Sara Djurić ispričala nam je sve o svojoj novoj ljubavi - apstraktnim slikama za koje želi da postanu dio prostora u kojem ljudi žive i stvaraju svoje uspomene.
Zagrebačka ekonomistica i poduzetnica Sara Djurić (30) oduvijek je bila kreativna i spretna s rukama. Pamti još koliko je u osnovnoj školi uživala u zadacima poput izrade maketa i koliko ju je to veselilo. U srednjoj je školi naučila plesti šalove, kape i dekice, a želja da stalno isprobava nešto novo i bude kreativna odvela ju je prema slikanju. Točnije, prema apstraktnoj umjetnosti kojom se već neko vrijeme bavi.
"Crtanje i vizualno izražavanje oduvijek su dio mene. Vizualan sam tip i esteta, a kroz umjetnost sam to uspjela kanalizirati u nešto opipljivo. Od tate sam naslijedila preciznost, od mame oko za detalje, a tu unutarnju potrebu za stvaranjem danas s velikim zadovoljstvom pretvaram u umjetnost. Za mene je kreativnost način razmišljanja, a ne samo vještina, prirodno se prelijeva u sve što radim", pojašnjava Sara.
Apstraktna ju je umjetnost osvojila jer je privlači njezina promjenjivost i otvorenost interpretaciji. "Sviđa mi se kada istu sliku mogu pogledati više puta i svaki put u njoj vidjeti nešto novo. To je nalik stvarnom životu, način na koji doživljavamo situacije često ovisi o našem emocionalnom stanju. Upravo zato mi je bliska umjetnost koja nije jednoznačna. Ponekad me privlače tamniji tonovi i forme, ponekad svjetliji, ponekad teksture, a ponekad potpuni minimalizam. Volim umjetnost koja ne daje odgovore, nego postavlja pitanja", govori.
Kada slika, voli biti potpuno posvećena tom trenutku, sama sa sobom, uz laganu glazbu i bez distrakcija. Zato bira dane kada si može priuštiti taj mir i fokus.
"Slikanje za mene predstavlja bijeg iz svakodnevice u prostor u kojem nema pravila ni očekivanja. To je mjesto gdje mogu slobodno istraživati, griješiti i stvarati bez pritiska savršenstva. Upravo ta sloboda čini proces toliko ispunjavajućim", poručuje Sara.
Obiteljska crta
Isprobala je različite tehnike slikanja, ali najviše ju privlače radovi s određenom trodimenzionalnošću. "Volim kada slika ne ostaje samo na površini zida, već dobiva i prostornu dimenziju, postaje dio interijera. Apstraktna umjetnost ne podliježe strogim pravilima, ali zahtijeva dobro razumijevanje materijala. Važno je znati kako se materijali ponašaju, koliko se brzo suše i koje su njihove mogućnosti i ograničenja. Sve ostalo je rezultat kreativnog procesa i osobne interpretacije", otkriva.
Trenutačno je još uvijek u fazi istraživanja i eksperimentiranja. Ponuda materijala je široka, posebno uz online tržište, i to joj daje prostor da kontinuirano isprobava nove stvari, a velika podrška u tome joj je njezin partner, liječnik i specijalist oftalmologije Igor Knezović (51) te članovi obitelji.
"Prvi štafelaj sam nabavila nedavno, kada sam svoju kreativnost s digitalnog formata prebacila na platno. Prvo sam crtala olovkom na papiru, pa radila u programu Procreate na iPadu, što mi je u potpunosti odgovaralo. No, kada smo Igor i ja započeli s uređenjem kuće u Istri, sinula mi je ideja da sama napravim umjetnine za prostor i tu je zapravo krenula moja priča sa slikanjem na platnu", kaže Sara.
Reakcije koje dobiva su pozitivne, a posebno cijeni konstruktivne komentare koje povremeno dobije. "Takav pristup je ključan za razvoj, ne samo u umjetnosti, nego i u životu općenito. Podrška okoline mi daje dodatnu slobodu da istražujem bez straha od pogreške. U obitelji definitivno postoji sklonost prema umjetnosti. Moja mama ima izražen talent i oko za slikanje, iako se time nikada nije profesionalno bavila, a njezin je talent naslijedio i moj brat", ističe Sara.
Kada bi morala izdvojiti najdražeg stranog umjetnika, to bi bio Gerhard Richter. "Njegov rad mi je izuzetno blizak, sviđa mi se način na koji pristupa formi, teksturi i emociji, i gotovo svaki njegov rad za mene nosi posebnu priču. Od domaćih umjetnika svakako bih izdvojila Zorana Mrvoša i studio Art na kvadrat. Njegov rad je sofisticiran i prepoznatljiv. Način na koji kombinira teksture, formu i prostor ostavlja snažan dojam i jasno pokazuje razinu iskustva i umjetničke zrelosti. Fasciniraju me radovi koji su istovremeno minimalistički, ali bogati u izrazu. Privlače me umjetnici čiji rad ne pokušavam odmah racionalizirati, nego ga prvo osjetim", otkriva.
Izložba? Možda jednog dana
Slikanje Sari predstavlja kombinaciju opuštanja i kreativnog iskoraka. "S jedne strane me opušta, s druge je način mog kreativnog izražavanja i osobnog razvoja. Ne osjećam pritisak ni očekivanje, što mi omogućuje da se potpuno prepustim i istražujem bez ograničenja. Upravo u toj slobodi nastaju i moji najzanimljiviji radovi. Najljepši dio je to što ne stvaram iz potrebe da nešto postignem, nego iz potrebe da nešto izrazim", govori Sara.
Dosad je dobila nekoliko upita za kupnju, no trenutačno ne planira prodavati svoje radove. "Umjetnost, uključujući slikanje, ne želim opteretiti poslovnim očekivanjima. Nisam ozbiljno razmišljala o izložbi, ali ne isključujem tu mogućnost u budućnosti. Za sada želim da slikanje bude nešto što radim isključivo iz gušta i unutarnje potrebe. Važno mi je da taj proces ostane iskren i neopterećen", priznaje.
Velik broj radova krasit će njezine i Igorove kuće u Istri, a sve će ih s veseljem pokazati kada za to dođe pravo vrijeme, što će, vjeruje, biti vrlo uskoro. "Veseli me ideja da umjetnost koju stvaram postane dio prostora u kojem ljudi žive i stvaraju svoje uspomene", zaključuje Sara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....