Ante Žunec pravi je čarobnjak kada je u pitanju rad s drvom - u njegovoj radionici nastaju drvene žlice za poznati zagrebački restoran, posuđe i namještaj, a neki su komadi dospjeli u Japan.
Asistent Fakulteta prirodnih znanosti u Puli Ante Žunec (35) od malih je nogu bio okružen drvom, svoje je djetinjstvo proveo u kući u kojoj je njegov djed Mirko imao stolarsku radionicu u kojoj bi se oko njega motao po cijele dane. Drveni brodovi koji su kod njih polako poprimali oblik jednostavno su ga očarali. "Već sam u osnovnoj školi izrađivao s njim sitne drvene predmete – praćke, male stolice i slične stvarčice s kojima sam se kasnije igrao. Nakon njegove smrti i mog odlaska na studij u Zagreb, dugo godina nisam ništa izrađivao i taj je hobi pao u zaborav. Tek povratkom u rodni grad odlučio sam ponovno oživjeti radionicu i posvetiti se drvu. Prvotna ideja bila je izraditi vlastiti namještaj za stan, na čemu i danas radim. U vremenu kada većinu namještaja proizvodi industrija, ručno izrađen predmet donosi posebnu energiju u prostor – ima svoju priču, u njemu se vide tragovi oblikovanja ljudskih ruku i poneke male nesavršenosti koje ga čine unikatnim", govori nam Ante na početku našeg razgovora.
Iako većini njegovih pratitelja i kupaca ime brenda "Gortan Woodworking" možda zvuči kao nepoznanica, pojašnjava da se nametnulo samo od sebe. "Radionica se nalazi u Gortanovoj ulici u Puli, a Vladimir Gortan bio je istarski antifašist i narodni heroj kojega su talijanske vlasti pogubile 1929. godine zbog borbe protiv fašističkog ugnjetavanja. Ta simbolika činila mi se prigodnom i vrijednom da ostane u nazivu", pojašnjava.
Prve veće samostalne komade izradio je u srednjoj školi, poput jednostavnih kutija za gramofonske ploče od OSB ploča koje se inače koriste za oblaganje i poravnavanje, ali tek se nakon fakulteta počeo ozbiljnije baviti drvom, nabavljati alate i učiti. Najviše je znanja crpio iz internetskih izvora i knjiga, ali i kroz vlastite pokušaje i pogreške. "U tom procesu čovjek shvati da zapravo uvijek ima još mnogo toga za naučiti. Imam dva prijatelja koji, kao i ja, vole drvo i izradu. Zajedno često smišljamo rješenja, savjetujemo se i dijelimo alate. Od takvih druženja uvijek nešto novo naučim", zaključuje.
Koju će vrstu drveta koristiti u svom radu ovisi o samom predmetu, ali kada izrađuje namještaj, primjerice stolice ili krevete, najviše voli raditi s hrastom. "Zbog njegove čvrstoće, kvalitete obrade, ali i zbog tople medene boje koja unosi poseban ugođaj u prostor. Za manje predmete volim eksperimentirati s različitim vrstama drva jer svaka ima svoje posebnosti, a na taj način bolje upoznajem njihova svojstva. Najčešće koristim lokalno drvo dostupno oko Pule ili komade koje mi donese prijatelj koji se bavi orezivanjem stabala. Rušiti stablo uvijek je šteta, ali svijest da mu produžujem život kroz novi predmet – stol, policu ili zdjelu – ispunjava me zadovoljstvom", priznaje Ante.
U dizajniranju predmeta najviše ga inspirira estetika Dalekog istoka te jednostavnost i minimalizam uz očuvanje prirodnih formi. Pritom kombinira dva pristupa. "Nekada prvo u glavi razvijem ideju, prenesem je na papir, a zatim tražim odgovarajući komad drva. A ponekad upravo komad drva sam po sebi postane izvor inspiracije – njegova posebnost ili "mana" znaju me potaknuti na ideju kako ga najbolje iskoristiti. Volim kopati po zalihama drva i pustiti da mi baš taj komad kaže što bi mogao postati", govori.
