Početkom listopada odlučili smo se zaputiti na edukativno putovanje kako bismo napunili kreativne baterije. Pritom je lokacija morala zadovoljiti nekoliko kriterija. Za početak, željeli smo otići nekamo gdje nitko od dvanaest članova našeg tima nije ranije bio te pronaći inspiraciju u arhitekturi i dizajnu kakvu ne susrećemo svakodnevno. I sve to u četiri do pet dana, koliko su nam dopuštali brojni tekući projekti i poslovne obveze. Odluka je "pala" na krajnji jug Italije - regije Apuliju i Basilicatu, koje su postale "bliže" i dohvatljivije zahvaljujući novoj direktnoj avionskoj liniji iz Zagreba za grad Brindisi.
Da odmah budemo načisto - u tako kratkom vremenu nemoguće je sasvim istražiti te divne regije. Svatko bi s lakoćom mogao provesti tjedne istražujući plaže u okolici Leccea, idealno pozicioniranog na "potpetici" Italije, između Jadranskog i Jonskog mora. Ili pak obilazeći vinarije Salenta i Mandurije u potrazi za najboljim Primitivom. Stoga ćete u nastavku pronaći samo djelić juga Italije koji nas je oduševio, a uključuje smještaj na utvrđenom seoskom imanju s kraja 14. stoljeća, vožnju brodićem duž obale Polignana a Mare te obilazak glasne i živopisne tržnice u Lecceu.
Nakon dolaska u Brindisi, prva destinacija bio je - rent-a-car. Budući da se Apulija i Basilicata sastoje od niza manjih gradova koje vrijedi posjetiti, a da je lokalni javni prijevoz neadekvatan, preporuka je unajmiti auto za vrijeme cijelog trajanja puta. Pritom zaboravite na autocestu i pripremite se na manjkavu signalizaciju i pokoje vrludanje sporednim putevima, ali sve je to dio talijanskog šarma.
Tipičan oblik smještaja u Apuliji je masseria, utvrđena farma koja se sastoji od niza kuća organiziranih oko središnjeg dvorišta. Većina masserija datira iz 16. stoljeća, a danas se mahom koriste u turističke svrhe - kao hoteli, vinarije ili luksuzne vile. Naš odabir bila je Masseria Santo Scalone, nedavno renovirano poljoprivredno imanje s kraja 14. stoljeća u okolici grada Ostunija. Smješten usred beskonačnih maslinika, Santo Scalone ima sva tipična obilježja apulijskih imanja: kombinaciju bijele boje i kamena, unutarnji dvor, kapelu, lukove i obrambene zidine. Zahvaljujući obilasku s voditeljem hotela imali smo priliku zaviriti i u spa koji se uređuje unutar stare cisterne za vodu uklesane u kamen te mali kamenolom u neposrednoj blizini hotela, koji će do sljedeće sezone biti pretvoren u prirodni bazen. Zbog izolirane pozicije podalje od grada, tišine i okolnih maslinika, u masseriji ćete se osjećati kao da je vrijeme stalo. Jedina mana joj je što ćete poželjeti baciti u smeće itinerar i ondje provesti cijeli odmor.
Za prvi dan odabrali smo dva grada pod zaštitom UNESCO-a - Materu i Alberobello - i još jednom se uvjerili da određena mjesta s razlogom postanu turističke atrakcije. Stari grad Matera (Sassi di Matera), kontinuirano naseljen od paleolitika i doslovno uklesan u stijenu, 50-ih je postao "grad slučaj" zbog uvjeta ekstremnog siromaštva u kojem je lokalno stanovništvo ondje živjelo. U nastambama uklesanim u stijenu (nakon što ih posjetite, nemoguće je za njih upotrijebiti riječ "stan"), prosječne veličine oko 25 četvornih metara, živjelo je bez struje i vode i po 10 članova iste obitelji, zajedno sa svim njihovim životinjama. Primjerice, novorođena i mala djeca spavala su na slami u ladicama komode, a kreveti su bili povišeni kako bi se ispod njih mogle smjestiti kokoši. Pedesetih godina prošlog stoljeća sanirana je nacionalna sramota te je 15 tisuća stanovnika Matere preseljeno u nove socijalne stanove, a stari grad je ostao ispražnjen do 80-ih, kada ga lokalne vlasti počinju obnavljati i transformirati nastambe u stijeni u komercijalne objekte - hotele, restorane, trgovine i umjetničke galerije.
