Između šarenih kuća Positana, terasa Sorrenta i pogleda na beskrajno plavetnilo, ovaj legendarni desert postaje mali ritual koji definira vaše putovanje.
Ako planirate putovanje na Amalfijsku obalu, vrlo brzo ćete shvatiti da se ovdje ne dolazi samo zbog mora, pejzaža i razglednica koje izgledaju nestvarno lijepo. Ovdje se dolazi zbog osjećaja. Zbog sporog jutra uz espresso, zbog šetnje uskim uličicama koje mirišu na limun i more, zbog večeri koje se protežu do kasno pod zvijezdama. A među svim tim malim ritualima, postoji jedan koji se gotovo nikada ne preskače: kušanje sfogliatelle.
Sfogliatella je jedna od najslavnijih slastica južne Italije, simbol slastičarske tradicije grada Napulja i desert koji u sebi spaja povijest, strpljenje, umijeće i strast prema jednostavnim, ali savršeno izbalansiranim okusima. Na prvi pogled prepoznatljiva po svom obliku školjke i zlatnoj, gotovo blistavoj površini, sfogliatella djeluje poput malog umjetničkog djela koje poziva na kušanje. Iza te vizualne privlačnosti krije se slojevita priča o stoljećima tradicije, o rukama majstora slastičara i o kulturi u kojoj je slatko mnogo više od običnog završetka obroka.
Podrijetlo sfogliatelle seže u samostanske kuhinje južne Italije, gdje su redovnice, vođene željom da iskoriste ostatke griza i mlijeka, stvorile desert koji je s vremenom prerastao svoje skromne početke. Iz tih zatvorenih prostora, recept je postupno pronašao put do gradskih pekarnica i slastičarnica, gdje je doživio svoju punu afirmaciju. U Napulju je sfogliatella postala dio svakodnevice, neizostavan pratitelj jutarnje kave, popodnevne šetnje ili obiteljskog okupljanja, simbol male radosti koja se dijeli bez posebnog povoda.
Postoje dvije osnovne varijante ove slastice, riccia i frolla, koje na prvi pogled dijele isti oblik, ali nude sasvim različito iskustvo. Sfogliatella riccia poznata je po svom izuzetno slojevitom, lisnatom tijestu koje se sastoji od desetaka tankih listova, pažljivo razvaljanih, premazanih masnoćom i složenih tako da pri pečenju stvore karakterističnu, hrskavu strukturu.
Punjenje je srce ove delicije
Kada se zagrize u ricciu, čuje se lagani šum lomljenja, a svaki sloj tijesta se zasebno osjeti na nepcu, stvarajući dojam savršene lakoće i krhkosti.
Nasuprot njoj stoji sfogliatella frolla, nježnija i mekša verzija, pripremljena od prhkog tijesta koje se topi u ustima. Ona je manje zahtjevna za izradu, ali nimalo manje cijenjena, osobito među onima koji preferiraju punije, mekše teksture. Frolla nudi intimnije iskustvo, gotovo domaće, dok riccia impresionira svojom tehničkom složenošću i dramatičnim kontrastom između hrskave vanjštine i kremaste unutrašnjosti. Bez obzira na vrstu tijesta, srce sfogliatelle uvijek je njezino punjenje, bogata i aromatična krema koja spaja ricottu, griz, jaja, šećer, kandirano voće i koricu citrusa. Ricotta daje laganu, mliječnu svježinu, griz osigurava strukturu i punoću, dok kandirani komadići naranče i limuna unose blagu gorčinu i citrusnu živost koja razbija slatkoću. Miris vanilije i citrusa širi se već pri prvom zalogaju, podsjećajući na sunčane mediteranske vrtove i tople ulice juga Italije.
Proces izrade sfogliatelle, osobito riccia verzije, zahtijeva iznimnu preciznost i strpljenje. Tijesto se mora razvući gotovo do prozirnosti, pažljivo namotati i oblikovati tako da pri pečenju zadrži svoj karakteristični oblik. Svaka pogreška može rezultirati previše tvrdim, premekanim ili neravnomjerno pečenim kolačem. Upravo zbog toga, prava sfogliatella smatra se pokazateljem umijeća slastičara, svojevrsnim ispitom zrelosti zanata koji se prenosi s generacije na generaciju.
U napuljskoj svakodnevici sfogliatella ima posebno mjesto. Ona nije rezervirana samo za blagdane ili svečane prilike, već je prisutna u običnim trenucima života. Jesti sfogliatellu dok stojiš za šankom u malom kafiću, uz brzi espresso, dio je lokalne kulture jednako važan kao i razgovor na ulici ili pogled na more.
Taj kolač povezuje ljude, stvara trenutke zadovoljstva i podsjeća na vrijednost malih užitaka. U nastavku donosimo recept food blogerice iz Splita, Mirele Jurić.
Sastojci:
Tijesto
- 500 g Manitoba brašna
- 10 g soli
- 200 ml vode
- 10 g meda
- 100 g masti
Krema
- 250 ml vode
- 5 g soli
- 75 g griza
- 2 jaja
- 170 g ricotte
- 100 g šećera
- korica naranče
- malo cimeta
- malo vanilije
- kandirana naranča
Priprema:
U zdjelu dodajte brašno, sol, vodu i med te miksajte nastavkom za tijesto dok smjesa ne postane relativno mrvičasta. Prenesite na radnu površinu, dodatno razradite rukama i zamotajte u foliju. Tijesto nekoliko puta prođite valjkom i oblikujte u kvadar kako bi se kasnije lakše razradilo mašinicom za tjesteninu. Ostavite u hladnjaku najmanje 6 sati. Izvadite tijesto i razradite ga prvo valjkom, a zatim i mašinicom na što tanje (oko 1 mm). Tijesto odmah namotajte na valjak.
Postavite valjak na dvije čaše te polako odmotavajte tijesto i razvlačite ga prstima. Budite pažljivi jer se razvlači slično kao tijesto za pite. Kako ga razvlačite, premažite ga mašću i rolajte dok ne potrošite cijelo tijesto. Dobit ćete veliku rolicu koju izvana premažite mašću, zamotajte u foliju i stavite u hladnjak na 12 sati.
Za kremu, u manji lonac ulijte vodu i dodajte sol. Kad proključa, dodajte griz i miješajte dok se ne zgusne. Prebacite griz u veću zdjelu i ostavite da se ohladi. Zatim dodajte jaja i izmiksajte. Umiješajte ricottu, šećer, cimet, vaniliju, kandiranu naranču i koricu naranče te sve dobro sjedinite.
Tijesto izvadite iz hladnjaka, narežite na fete debljine oko 1 cm i pažljivo ih prstima oblikujte u školjke. Napunite ih kremom, lagano zatvorite i složite na lim za pečenje. Pecite na 230 °C oko 20 minuta. Po želji pospite šećerom prije posluživanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....