Cvjećar Ante Jurković i poduzetnica Iva Todorić udružili su snage, prijateljstvo pretvorili u posao te svoju cvjećarnicu Atelier sreće AJ proširili, uredili i pretvorili u concept store, u kojem se, osim bajkovitih cvjetnih aranžmana, mogu kupiti i vaze, mirisi za kuću, nakit, pjenušci i još mnogo toga.
U samom srcu Zagreba, u maloj ulici nedaleko od Kaptola, ovih je dana nakon dva mjeseca preuređenja ponovno otvorena cvjećarnica – Atelier sreće AJ. Nekadašnji prostor od dvadesetak kvadrata sada se prostire na više od šezdeset, a interijer jednostavno oduševljava. Priča je to iza koje stoje cvjećar Ante Jurković, poduzetnica Iva Todorić i Nikolina Pišek koja se primila preuređenja.
Sada je to prostor koji je puno više od cvjećarnice, mjesto gdje se spajaju kreativnost, osjećaj za lijepo, ali i zanimljiva, gotovo filmska životna priča 28-godišnjeg cvjećara.
"Ja sam zapravo od malih nogu u cvjećarstvu", započinje Ante svoju priču. "Moja mama i baka su imale cvjećarnu u Senju i ja sam doslovno u njoj prohodao. Kad ju je mama prodala gospođi Mileni, ja sam tamo nastavio raditi, pomagao sam vikendima, posebno kad su bila vjenčanja i slične svečanosti. To mi je bilo prirodno okruženje, dio mog života od djetinjstva", otkriva Jurković.
Kada je došlo vrijeme za srednju školu, Ante nije dvojio: "Obećao sam mami da ćemo jednog dana opet imati svoju cvjećarnicu. Rekao sam joj: ‘Ja idem za cvjećara.’ Ona se brinula – pitala me što ću ako to ne uspije, jer je to samo trogodišnja srednja škola. Ali ja sam znao da ću biti cvjećar", ponosno napominje.
I tada je, s osmijehom, izgovorio ono što se danas pokazalo proročanskim: "Rekao sam mami - Jednog dana bit ću celebrity cvjećar. I evo me danas, na Kaptolu. Da mi je netko prije deset godina rekao da će Atelier sreće stajati u centru Zagreba, ne bih mu vjerovao", ističe Jurković.
Put do Zagreba, međutim, nije bio jednostavan. Ante se prisjeća trenutka koji mu je promijenio život. "Mama mi se teško razboljela, bila je smrtno bolesna. Godinu dana je provela u bolnici. Tada sam upoznao Ivu – iako tada nisam ni znao tko je ona. Javila mi se u dva ujutro kad sam očajnički tražio pomoć jer su liječnici rekli da mojoj mami preostaje samo sedam dana života. Iva mi je već drugo jutro poslala knjige i videa za koje je smatrala da mojoj mami mogu pomoći. Kako smo kontaktirali preko društvenih mreža, nisam zapravo znao tko mi se obraća i tko mi šalje te knjige", istaknuo je Ante.
Dodao je i da je njegova mama sedam dana nakon toga stala na noge. "To je bilo čudo. Javio sam se Ivi, odnosno osobi za koju sam mislio da je Anina asistentica i silno se na neki način želio zahvaliti. Iva je to odbijala, a onda je pod mojim pritiskom popustila i poslala mi adresu na koju sam želio poslati znak pažnje i na taj sam način otkrio tko je osoba koja mi je pomogla. Nakon godinu dana smo se sreli uživo i polako se naš odnos pretvorio u prijateljski, a odnedavno i u onaj poslovni‘‘, govori simpatični Ante koji otkriva kako mu je njihova suradnja zapravo skinula veliki teret s leđa. Jer, kaže, jako je slab s računima, administracijom i reklamiranjem, a to je sada dio koji je preuzela Iva dok njemu pripada samo onaj ljepši, kreativni dio posla. A nova suradnja zahtijevala je i novi prostor. A tu su u pomoć pozvali Nikolinu Pišek za koju se malo zna da je diplomirala grafički dizajn na Arhitektonskom fakultetu, da se bavila kazališnom scenografijom te da je vrlo talentirana u osmišljavanju interijera.
Iako su joj Ante i Iva dali otvorene ruke, ipak su imali neke svoje male želje koje je Nikolina ispoštovala. Iva je željela da se u prostoru nađe mjesta za neki ružičasti kutak, dok je Ante želio ogledala na stropu. I u dogovoru je nastala možda najljepša cvjećarnica, zapravo neka vrsta concept dućana u kojem se mogu kupiti mirisi za kuću, nakit Borboleta, vaze za cvijeće, pjenušci i šampanjci... I, naravno, cvijeće od kojeg Ante radi bajkovite aranžmane i bukete.
‘‘Prostor sam zamislila kao neku staru englesku apoteku ili oksfordsku knjižnicu. No, najveći problem se pojavio u građevinskom smislu jer ta stara zgrada iz prošlog stoljeća ima niske stropove, zidovi nisu pod pravim kutom, tako da nam je veći dio budžeta otišao na ono što je trebala biti formalnost. Pa smo se oko ostalog snalazili. Mislili smo angažirati stolara koji bi namještaj radio po mjeri, a ovako smo kupovali gotove regale i vitrine, bojali ih, mijenjali ručkice, dodavali štukature... Onda sam se bacila u potragu za ružičastim pločicama koje sam našla preko interneta, svidjele su mi se jer izgledaju kao da je preko njih nekakva sluz, nemaju intenzivnu već prigušenu boju. S njima smo ‘obukli‘ dio zidova i prozorskih okana, i dobili odličan kontrast s klasičnim crno-bijelim podom i zelenim namještajem. A jedan zid obukli smo u najjeftinije, ja bih rekla mesarske bijele pločice koje sam oslikala na zidu, iako je bila ideja da se oslikaju svaka ručno i zapeku, no stiskali su nas rokovi‘‘, govori Nikolina koja je cijeli taj zid oslikala u pop art stilu s Pink Pantherom u glavnoj ulozi.
I tako je troje prijatelja osmislilo i u djelo provelo svoje ideje koje danas čine jedan od najšarmantnijih zagrebačkih dućana, odnosno ateliera. No, kreativni Ante dao si je oduška i u uređenju okoliša, gdje na maloj travnatoj površini raste atraktivno cvijeće, a deseci bundeva najavljuju najatraktivnije godišnje doba, puno boja i jesenskih plodova. Tako da je prostor postao i atrakcija izvana koja svakom prolazniku izmami osmijeh na lice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....