O kupnji stana razmišljala sam još od dolaska u Zagreb. Dakle 19 godina. Kako to biva, realizacija se poprilično oduljila. Isprva zbog “ekonomske računice”. Usredotočila sam se stoga na štednju kako bih jednom, u budućnosti, bez kredita kupila stan. Skupljanje novca trajalo je pa sam stanove gledala tek povremeno. Kada bih naišla na neki sličan onome što sam zamislila, otišla bih pogledati. U svemu tome pokušala sam slijediti savjete prijatelja i ljudi iz struke: "nemoj čekati, cijene će rasti; kupi bilo što, ne kupuješ zauvijek", "nemoj sada kupovati, cijene su visoke", "možda ti ne treba balkon, morat ćeš naći kompromis jer ne možeš imati sve", "ne zaljubljuj se u nekretninu", "svašta možeš promijeniti, gledaj potencijal stana", "znat ćeš kad uđeš u stan da je to to" i tako godinama. Razgledavala sam stanove, starije gradnje uglavnom, no nisam se zaljubila ni u jedan. Rijetko sam se "vidjela" u nekom od tih prostora - ako i jesam, bili su daleko iznad mojih mogućnosti.
Balkon ili lođu stvarno sam željela, i znala sam da oko tog meni bitnog vanjskog prostora nema kompromisa, i premda znam da nije zauvijek, ipak - prvi mi je, i ne bih bilo što. Naslušala sam se priča o kupnji stanova koji nisu imali “čiste” papire, o lošijem stanju nekretnine nego što se isprva činilo i preskupim renovacijama, o nevoljama s neodgovornim majstorima... Moje radno vrijeme je takvo da sam zauzeta od jutra do sutra, često sam i na putu. Niti imam znanja, niti vremena, a bome ni volje mjesecima nadzirati radove, tražiti majstore i strepiti. Nakon dugo vremena neodlučnosti i uzaludne potrage za adekvatnim prostorom u starijoj gradnji, upravo na lokaciji gdje sam i željela nekretninu, prije ljeta počela je izgradnja zgrade. Dakle, razmišljam: novo - mirna bih bila barem deset godina, 10 minuta udaljenosti od HNK, tlocrt je sasvim dobar, pločice, parketi, kada, umivaonik, wc, vrata, instalacije - riješeno. Frustracije s ljudima svedene na minimum. Shvatila sam da je u ovom trenutku upravo to rješenje za mene i sve moje želje.
Nakon dva tjedna razmišljanja i razgovora s investitoricom Saidom Mavrom, usput, fantastičnom ženom čija mi se energija momentalno svidjela, potpisala sam predugovor za kupnju stana orijentacije sjeverzapad, s dvije spavaće sobe, kupaonicom, open space kuhinjom i dnevnim boravkom te lijepom lođom. Zamišljam pogled koji puca na zapadni dio grada i predivno Sljeme. Zamišljam, jer kupila sam, eto, stan na neviđeno. U trenutku kad potpisujem ugovor s tvrtkom “JG projekti” izgradnja je na etaži -2 (garaže). Zamišljajući kako će izgledati ti na papiru kupljeni kvadrati, slagala sam novine po podu prema mjerama u nacrtu. Naravno, drugačije je kada uđeš u prostor jer je automatski veće. I to je plus. Želje koje sam imala u vezi s instalacijama, a da odstupaju od predviđenog, trebalo je samo unijeti u nacrt - prema tom nacrtu radnici, upravo dok ovo pišem, rade. Ne trebam ih nadzirati jer imam potpuno povjerenje da će sve biti kako smo se dogovorili.
Trenutačno razmišljam o estetici, o boji i vrsti pločica, parketima, mogućem namještaju, ali za to imam vremena jer radovi u mom stanu nisu još došli do te faze. I dalje razgovaram s ljudima o njihovim iskustvima, a od svega toga biram rješenje za sebe. Naći ću nekog super stolara koji će izraditi ormare i kuhinju kakvu želim. A želim svijetao prostor čistih linija obogaćen osobnim detaljima, u kojemu će gušt biti odmarati se i raditi. Možda mi je dugo trebalo odlučiti se na ovu investiciju, ali kada sam bila spremna, ona se materijalizirala. Novogradnja je novogradnja.
Svoja iskustva su za novi broj magazina Gloria Dom podijelile kolumnistica Andrea Andrassy te pjevačica Mirela Priselac Remi.
