Dizajnerica nakita i umjetnica Gabrijela Kozarić Budiša postala je dio međunarodne mreže za suvremeni nakit i to kao prva Hrvatica, objavila je art book, radovi su joj predstavljeni u Rimu, a 2026. godine čeka je izložba u Madridu.
"Umjetnosti sam posvećena bez cilja, bez očekivanja, samo iz osjećaja da moram stvarati", započinje svoju priču zagrebačka dizajnerica nakita i umjetnica Gabrijela Kozarić Budiša, jedina Hrvatica koja se može pohvaliti da je primljena na prestižnu platformu Klimt02, međunarodnu mrežu za suvremeni nakit u Barceloni. No to nije jedini razlog zbog kojeg se Gabrijela veseli ovih dana jer upravo je otisnut i njezin art book "Body Wears Memory" – projekt koji spaja suvremeni nakit, fotografiju i osobnu priču o tijelu i sjećanju. Njezin će rad u veljači biti izložen u Museo Nacional de Artes Decorativas u Madridu, u okviru izložbe “Architecture of Thought", a dio je predstavljen u talijanskom magazinu "Lost in Jewellery".
Gabrijela se izradom elegantnog i modernog nakita bavi više od dvadeset godina, a izrađuje ga isključivo od srebra 925. Već kao djevojčica bila je kreativna – crtala je, slikala, u djedovoj radionici tražila alate poput čekića ili pilice za obrađivanje materijala koje je pronalazila oko sebe, a koji su joj i danas glavni pri izradi. Tih se dana rado sjeti, a odala im je počast kolekcijom kojoj je dala naziv "Djetinjstvo" i kojoj može zahvaliti uspjeh.
"U vrijeme kada je kolekcija "Djetinjstvo" nastajala, nisam razmišljala o priznanju ni publici. Taj je rad za mene bio mnogo više od same kolekcije. Bio je to proces vraćanja sebi – proučavala sam djedove bilješke o obiteljskom stablu, tražila stare fotografije, dodirivala ručni rad prabake - vezenu jastučnicu, plakala, zapisivala bilješke i sve to utkala u nakit koji je postao priča o porijeklu, sjećanju i nasljeđu", govori Gabrijela.
Prvu skicu kolekcije poslala je na adresu platforme Klimt02, više iz znatiželje nego ambicije, i onda se promijenilo sve. "Upravo je ta kolekcija, vjerujem, bila presudna jer je bila razigrana, autentična i osobna, a opet promišljena i univerzalna. Kada su me obavijestili da žele predstaviti moj rad, to mi nije značilo priznanje koliko osjećaj da je netko, negdje, razumio moj način rada i da se kroz nakit može prenijeti nešto što ne pripada samo meni", pojašnjava umjetnica.
Od Barcelone do Rima
Nedugo nakon toga kontaktirali su je iz magazina "Lost in Jewellery Magazine" iz Rima, čije je urednike posebno privukao način na koji predstavlja nakit – ne kao predmet, već kao simboličku priču. "Prepoznali su me ne samo kao autoricu nakita, nego i kao fotografkinju, što mi je bilo posebno drago. Njihova je reakcija bila topla, gotovo osobna – rekli su mi da pošaljem onoliko fotografija koliko želim. Kasnije su objavili svih dvadeset, što je prava rijetkost. Mislim da su kroz njih osjetili ono što i ja neprestano pokušavam prenijeti – da nakit može biti most između materijalnog i emotivnog", smatra Gabrijela.
Madrid: arhitektura misli
Njezin rad "Architecture of Thought" bit će predstavljen 12. veljače 2026. godine u Museo Nacional de Artes Decorativas u Madridu, jednom od najvažnijih španjolskih muzeja posvećenih primijenjenoj umjetnosti i dizajnu. "Posebno mi je drago što se tamo neću predstaviti nakitom, nego s tri srebrne skulpture koje zajedno čine jednu cjelinu. Architecture of Thought govori o strukturi misli, o načinu na koji se ideje oblikuju u materijalu, kao tihi, metalni odjeci procesa razmišljanja. Taj rad predstavlja tri neizgovorene riječi jednog trenutka. Madrid je bio moj prvi pokušaj prijave na neki međunarodni natječaj, i s velikim sam strahopoštovanjem odabrala tako jak kontekst. Možda zato što sam negdje u sebi željela potvrdu da moj rad može postojati i izvan lokalnog okvira", priznaje naša sugovornica koja puno putuje i puno radi.
