Časopis Rolling Stone nazvao ih je ‘najosjetljivijim umovima elektronske scene‘, a slavni francuski dvojac Air, koji je svojim debitantskim albumom postavio temelj žanra downtempo, nakon prošlogodišnjeg nastupa na Tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku opet dolazi u Hrvatsku, ovaj put na festival na zagrebačkom Jarunu koji se održava od 23. do 25. lipnja.
Kasnih 90-ih glazbenik Jean-Benoît Dunckel bio je na mukama. Dok je francuska elektronička scena cvjetala, on je strepio pitajući se hoće li glazba koju je radio s Nicolasom Godinom naći put do publike. Većinu vremena tada je provodio kod kuće brinući se o maloj bebi zajedno sa suprugom.
- Bili smo siromašni. Znao sam da naš opstanak ovisi o uspjehu Aira. Zato sam u to uložio sve što sam imao - rekao je britanskom Guardianu.
A onda, 1998., s debitantskim albumom "Moon Safari" i singlom "Sexy Boy" više nije bilo sumnje - senzualan, sofisticiran i misteriozan zvuk osvojio je svijet, a glazbeni dvojac Air postao planetarno popularan.
- Pjesma je govorila o tome tko bismo htjeli biti - nismo bili zgodni kad smo bili mlađi, naši su prijatelji uvijek imali više uspjeha s curama - objasnio je Godin, što je nadahnulo njihov debitantski singl.
"Dolari u njihovim očima, dijamanti u njihovim osmijesima, jednog dana i ja ću biti lijep kao Bog", stihovi su koji dočaravaju osjećaje dvojice tada mladih Francuza koji su svojim prvijencem postavili temelj žanra downtempo i gotovo tri desetljeća kasnije dolaze kao jedne od glavnih zvijezda na INmusic festival.
Glazba za snatrenje
Godin i Dunckel upoznali su se tijekom studija u Versaillesu (Godin je studirao arhitekturu, dok je Dunckel predavao matematiku), gdje su obojica dijelila fascinaciju za progresivni rock, klasičnu glazbu i pionire elektronskog zvuka poput Jean-Michela Jarrea i Kraftwerka. Osnovali su Air (akronim za Amour, Imagination, Rêve, na francuskom Ljubav, Mašta, San) 1995. - Mi ne stvaramo glazbu za plesanje. To je glazba za opuštanje kod kuće nakon noći plesa. Ili možda za odlazak kući i vođenje ljubavi - izjavio je jednom Nicolas Godin.
I doista, njihova glazba više potiče na snatrenje nego što zove na podij. Albumi poput "Talkie Walkie" (2004.) i "Pocket Symphony" (2007.) istražuju teme introspekcije, sjećanja i čežnje, a njihova sposobnost da zvukom stvore atmosferu donosi im plodne suradnje s redateljima, od Sofije Coppole do reklamnih kampanja velikih modnih kuća. Njihov prvijenac je neprestano svirao dok je Coppola radila na filmu "Samoubojstvo nevinih", što ju je navelo da pjesmu "Ce matin là" uvrsti na filmski soundtrack. Kada je kontaktirala duo, ne samo da bi koristila tu pjesmu, već i da bi snimili cijelu glazbenu podlogu, oni su pristali - nesvjesno stvorivši jednu od svojih najboljih pjesama u obliku prekrasno sablasne "Playground Love", s vokalima Thomasa Marsa iz grupe Phoenix.
Pjesma otvara soundtrack album s nekoliko udaraca palicama po bubnjevima, nakon čega slijedi duboka bas nota koja ustupa mjesto nježnim klavijaturama i filmskim sintesajzerima, obuzimajući slušatelja evocirajućim osjećajem misterija, romantike i nečeg dalekog, tragičnog...
Užitak u vremenu, tišini i slobodi
U razgovoru za Stereogum, Jean-Benoît Dunckel je otkrio: "To je bilo nešto što smo napravili jako brzo. Nismo razmišljali o utjecaju nekih pjesama. Jednostavno smo to napravili brzo - i odlično je ispalo. To je promijenilo sve za Air." S Coppolom su surađivali i na hit-filmu "Izgubljeni u prijevodu".
Unatoč globalnoj slavi, Air ostaju nenametljivi u privatnom životu. Obojica žive mirno, u blizini Pariza, često radeći odvojeno i povremeno se okupljajući u studiju.
- Slava nikad nije bila naša valuta. Naš kapital je vrijeme, tišina i sloboda da ne radimo ništa ako ne osjećamo potrebu za stvaranjem - rekao je Dunckel u intervjuu za Le Monde.
Osim šest studijskih albuma, u opusu Aira je i nekoliko filmskih i kazališnih partitura, ali radili su i samostalne projekte - Godin je snimio solo album "Concrete and Glass" (2020.) inspiriran Bachom, a Dunckel potpisivao elektronske minijature.
Dvojac je utjecao na cijelu generaciju izvođača, od Becka i Radioheada do modernih chillwave projekata poput "Toro y Moi" i "Washed Out". Rolling Stone ih je nazvao "najosjetljivijim umovima elektronske scene", dok je Beck izjavio da je "njihov zvuk poput sna kojeg se sjećate, ali ne znate jeste li ga ikad sanjali". Potpisujemo.
Komentari
0