Obnavljanje drvenog namještaja, tapeciranje fotelja, stolica i taburea, šivanje zavjesa i sjenila za lampe, bojenje zidova, kombiniranje starog i novog - sve su to vještine koje je 35-godišnja modna stilistica Barbara Repe iskoristila prilikom uređivanja unajmljenog stana od 160 četvornih metara u širem središtu Zagreba. Kreativka koja s partnerom, konceptualnim umjetnikom Manafom Halbounijem, posljednjih godina živi na relaciji Berlin - Rim - Zagreb obojila je tri i pol metra visoke stropove u zgradi s kraja 19. stoljeća u pastelne boje, kako bi "smirili" jake uzorke na perzijskim tepisima, presvlaci na kauču i upadljivim detaljima.
"U nekom drugom prostoru ovolika količina predmeta i različitih boja stvorila bi dojam zagušenosti i prenatrpanosti prostora, no u ovom stanu svaki detalj dolazi do izražaja. Nisam tip koji će potrošiti mnogo novca na namještaj ili predmet s potpisom. Radije ću kupiti nešto jeftino, u čemu vidim potencijal i urediti tako da postane unikatan predmet. Veći mi je prioritet odjeća i upravo ovakav način uređivanja interijera mnogo mi je pomogao i u mom poslu stilistice jer znam kako jeftino kupljene odjevne predmete iz second handa ili Hrelića pretvoriti u unikatne komade za koje svatko kaže "wow", ni ne pomišljajući da su neka košulja, haljina ili ogrtač koji ih toliko oduševe kupljeni za stotinu puta nižu cijenu od one na koju pomisle", kazala je Barbara Repe.
Odrastajući u obitelji građevinara, od malena je upijala kako se što radi, od građevinskih radova do opremanja interijera. Kad su joj bile samo tri godine, za svoju je sobu odabrala tepih, krevet, prekrivače i luster. Svako malo je mijenjala interijer svoje sobe, u kojoj je, sve dok se nije odselila iz roditeljske kuće, bilo najviše intervencija. U osnovnoj je školi s prijateljicama stalno nešto izrezivala, šivala i lijepila pa je njezina soba uvijek bila uređena drukčije, prepuna detalja koje je sama osmislila i izradila. Baš kao i danas.
"Jednako sam uporna kao i tada. Kad mi se nešto sviđa, u stanju sam to tražiti godinama, čekati dok se cijena nečeg ne spusti na razumnu granicu, satima i danima kopati po buvljacima po europskim metropolama ili Hreliću. Raduje me da mnogo toga mogu napraviti sama. Primjerice, karniše su bile postavljene od početka prozora i "rezale" su visinu, a ja sam ih postavila od stropa, a za stojeću svjetiljku izradila sam narančasto sjenilo od tila i dodala rese", pojasnila je Barbara.
I ona i partner imaju sličan ukus pa se nikad nisu svađali oko opremanja stana - oboje vole iste boje, stil iz 60-ih, namještaj izrađen od drveta, ali ne masivan, mnogo zelenila pa su na sličan način uredili i znatno manji stan u Berlinu. I u jednom i u drugom Barbarin partner ima radni studio, a njezin modni kutak sa stvarima za stajling zauzima jednu sobu, malo manju od boravka, te još jedan walk-in ormar.
"To nije prosječna količina odjeće, cipela, torbica i modnih dodataka, a sve stoji na štenderima. Inače ne volim zatvorene ormare, ovako je sve preglednije, posebno kad dođu klijenti, mogu sve vidjeti, isprobati milijun kombinacija i nekad odabrati nešto posve različito od onog što su zamislili ", kazala je stilistica. Uz to, gotovo sve je mobilno jer sve što je ikad kupila ili dobila jednako joj je važno pa pri svakoj selidbi sve što ima - od lustera do ukosnica - ide s njom.
Kad nešto traži, ne odustaje, pa je kristalni luster u boravku tražila godinu i pol. A posebno je raduju darovi, poput lampe marke Seletti, pa četiri figure mačaka - tri male i velika, zlatna, kupljena u Berlinu, inače simbol sreće u Aziji, ili pak figura gavrana jer voli i ptice, a nekad joj je uz mačke kućni ljubimac bio upravo gavran.
"Danas se zaboravlja da dom mora biti dom. Većina je stanova kao iz kataloga, gubi se individualnost i osobnost stanara, nema topline, ničega što govori o ljudima koji tu žive. Sve je sterilno, sivo. Nedostatak boja i osobnih predmeta čine vas dugoročno depresivnima. Volim da interijer ima dušu, da odražava navike i ukus stanara. I mene i partnera, ali i naše prijatelje koji se kod nas okupljaju svako malo, raduje da je u gotovo svakom predmetu utkan i dio nas, jedna pozitivna, opuštajuća energija i nas čini sretnima. Jer, u konačnici, to i jest svrha doma - prostor u kojem se nikada nećete osjećati kao stranac", objasnila je Barbara Repe.
