Leo Pavlačić obišao je najzanimljivije gradove i arheološka nalazišta sjeveroistočne afričke zemlje, u kojoj su ga najviše oduševili drevna povijest, plovidba Nilom i tradicionalna hrana, a iscrpili pregovaranje i prometni kaos.
Ovo živopisno putovanje, na koje sam krenuo s meni najbliskijom osobom Cedricom Crosnierom, započelo je u kasnim večernjim satima u zagrebačkoj zračnoj luci. Promijenili smo sva moguća prijevozna sredstva. U Istanbulu smo presjedali za Aleksandriju, pa vlakom otputovali u Kairo, a onda avionom letjeli u Asuan. Iz Asuana smo taksijem krenuli za Luksor, pa avionom natrag za Kairo i taksijem za Aleksandriju. Promet je u gradovima kaotičan. Ako je asfaltirano, imaju pet traka (od kojih naprave osam), a ako nije - samo utabani pijesak. Na cestama ćete naići na deve, konje, automobile, tuk-tukove, kamione... Sve u istim trakama. Prometna pravila se ne poštuju i stalno se čuju trube. Pješačkih prijelaza nema, semafori uglavnom ne rade, a ako i rade - nitko ih ne doživljava. Gradovi su veliki te smo unutar njih koristili taksi aplikacije, jer vas inače nemilo "deru" s cijenama. U Kairu postoji metro, ali ne pokriva cijeli grad. Najbolje ćete proći ako između gradova putujete s vozačem, s tim da, kao i za sve drugo u Egiptu, morate pregovarati. Primjerice, vlak iz Aleksandrije do Kaira platili smo 80 dolara - dok je za lokalce tri - a povratak taksijem nas je stajao 55 dolara. Letovi između gradova dobro funkcioniraju i povoljni su ako se na vrijeme rezerviraju, ali kasne i znaju biti odgođeni. Ljudi su srdačni, no engleski slabo pričaju. Glavni im je moto: dođeš kao turist, a odeš kao prijatelj. Cjenkati se morate i kad kupujete vodu, jer ona iz slavine nije za piće, a katkad će vam "opaliti" i dvadeset puta veću cijenu. Tako su me za razglednicu tražili 100 egipatskih funti, da bih na kraju ispregovarao za 2,5 funti.
Metropola koja nikad ne spava
Svi gradovi koje sam posjetio su kaotični, ali Kairo prednjači. Sa širim područjem ima oko trideset milijuna stanovnika i nikad ne spava. U bilo koje doba dana ili noći na ulicama netko nešto radi. Iz Kaira se lako dođe do Gize, gdje su glavne atrakcije piramide i Grand Egyptian Museum. Piramide su zaista fascinantne, ali ulazak u njih prilično je zahtjevan. Unutra je ekstremno vruće i vlažno, a morate se spuštati u gotovo čučećem položaju. Područje je golemo, tako da vam ostali turisti ne smetaju, a lokalci vam nude jahanje na devi ili na konjima. U novom Grand Egyptian Museumu vladaju velike gužve, pa su mi se više svidjela arheološka nalazišta u Luksoru i Asuanu, gdje je sve grandioznije i veće. Osim toga, ondje se već više od 4000 godina nalaze u svom izvornom okruženju, a ne pod svjetlom u vitrini. Posjetio sam i bazar Khan el-Khalili, najpoznatiji, ali i najskuplji u Egiptu. Naime, iste ili slične stvari u ostalim gradovima možete naći po mnogo nižim cijenama.
Očaravajuća rijeka
U Asuanu me se najviše dojmila vožnja Nilom, pogotovo uz zalazak sunca. Svi su na prekrasno obojenim brodićima, a s ponekog se čuje afrička glazba. Udaraju djembe i vrlo je živopisno, a djeca na improviziranim daskama za surfanje pjevaju neke pjesmice. S brodićem možete stati na hrpu malih otočića te posjetiti botanički vrt, Nubijsko selo, Aga Khanov mauzolej ili vrata hrama u Fileu. Svaka od lokacija uz Nil zaista je očaravajuća te nećete pogriješiti ako pristanete. Ako se pak malo odmaknete od turističkih atrakcija, vlada teško siromaštvo i borba za život. Jako je teško kad vidite tako nešto i shvatite koliko bi mi u Hrvatskoj trebali biti zahvalni na svemu što imamo. Hoteli s pet zvjezdica u Asuanu su, prema mojem mišljenju, na razini europskih tri (jedino je Hilton u Aleksandriji bio u toj kategoriji), pa preporučujem da smještaj bukirate u provjerenim franšizama.
‘WOW‘ Efekt
Luksor je kulturno najbogatiji grad i meni osobno najdraži koji sam posjetio, iako u njegovoj najvećoj atrakciji - Dolini kraljeva - vladaju velike gužve. Za ulazak u grobnice ogromni su redovi, a moguće je ući samo u tri - i to ne bilo koje. One popularnije dodatno se naplaćuju, i to poprilično s obzirom na njihov standard. Tutankamonova grobnica jedna je od najpoznatijih i, naravno, plaća se dodatno. Najočuvanija je grobnica faraona Setija I., ali je i najskuplja za ulazak. U blizini Doline kraljeva ima besplatnih atrakcija, poput sunčeva hrama faraona Amenofisa III., ili onih koje se vrlo malo plaćaju, a impresivne su. Primjerice, posmrtni hram Setija I. ili Ramesseum. S druge strane Nila su Luksorski hram i Hram Karnak, koji su poslije piramida nešto najimpresivnije što sam vidio u Egiptu. Sama pomisao da stoje tu već više od 4000 godina i pitanje kako je netko tada, bez ikakve tehnologije, uspio to sagraditi je "wow".
Knjižnica i katakombe
Aleksandrija je za mene najmanje kaotičan egipatski grad. Nema toliko turista, pa je i gužva manja. S gotovo šest milijuna stanovnika, drugi je najveći grad u zemlji, a uzduž njega se proteže golema prometnica uz Sredozemno more. Od jednog dijela grada do drugog, krećući se samo glavnom prometnicom s pet traka, putovanje traje otprilike dva sata. Energija grada je super. Najviše me se dojmila knjižnica, koja je ujedno i muzej, te svakako preporučujem posjet. Bogata ostavština vidi se na svakom koraku, a obavezno treba vidjeti Kajtbejovu citadelu, obrambenu utvrdu i jedan od simbola grada. U Aleksandriji sam posjetio i katakombe, koje su me se izuzetno dojmile, a fasciniralo me koliko su ljudi duboko pod zemljom uspjeli stvoriti velike i impresivne prostorije.
Najdraži desert
Hrana me se najviše oduševila. Nisam ništa očekivao, ali stvarno je sve bilo preukusno. Od pića su mi najdraži bili cijeđeni sokovi puni voća i okusa, a ne kao kod nas vode i umjetnih sladila. Od tradicionalnih jela najviše su mi se svidjeli keshk: slani, pikantni puding napravljen od fermentiranog jogurta i pšenice, začinjen pilećim temeljcem i češnjakom te posut prženim lukom, kao i golub punjen kus-kusom i raznim začinima. Definitivno najdraži tradicionalni desert je om ali - puding od kruha, lisnatog tijesta, prženih orašastih plodova i šećera na vrućem mlijeku. Moram priznati da me egipatski kaos iscrpio, ali mislim da bi svatko barem jednom u životu trebao posjetiti tu zemlju, jer su priroda i kulturno-povijesna baština zaista fascinantni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....