U radu unutar Informativnog medijskog servisa na HRT-u teško je izbjeći stres i pritisak pa je povremeno dobro malo "pročistiti" moždane vijuge. A to se najlakše radi na – putovanju. Ja sam za svoj devetodnevni godišnji odmor s prijateljima odabrala Egipat, o kojem već dugo sanjam. Još u djetinjstvu sam obožavala filmove o faraonima, a cijelim putem u glavi mi se neprestano vrtila glazba iz kultnog filma "Indiana Jones i otimači izgubljenog kovčega", s Harrisonom Fordom u glavnoj ulozi.
Najbrža ruta koja smo uspjeli pronaći je jedna nova – izravni charter let od Banje Luke do Hurgade, gdje smo bili i smješteni. To je inače druga najprometnija zračna luka u Egiptu, nakon one u Kairu. Iz Zagreba do Banje Luke trebala su nam dva sata automobilom, a let do Hurgade trajao je tri sata. Fascinantno mi je da nas u Zagrebu dijeli samo pet sati putovanja od mjesta koje mnogi istraživači i dalje smatraju najmisterioznijim na svijetu.
Egipat je zemlja koju bi vrijedilo posjetiti samo zbog fascinantne drevne povijesti. Ni danas, u 2022., nije dokučeno kako su zapravo izgrađene piramide. Tko je mogao te ogromne kamene blokove dovesti ondje i sagraditi ih po savršenim matematičkim izračunima? S druge strane, pohvalno je što je ondje stvarno mnoštvo turističkih sadržaja pa nisam imala osjećaj da im je "jedina karta" na koju igraju povijest. Sahara, beduinska sela, vožnje quadovima i jeepovima, ronjenje na Rajskom otoku i jahanje deva samo su neke o zanimljivosti koje Egipćani nude posjetiteljima. Zemlja je to koja nikog ne može ostaviti ravnodušnim.
Hurgada je u stvari administrativni centar i turistička resort oaza pokrajine Crveno more. To je destinacija i prekrasnog podvodnog svijeta, s više od 250 koraljnih grebena, a poznata je i po vibrantnom noćnom životu. Mi smo odsjeli u hotelu Caribbean World, smještenom na dugačkoj pješčanoj plaži u zaljevu Soma Bay. Nevjerojatno je što vas ondje okružuju vrtovi puni palmi i cvijeća, iako se nalazite usred pustinje. Uz to, more ondje je apsolutno čarobno. Tijekom dana temperatura zraka se vrtila između 25-30 stupnjeva Celzijusa, a more je bilo oko 23-24 stupnja – dakle, savršeno za kupanje! Navečer se, doduše, diže vjetar, a temperature spuštaju pa je vesta neophodna.
ČITAJTE I: Grad umjetnika i dobre hrane, a svi voze bicikle: Mala bajka zvana Kopenhagen
Cijena aranžmana – s noćenjem i polupansionom – bila je 900 eura. No teško je procijeniti koliko ćete potrošiti na "džeparac". Sve ovisi o tome koliko ste vješti u cjenkanju, a to je ondje gotovo nacionalni sport. Meni je isprva bilo neugodno, no onda sam shvatila da je to dio kulture i da se na određeni način cjenkanje i očekuje pa me ta aktivnost počela zabavljati. Moj prijatelj je, primjerice, spustio cijenu jedne slike s 45 američkih dolara na 1 dolar i 5 eura. Ja nisam bila ni blizu tog rekorda, ali nekoliko puta sam prepolovila cijenu, i to većinom suvenira - malih kamenih piramida i likova vladara. Doduše, jedan me je prodavač malo zatekao. Kad smo se pregovarali oko čaja, vrlo pristojno mi je objasnio kako nije imao prilike upoznati ženu s plavim očima poput mojih, a da je baš u potrazi za svojom – četvrtom ženom. Naime, Egipćani smiju imati četiri žene, ali pod uvjetom da ih financijski podjednako uzdržavaju. Rekao je da je kao miraz mojoj obitelji spreman pokloniti devet deva, a vrijednost svake je tisuću eura. Pristojno sam ga odbila, no onda je povisio ponudu na 10 deva. Možda vam deset tisuća eura zvuči malo, ali nakon što su mi lokalci objasnili da je ondje prosječna mjesečna plaća od 250 do 350 eura, shvatila sam da mi je prodavač zapravo dao ogroman kompliment. No ja kao nesuđena egipatska nevjestadoma sam se ipak vratila samo s jako finim i jeftinim čajem. A deve bi mi u Zagrebu samo smetale.
ČITAJTE I: Snovi ostvareni na jugu Španjolske: Ovdje se miješaju kulture istoka i zapada
Šalu na stranu, ljudi ondje su izuzetno pristojni i srdačni. Turistima rado pomažu i nevjerojatno brzo uče. Jedan dan smo porazgovarali s radnicima u hotelu i već su drugi dan vikali za nama "Luuka Modrik!", "Dobar dan, dear friend" i "Kako si?". Možda su zbog niskog životnog standarda naučili biti nevjerojatno adaptibilni pa lako uče jezike i snalaze se u raznim situacijama. Prije puta, svi su me upozoravali na napasne ulične trgovce, ali to nisam doživjela. Jedini tko je za mnom trčao na ulici je bio dječak koji je vidio da jedem slatkiše pa sam ih podijelila s njim.
Hrana mi je svugdje bila ukusna. Sviđa mi se što je vrlo raznovrsna, uz puno riže i raznih salata. U turističkim kompleksima u ponudi je sve zamislivo, od meksičkih do talijanskih, grčkih i arapskih delicija. Njihova kuhinja se pak bazira na ribi koja se najčešće peče pred gostima. Tradicionalno jelo je koshari od tjestenine, riže, slanutka i smeđe leće, uz umak od rajčice i ocat od češnjaka. U salatama je česta paprika, kiselinu im daje limunov sok, a puno je toga na bazi jogurta.
Tijekom boravka u Hurgadi, organizirali smo si i tri cjelodnevna izleta autobusom. Posjetili smo Saharu, Kairo – u što je bilo uključeno i krstarenje Nilom - te Rajski otok. A apsolutno nezaboravno mi je bilo upoznati ljude u jednom beduinskom selu i ući u Keopsovu piramidu. Doduše, od cijelog našeg autobusa, samo nas je troje to učinilo. Naime, većina ljudi dođe blizu i na tome ostanu: neki nemaju želje ući, neki se boje da će ih preplaviti klaustrofobija, neki da će im nedostajati zraka... Keopsova piramida je jedina u čiju se unutrašnju glavnu sobu ulazi uzlaznim putem, dok se u drugim piramidama ide silazno. Malo smo hodali pa puzali, penjali se po gredama i malim stepenicama. Kako smo se penjali, vlažnost i temperatura su se povećavali, a unutra nas je dočekala samo jedna soba s praznim grobom. Nije cilj, već putovanje to koje je važno – kažu svi, i u pravu su. Taj uspon u piramidi je prava avantura i to mi je najdraža uspomena koju nosim s putovanja.
DOBRO JE ZNATI