Zamijenivši papir glinom, grafička dizajnerica, ilustratorica i spisateljica Klasja Habjan stvorila je keramičke minijature koje će, nakon što su bile izložene u portugalskom Nacionalnom muzeju pločica, od 6. svibnja moći upoznati i hrvatska publika.
Otkako je 2016. diplomirala Vizualne komunikacije na Studiju dizajna, Klasja Habjan okušala se u različitim vidovima kreativnog stvaralaštva. S kolegicom Zitom Nakić osnovala je Studio klasja&zita iza kojeg je niz uspješnih projekata, uključujući vizualni identitet HRTovog serijala “Moderna vremena”, afirmirala se kao ilustratorica slikovnica drugih autora te vlastitih knjiga, napravila strip o Bauhausu, a potom se upustila u pustolovinu zvanu keramika. I to ne bilo gdje, već u glasovitoj portugalskoj tvornici Viúva Lamego u kojoj se “azulejos”, pločice karakteristične za iberski poluotok, i danas oslikavaju ručno. Sve je počelo u Zagrebu kad je sa Zitom pozvana da sudjeluje u uređenju Iverpanovog Izloga ideja u Draškovićevoj ulici.
“Tad sam prvi put čula za tu portugalsku tvornicu, čiji su hrvatski distributeri. Željeli su grafike nekog lokalnog umjetnika koje bi poslali u tvornicu da ih se ondje ručno aplicira na pločice, pa smo Zita i ja predložile neke svoje crteže. Na kraju je moj bio izabran, a ukazala nam se i prilika da odemo u tvornicu na malu edukaciju. Stvarno sam uživala na tom izletu na kojem sam i puno naučila, prvi put vidjevši taj proces ručne izrade pločica koji je nalik štafeti. Jedan ih radnik peče, pa dodaje drugom koji ih slaže, treći pak crta”, prisjeća se Klasja, koja je to iskustvo kasnije pretočila u seriju ‘’Plesači’’. Iako kao ilustratorica preferira tuš, očarao ju je rad s bojama za keramiku.
“Zaljubila sam se u crtanje po glini koje je prilično drugačije od crtanja na papiru. Glina upija pa mi je potez koji je inače brz trebao biti puno sporiji, a zanimljivo mi je bilo i što su boje nakon pečenja potpuno drugačije od onih s kojima misliš da radiš. Plava izađe crna, smeđa zelena, a čarobno mi je i to što su te boje jače, vibrantnije, k tome im i sjaj glazure daje posebnu čar”, nastavlja Klasja. Nakon izleta počela je pratiti tvornicu na Instagramu te je za malo više od godinu dana vidjela natječaj za mlade umjetnike kojima se nudila prilika da u tvornici provedu mjesec dana radeći na vlastitim projektima od kojih su tri odabrana trebala biti izložena u portugalskom Nacionalnom muzeju pločica na izložbi u povodu 175 godina Viúve Lamego.
Uz bok radovima renomiranih dizajnera i umjetnika našli su se i Klasjini ‘’Plesači’’ koji su nakon zatvaranja izložbe krajem 2024. s još 80 kg pločica dopremljeni u Hrvatsku. Planirajući ih predstaviti domaćoj publici, Klasja se upustila u, kako kaže, prvu službenu suradnju s bratom Jakovom, inače produkt dizajnerom vještim u radu s drvetom i metalom. On je za izložbu “Priče u pločicama”, koja će se od 6. do 10. svibnja moći pogledati u Oris Kući arhitekture, izradio stolove na kojima će se pločice naći.
“Iako su pločice primarno zamišljene za zid ili pod, putem stolova je još lakše ući ljudima u kuće, u svakodnevicu”, smatra Klasja, kojoj je želja nastaviti priču s keramikom, kako kroz potencijalni brend Klasjakov koji bi objedinio Jakovove unikatne stolove s njenim unikatnim pločicama, tako i kroz daljnju suradnju s Viúvom Lamego, a razmišlja i o izradi vlastitih pločica u Hrvatskoj, o čemu već pregovara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....