Riječ je o ogrlici sastavljenoj od 23 segmenta koji se mogu rastaviti u dvadeset samostalnih komada nakita.
U prostoru zagrebačkog Etnografskog muzeja, pod kupolom njegove oktogonalne dvorane, Nenad Sovilj zaokružio je dvadeset godina umjetničkog rada jednim jedinim objektom – ogrlicom izrađenom od pet plemenitih materijala. Završni događaj izložbe “(2 + 2) x 5” okupio je odabrani krug uzvanika, među kojima su bile i predstavnice diplomatskog zbora – veleposlanica Kanade Jessica Eve Blitt, predstavnica Veleposlanstva Kraljevine Švedske Anna Katarina Boda te predstavnica Veleposlanstva Irske Wendy Dorman-Smith – kao i Martina Bienenfeld, direktorica Turističke zajednice grada Zagreba, u čijoj je organizaciji događaj i održan. Poznati dizajner nakita tom je prigodom predstavio novu, do sada neviđenu kreaciju od zlata, dijamanta, safira, smaragda i zlatnog bisera.
Umjesto klasične retrospektive, Sovilj se odlučio za radikalan, gotovo asketski pristup. „Umjesto klasične retrospektive s puno radova, napravio sam jednu ogrlicu“, rekao je autor, dodajući: „Odlučio sam napraviti nešto vrlo jednostavno i radikalno.“
Riječ je o ogrlici sastavljenoj od 23 segmenta koji se mogu rastaviti u dvadeset samostalnih komada nakita. Kako je objasnio, svaki od tih elemenata može funkcionirati zasebno – kao prsten, privjesak ili mali skulpturalni objekt – dok zajedno tvore sažetak njegova dvadesetogodišnjeg rada.
Govoreći o vlastitom profesionalnom putu, Sovilj se prisjetio svojih početaka, naglašavajući da mu formalno obrazovanje nije bilo u dizajnerskom, već u znanstvenom području. „Po struci sam magistar fitomedicine, ali sam od početka bio skulptor koji se zaljubio u nakit“, rekao je, dodavši i jednu od svojih često citiranih misli: „Nakit je za mene skulptura koja je dobila privilegiju da živi na tijelu.“
Prije dvadeset godina, kako je ispričao, nije imao razrađenu poslovnu strategiju, niti vlastitu radionicu. „Počeo sam doslovno na kuhinjskom stolu, s jednostavnim alatom i materijalima do kojih sam tada mogao doći“, prisjetio se.
U ranim fazama rada koristio je epoksidnu smolu, mesing i poludrago kamenje. Smola mu je omogućila da „zarobi“ mesing, zaustavi oksidaciju i običan metal pretvori u predmet koji izgleda poput dragocjenog nakita.
S vremenom se njegov izraz sve snažnije vezao uz zlato i drago kamenje, materijale s kojima danas radi isključivo. „Što sam stariji, sve sam svjesniji prolaznosti našeg života, a istodobno i postojanosti tih materijala“, rekao je.
Izložba u Etnografskom muzeju konceptualno je usmjerena upravo na pet materijala od kojih je izrađena ogrlica. Za Sovilja oni nisu tek simbol luksuza, već nose snažna značenja: zlato kao metal kozmičkog podrijetla, dijamant kao kristaliziranu disciplinu materije, safir kao duboku i tihu plavu, smaragd kao „vrt u kamenu“, te biser kao dragocjenost koja nastaje u tijelu živog bića.
Poseban dio izložbe čine i autorski tekstovi posvećeni svakom od materijala, u kojima umjetnik objašnjava svoj osobni odnos prema njima.
„Htio sam da ova ogrlica ne bude samo izložak, nego središte jednog intimnog prostora – gotovo malog sakralnog mjesta u kojem se čovjek može na trenutak maknuti od svakodnevice“, istaknuo je. Na događaju je prikazan i video koji dokumentira proces nastanka rada i pruža uvid u Soviljevu radionicu i način razmišljanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....