Iz studentske strasti prema makrobiotici Jadranke Boban Pejić i Zlatka Pejića izrastao je cijeli ekosustav zdrave hrane - danas ga zajedno sa sinom Davidom vode kroz trgovine, edukacije, eko imanje i prvi certificirani organski restoran u Hrvatskoj
Kada je sredinom osamdesetih kao studentica upoznala makrobiotiku zahvaljujući Zlatku Pejiću, kasnije suprugu, Jadranka Boban Pejić (61) nije ni slutila da će četrdeset godina kasnije zajedno s njim stvoriti obiteljski posao temeljen na zdravoj hrani. Sve je počelo kao osobni eksperiment i znatiželja, a ubrzo se pretvorilo u strast i životni poziv.
"Vrlo rano sam shvatila da ono što stavljamo na tanjur utječe ne samo na naše vlastito blagostanje nego i na održivost prirode oko nas. U to doba takva je zamisao bila gotovo revolucionarna jer rijetki su o hrani razmišljali drugačije od pukog "punjenja želuca". A ekološka proizvodnja hrane činila se kao odličan početak tog putovanja. Kada smo prije 35 godina pokretali Biovegu, osnovanu da proizvodi i kontrolira proizvod od sjemena do završnog pakiranja, činilo se kao da sadimo maleno sjeme u nadi da će iz njega izrasti nešto veliko. Danas, kad pogledam oko sebe, osjećam ogromno ispunjenje. Imamo bio&bio trgovine diljem zemlje, ekološko imanje Zrno, edukacijsku ustanovu Makronovu te izdavačku kuću Planetopija", govori Jadranka Boban Pejić, pionirka zdrave hrane u Hrvatskoj.
Tržište su stvarali od nule, a osim ratnih godina veliki je izazov bio spojiti filozofiju s praksom. "Kada smo počinjali, nije postojalo nikakvo ‘tržište‘ zdrave hrane. Bili smo na nepoznatom terenu. Nije bilo proizvoda niti literature, jedva da je postojala ikakva svijest. Sjećam se kada smo 1995. objavili "Hranu za život", bila je to jedna od prvih takvih knjiga kod nas", objašnjava.
Zdrava hrana za nju znači da je ekološki uzgojena te da ima certifikat ekološkog uzgoja. Tada je proizvedena bez štetnih kemikalija, na način koji poštuje tlo i okoliš. U suštini, dodaje, ‘zdrava hrana‘ brine se o nama dok se mi brinemo o njoj. Ona je sezonska i lokalna, minimalno prerađena.
"Odnos s hranom najintimniji je odnos koji imamo. Svaki zalogaj koji uzmemo postaje dijelom naših stanica, naše krvi, energije. Ta je veza stoga izuzetno osobna i neposredna. Intimna je i zato što pokazuje kako se odnosimo prema sebi na najosnovnijoj razini: pružamo li si dobre, hranjive stvari ili se lošim izborima povređujemo. To je jedan odnos uzajamnog poštovanja između nas i prirode", naglašava Jadranka.
Iznad svih nagrada i projekata, najviše joj grije srce spoznaja da je uspjela potaknuli pozitivne promjene i da zahvaljujući njihovom radu više djece odrasta uz zdravije obroke, više obitelji razmišlja o planetu dok kupuje hranu. Sve je te vrijednosti sa suprugom uspjela prenijeti i na njihovo dvoje djece, pa kada su 2010. preuzeli prvo hrvatsko eko imanje Zrno, pet godina kasnije priključio im se sin David Pejić. Formalnu naobrazbu stekao je na njujorškom Tisch School of the Arts gdje je studirao filmsku i TV produkciju te na Cambridgeu gdje je magistrirao filozofiju. Nakon što je savladao sve o proizvodnji, u Medulićevoj ulici u Zagrebu nastavio je voditi bio bistro Zrno, prvi i jedini certificirani ekološki restoran u Hrvatskoj gdje cjelovita priča Zrno eko imanja poprima gastronomski oblik.
"Zrno ima četiri proizvodne djelatnosti. U poljoprivredi uzgaja više od 60 poljoprivrednih kultura, prvenstveno povrća, po najvišim kriterijima ekološke poljoprivrede i uz brojne inovativne i međunarodno prepoznate prakse. Zatim u preradi prerađujemo vlastite povrtne kulture u prirodno fermentiranu zimnicu, umake i začine poput kiselog kupusa, daikona, čičoke, tofua i seitana. Na imanju radi i pekara koja proizvodi 14 vrsta kruha od kiselog tijesta, 27 prirodno zaslađenih slastica te gotova jela poput sendviča i salata. Ukupno, Zrno proizvodi više od 150 certificiranih eko proizvoda", priča nam David kojega je 2022. Europska komisija proglasila najboljim ekološkim poljoprivrednikom u EU, a godinu kasnije proglašen je najboljim mladim poljoprivrednikom u Hrvatskoj.
Vjeruje da su za uspjeh ključne različite perspektive i iskustva te da postojanje više generacija u jednom obiteljskom poslovanju omogućuje najbolje od oba svijeta. Iako je studirao u inozemstvu, o ovom je poslu najviše naučio od roditelja, kojima je oboma edukacija najveća strast.
"Od samih početaka i suprug i ja osjećali smo da se dijeljenjem znanja njegova snaga višestruko uvećava. Održala sam brojne radionice, tečajeve kuhanja, predavanja i školu kuhanja. Educiram i kroz pisanje kao autorica kuharica i priručnika, jer knjige mogu doprijeti do ljudi i najudaljenijih krajeva. Volim držati predavanja na konferencijama, u školama ili udrugama. Vjerujem da edukacija može biti formalna ili neformalna - ponekad i prijateljski razgovor može nekome otvoriti oči jednako kao i strukturirani tečaj. Veliku radost osjetim kada vidim da se nekome upalila lampica ili kada mi kažu da su zahvaljujući mojem tečaju ili knjizi promijenili prehranu", zaključuje.
Zato je posebno ponosna što je nedavno izašlo redizajnirano izdanje knjige "Hrana za život" koju je zajedno sa suprugom Zlatkom objavila prvi put prije 30 godina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....