Alberobello zbog svojih specifičnih kućica - u Italiji poznate kao trulli - izgleda poput mjesta iz bajke. Trulli su nastali gradnjom bez vezivnog materijala, isključivo slaganjem kamenja u stožaste kupole, ukrašene dekoracijama koje predstavljaju potpis graditelja. Za kraj prvoga dana odabrali smo trattoriju u novom, manje turističkom dijelu Alberobella i ugodno se iznenadili cijenama. Večeru od tri bogata slijeda u Trattoriji Amatulli, koja je vrvjela kako turistima tako i lokalcima, platili smo samo 25 eura po osobi. Kao i u svakoj tipičnoj talijanskoj gostionici, interijer je nepretenciozan (neki bi rekli i neugledan), no zato je hrana nevjerojatna, a porcije obilne - taralli, orecchiette, stracciatella, bombette di carne...
U potrazi za autentičnim lokalnim iskustvom, drugi smo dan proveli u Lecceu, gdje je naša domaćica bila Gianna Greco, profesionalna kuharica i certificirana sommelierka vina i maslinovih ulja. Gianna nas je provela po maloj, ali bučnoj tržnici u središtu Leccea, upoznala s lokalnim proizvodima poput indijske smokve i barattierea (hibrid krastavca i dinje), naučila kako nepogrešivo razaznati svježe meso, odvela nas na caffè leccese (tipičnu lokalnu kavu koja se pije s ledom i bademovim mlijekom) i uz mnogo smijeha i zabave naučila praviti focacciu pugliese, orecchiete s domaćom šalšom, kao i pravilno degustirati vina. Nije nam preostalo drugo nego teoriju odmah primijeniti u praksi pa smo se nakon dana provedenog s Giannom zaputili u vinariju Altemura, gdje smo u ambijentu masserije iz 16. stoljeća degustirali neka od tipičnih vina Salenta, regije na "peti" Italije - Primitivo, Negroamaro, Falanghinu i Aglianico.
Najveće otkriće našeg putovanja bio je Ostuni (talijanski Città Bianca) - "bijeli grad" u unutrašnjosti Apulije, koji podsjeća na neke od grčkih otoka. Ovaj gradić na vrhu brda najbolje je upoznati gubeći se bez plana po labirintu malih ulica i strmih stepenica. Ako se zateknete u Ostuniju u zalazak sunca, popijte aperitiv u Borgo Antico Bistrotu, s čijih kaskadnih terasa pogled seže sve do Jadranskog mora.
Budući da nam je temperatura mora od 18 - 19 Celzijevih stupnjeva ipak bila preniska za kupanje, apulijske plaže i more odlučili smo doživjeti vozeći se brodićem uz Polignano a Mare. Ovaj obalni gradić "izrastao" je na liticama unutar kojih se otvaraju špilje nastale erozivnim djelovanjem vjetra i mora. Imali smo sreću s lijepim vremenom, mirnim morem i osekom, pa smo se brodićem uspjeli zavući i u teže prohodne špilje i sami uživati u tirkiznome moru. Kada smo pomislili da naše putovanje ne može biti ljepše, kapetan je zaustavio barku, otvorio bocu prosecca i pustio muziku Domenica Modugna, najpoznatijeg stanovnika Polignana a Mare. I nije nam preostalo drugo nego početi maštati o povratku u ovaj divan dio Italije.
Dobro je znati:
- Grad Matera godišnje privlači stotine tisuća turista, kao i holivudske filmaše. Zbog sličnosti s Jeruzalemom, ondje su snimani ‘Pasija‘ Mela Gibsona, ali i ‘Nije vrijeme za umiranje‘, posljednji film iz serijala o Jamesu Bondu.
- Posjetite li Polignanu a Mare, neka vam glazbena kulisa budu pjesme legendarnog Domenica Modugna, rođenog u tom obalnom gradiću smještenom na stijeni iznad mora.
- Na talijanskom jugu dobila sam vrijedan savjet: domaća šalša kuha se ili s lukom ili s češnjakom, nikad s oba sastojka.