Neke stvari radi isključivo ručno, a neke samo strojevima, ali najviše voli kombinaciju jer strojevi ubrzavaju proces, no završnu obradu i teksturu uvijek radi ručno. "Na taj način predmet dobije moj osobni pečat, a meni je to i poseban gušt – rad u tišini, samo s ručnim alatom i glazbom u pozadini", pojašnjava naš talentirani sugovornik.
Vrijeme izrade varira i najčešće je vrlo sporo. Na primjer, za jednu drvenu žličicu treba mu oko dva sata koncentriranog rada, dok za izradu stolice treba najmanje četrdeset radnih sati, koji se često protegnu kroz nekoliko tjedana. "Ipak, kada znate da će ti predmeti trajati generacijama, sav trud vrijedi", zadovoljno će Ante.
Njegovi radovi mogu se razgledati preko Instagram stranice Gortan Woodworking, a uskoro će biti izloženi i na online platformi pod nazivom Designera. Povremeno sudjeluje i na mini sajmovima koje organizira u suradnji s vlasnicom i kuharicom zagrebačkog restorana Pink Pig Cuisine Japanese Maki Nagayoshi, zahvaljujući kojoj su neki njegovi komadi završili čak u dalekom Japanu, a koja mu je postala i draga prijateljica.
"Sve je počelo kada me Maki putem Instagrama kontaktirala i kupila hrastovu zdjelu koja i danas stoji u njezinom restoranu. Kasnije sam je posjetio i oduševio se, a iz toga se razvilo prijateljstvo i suradnja. Ovaj mjesec Maki je u posjetu svom rodnom Japanu, gdje predstavlja hrvatsku kuhinju i lokalne, ručno izrađene proizvode – među kojima je odabrala i moje", otkriva Ante.
On je na sve svoje radove jako ponosan – od onih najmanjih pa do najvećih, ali ako bi morao izdvojiti samo jedan komad – bila bi to tradicionalna hrastova stolica. "Naizgled jednostavna, ali zapravo vrlo zahtjevna za izradu – sastoji se od brojnih dijelova i spojeva koji moraju biti precizni da bi bila čvrsta i dugotrajna. Nije lako uskladiti stabilnost, proporcije i udobnost, ali kad to uspije, rezultat se odmah osjeti. Upravo zato mi je taj komad posebno drag", pojašnjava.
Antina najveća podrška u svemu što radi je njegova obitelj. "Gotovo svaki član ima barem jedan predmet koji sam izradio, a često izrađujem i stvari po njihovim željama. Trenutno radim dječju penjalicu zvanu Piklerov trokut za sestrinog sina. I moj stan je pun komada koje sam sam izradio – od kauča, fotelje i polica do kreveta i upravo to me u početku motiviralo na nabavu alata", govori.
Nakon drveta, njegova velika ljubav je more, pa ne čudi da je odabrao studij biologije mora i ekologije. Odrastao je nekoliko stotina metara od mora i od malih je nogu vezan za njega. "S djedom sam često pecao, istraživao prirodu i more, i ta me ljubav nikada nije napustila. Zato sam se odlučio za studij biologije i ekologije, to je područje koje mi i danas vraća onu dječačku radoznalost", priznaje Ante, koji inače predaje na pulskom fakultetu.
"Rad sa studentima poseban je zato što su to mladi ljudi koji već znaju što ih zanima i u kojem smjeru žele ići. Njihova motivacija daje energiju i meni, a lijepo je znanje prenositi u takvom okruženju. Najviše me veseli kada vidim da je nekog posebno inspiriralo ono što smo radili i da je samostalno nastavio istraživati u tom smjeru – to je znak da se trud isplatio", smatra Ante.
Od svog projekta Gortan Woodworking ne planira odustati, nastavit će ga kao priču koja se razvija prirodno kroz nove projekte, suradnje i učenje. "Volio bih jednog dana imati mali prostor u kojem bi se mogla spojiti radionica i izložbeni dio, ali mi je najvažnije da cijeli put ostane autentičan i u mom ritmu", zaključuje Ante Žunec.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....