"Radim svaki dan, a vikendom odmaram. No to mi nije teško, jer radim iznutra prema van. Kad ne stvaram, ne osjećam se dobro. To je moj način disanja. Jutra su mi posvećena miru. Ustajem prije svitanja, pijem kavu na terasi, radim jogu. Tijekom rada volim tišinu – ne slušam glazbu, ne pričam i mobitel je uvijek daleko od mene. Čujem samo ritam disanja i zvuk metala koji obrađujem. Imam i male rituale koji me usidre – kavu, zapisivanje bilješki u bilježnici, skice koje se gomilaju po stolu... U njima se formira struktura dana, ali i ritam stvaranja", ističe Gabrijela.
Na uspjeh koji je ostvarila ponosni su i njezini ljudi, koji su joj najveća podrška i vjeruju u nju od samog početka – suprug, obitelj, suradnici, prijatelji, njezine klijentice koje su postale dio njezina kruga i sve što radi, radi s osjećajem zahvalnosti, tako i svoj artbook "Body Wears Memory".
"To nije katalog u klasičnom smislu – to je luksuzno oblikovan objekt, pažljivo koncipiran i izrađen kako bi već sam dodir papira bio posebno iskustvo. Od izbora papira, tiska i uveza, do dramaturgije gledanja – sve je rezultat mojih osobnih odluka. Željela sam stvoriti tih, elegantan predmet, snažan u svojoj jednostavnosti. Ne katalog proizvoda, nego intimni prostor u kojem svaka stranica nosi dah sjećanja i misli. Body Wears Memory nije na prodaju, svaki primjerak darujem osobno jer vjerujem da se umjetnost ne prenosi kroz tržište, nego kroz odnos", naglašava.
Inspiracija, prostor, svjetlo
U radu je inspiriraju slojevitost i tišina, bilo u materijalu, bilo u emociji. Zanimaju je prijelazi između svjetla i tame, neizgovorene riječi, strukture koje nastaju iz misli. "Najviše me oblikovalo promatranje prostora, linija i svjetla. Blizak mi je japanski minimalizam i arhitektura Zaha Hadid ili Santiaga Calatrave, no više od uzora, za mene je presudno stalno preispitivanje vlastitog rada. Ako bih svoj rad morala opisati u tri riječi, to bi bile: tišina, trajanje, svjetlo, a kad bih dodala boje – bijela i crvena", priznaje Gabrijela.
Kad ne radi, voli otići u prirodu, na more i putovati, ali i u kvalitetnu kupovinu, osobito u Španjolskoj i Italiji. "Volim kupiti novu foto-opremu i eksperimentirati, volim ribu, pjenušce, sunce, sport i glazbu. Iako ponekad ne stvaram fizički, u sebi uvijek radim – razmišljam, osluškujem, zapisujem. Na izložbama promatram ne samo radove, nego i prostor, svjetlo, teksture, atmosferu, ljude. Sve se to kasnije pretoči u nakit", govori dok nam pokazuje narukvicu iz svoje kolekcije "Sense of Belonging" koju nosi već gotovo dvadeset godina. "Ne izlazim iz kuće bez nje. Taj je komad preživio sve faze i trendove, i ljudi me još uvijek ispituju za nju. U njezinu obliku i osjećaju nalazi se ono što za mene znači dobar dizajn – bezvremenost, lakoća i jednostavnost", otkriva Gabrijela koja nastavlja s ostvarenjem svog najvećeg, jednostavnog sna. "Voljela bih da moji radovi nastave živjeti i prenositi ono isto što ih je stvorilo – mir, emociju i eleganciju".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....