Vesna Pavletić posjetila je Épernay u pokrajini Champagne, poznat po sjedištima najpoznatijih kuća pjenušaca, a uživala je i u trodnevnom zimskom spektaklu koji spaja luksuz, tradiciju i čaroliju blistavih instalacija.
Ući u Novu godinu uz čašu šampanjca za mene je - a vjerujem i za mnoge od vas - nezamislivo. Poseban je, međutim, gušt uživati u okusu ovog pjenušavog vina na njegovu izvorištu: u regiji Champagne na sjeveroistoku Francuske, gdje se, zahvaljujući zaštićenoj oznaci podrijetla, jedino i smije zvati šampanjcem. U srcu te čarobne regije smjestio se Épernay, mali grad s nešto više od dvadeset tisuća stanovnika, čija je uloga u svijetu vinske kulture golema. Épernay je od Pariza udaljen tek sat i pol vožnje vlakom, što ga čini idealnim bijegom iz gradske vreve. Danas, uz dostupnost niskobudžetnih letova, dolazak je jednostavan i brz. Naše putovanje započelo je u Trstu, nastavilo se do Pariza, gdje su nas dočekali prijatelji koji ondje žive. A boraviti u Épernayu iz lokalne perspektive znači osjetiti grad iznutra - bez žurbe, s osjećajem pripadnosti. Posebnu čar cijelom boravku daje činjenica da je dom naših prijatelja na savršenoj lokaciji - samo nekoliko minuta hoda od Moët & Chandona.
Prestižna ulica
Središnja točka grada, Avenue de Champagne, jedna je od najprestižnijih ulica na svijetu. Duž nje se nižu sjedišta najpoznatijih i najutjecajnijih kuća šampanjca: spomenuti Moët & Chandon, Mercier, Perrier-Jouët, Pol Roger, Boizel, kao i legendarni Dom Pérignon. Iza elegantnih fasada kriju se stoljeća znanja, obiteljske priče i globalni brendovi koji su oblikovali pojam luksuza. Ispod same avenije proteže se više od 110 kilometara podrumskih tunela, raspoređenih u nekoliko razina. U tim podzemnim hodnicima, u savršenim uvjetima tišine i tame, čuva se više od 200 milijuna boca šampanjca. Točan broj nikada nije službeno potvrđen - neke stvari ostaju poslovna tajna. Upravo zbog te iznimne kulturne, povijesne i arhitektonske vrijednosti, Avenue de Champagne upisana je 2015. na UNESCO-ovu listu svjetske baštine.
Sjaj na fasadama
Isplati se doći tijekom cijele godine, a ono što svakako treba doživjeti u prosincu je Habits de Lumière, trodnevni festival svjetla koji se smatra jednim od najposebnijih događaja u cijeloj regiji Champagne. Održava se već četvrt stoljeća, a ja ga posjećujem više od deset godina - i svaki put iznova uživam u tom vizualno-enološkom spektaklu na otvorenom. Tijekom festivala Avenue de Champagne zatvara se za promet i pretvara u elegantnu pozornicu, a povijesne zgrade kuća šampanjca postaju kulisa za svjetlosne projekcije i umjetničke instalacije. Navečer cijela avenija živi punim plućima: svjetlo se na fascinantan način prelijeva po fasadama, čuju se zvuci glazbe, a na svakom koraku su šampanj barovi. Posjetitelji imaju priliku ući u dvorišta i prostore šampanjskih kuća te - bez žurbe i potrebe za poziranjem - šetati s čašom pjenušavog vina.
Manji proizvođači
Tijekom dana održavaju se gastro događanja, degustacije i radionice pariranja hrane i vina. Odlično je što se mogu kušati i takozvani "no-name" šampanjci, jer mnogo je manjih i nerazvikanih proizvođača čija je kvaliteta iznimna, a cijene pristupačnije. Atmosfera festivala Habits de Lumière općenito je nepretenciozna, nekomercijalna i turistički nenapadna. Upravo suprotno: lokalna je, elegantna i opuštena - upravo onako kako doživljavamo i same Francuze. Vikend se tradicionalno zatvara paradom oldtimera, koja prolazi kroz Avenue de Champagne i simbolično povezuje prošlost i sadašnjost. Predivni automobili iz drugih vremena, svjetla, šampanjac i zimski zrak stvaraju bezvremenski prizor koji se dugo pamti.
Bogata povijest
Kratko ću se osvrnuti i na povijest Épernaya. Ona seže još u rimsko doba, a u srednjem vijeku se grad razvijao kao trgovačko i kulturno središte regije Champagne. Bio je poznat po sajmovima i vinarskim tržištima koja su povezivala lokalne vinare s Parizom i lukama na rijeci Seine, stvarajući temelje za kasniju međunarodnu reputaciju. Svoj pravi identitet gradi u 17. i 18. stoljeću, kada regija Champagne započinje put prema globalnoj vinskoj slavi. Upravo u tom razdoblju nastaju prve velike kuće šampanjca, a Épernay postaje središte proizvodnje, skladištenja i distribucije. Razvoj šampanjca kakvog danas poznajemo veže se uz unapređenje metoda fermentacije u boci, kontrolu mjehurića i dugotrajno dozrijevanje u podrumima. Hladna kredasta tla ispod grada pokazala su se savršenima za čuvanje vina, a kilometri podzemnih tunela - takozvani crayères - postali su tiha kolijevka najpoznatijeg pjenušca na svijetu.
Nepretenciozni glamur
U arhitekturi se i danas osjete tragovi bogate srednjovjekovne baštine: crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, samostani i kapelice svjedoče o vjerskom i društvenom životu koji je oblikovao lokalnu zajednicu. Poseban šarm daju i Hôtel de Ville, središnja gradska vijećnica te slikovite ulice s muzejima i galerijama koje pozivaju na laganu šetnju i otkrivanje ritma tipičnog za ovaj dio Francuske. Sve djeluje smireno, profinjeno i nenametljivo pa se čini da je glamur u Épernayu prirodno stanje, a ne dekor. Isto tako, šampanjac ovdje nije samo piće već vrijedno nasljeđe i stil života - i upravo zato se uvijek rado vraćam u Champagne i njegov najsjajniji dragulj Épernay.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....