Voditeljica i direktorica Turističke zajednice Grada Dugog Sela Karmela Vukov Colić poslovno je posjetila Finsku, ali u dvodnevnom boravku našla je vremena da uživa u tamošnjim specijalitetima, prirodi, najvećem jezeru i polarnoj svjetlosti.
Na daleki sjever Finske putovala sam poslovno – kao direktorica Turističke zajednice Dugog Sela, zadnjih sam godina aktivna sudionica turističkih regenerativnih procesa, pa je i konferencija u Laponiji, točnije u mjestu Inari, bila odlična prilika za razmjenu ideja, upoznavanje s primjerima dobre prakse drugih zemalja, ali i za nekoliko poslovnih sastanaka koji će rezultirati zanimljivim događanjima u Dugom Selu 2026. Ovo nije bio moj prvi posjet Laponiji, prije desetak godina bila sam prvi put unutar Arktičkog kruga, u Rovaniemiju. Tada sam mislila da je to sjever sjevera, a sad sam se, evo, našla još 330 kilometara sjevernije.
Na konferenciji i popratnim sastancima provela sam dva dana, ali kako je Inari stvarno daleko, do njega sam promijenila tri aviona i jedan automobil pa je putovanje trajalo dvadesetak sati u jednom smjeru. Pakiram se i putujem lako, imam ja tu puno utakmica u nogama – važno je bilo spakirati toplu odjeću (premda je s temperaturom oko -1 Celzijev stupanj vrijeme bilo neuobičajeno toplo za ovo doba godine) i sve staviti u mali kovčeg koji ide sa mnom u avion. Kad mijenjate puno letova, mogućnost da na odredište stignete prije kofera treba svesti na minimum.
Prvi dojmovi
Teško opisivo, ali u trenutku kad izađete iz aviona, prvo namirišete zrak. A on je predivno čist! Miriše na kekse s vanilijom i borovinu! Bila je noć, sletjela sam iza 22:30 i još me čekalo 40 minuta vožnje. Tako velika prirodna prostranstva s malo ljudskog otiska odišu nekim mirom koji i vas odmah obuzme. Uživala sam u svemu, takva sam… Iznimno mi je drago bilo upoznati naše domaćine, porazgovarati s predstavnicom u parlamentu, Sámi, Armi Palonoja i ponovno susresti fenomenalnu Annu Pollock, poznatu svjetsku govornicu i istinsku stručnjakinju na polju održivosti i regeneracije. Dani su bili puni poslovnih susreta i obaveza, a malo slobodnog vremena iskoristila sam do maksimuma za noćni obilazak kraja i posjet prekrasnom Siida Sami muzeju.
Svakako posjetiti
Jezero Inari najveće je jezero u sjevernoj Finskoj, blizu granice s Rusijom, mjestimice duboko čak 90 metara, a mnogi ga znaju iz križaljki. Prekrasan ambijent, brojni otočići, nepregledna jezerska voda okružena gustim šumama u kojoj se ogleda nebo, a uz to i cjelogodišnja turistička ponuda koja oduševljava – od kupanja, veslanja i pecanja ljeti, do klizanja i vožnje saonicama koje vuku haskiji po zaleđenom jezeru zimi…
Pita i burger od soba
Mjesto Inari nije veliko – rekli su mi da ovdje živi otprilike dvije tisuće ljudi. Postoji nekoliko hotela i turističkih sela, dva supermarketa s ponudom "od igle do lokomotive", tri ili četiri restorana, jedna suvenirnica, benzinska postaja i crkva – to je otprilike srce svakodnevnog života Inarija. Sve je u krugu od dva ili tri kilometra. Probala sam, naravno, njihovu hranu. Jako je ukusna pita od soba koja podsjeća na quiche s povrćem i mljevenim dimljenim mesom soba. Jezero je bogato ribom pa sam imala priliku kušati i riblje terine i dimljenu i usoljenu ribu koje proizvode ovdašnji ribari. Burger od soba mi je bio dobar (nisam baš od hamburgera – mislim da dovoljno govori podatak da ga jedem nožem i vilicom), ali majoneza sa svježim brusnicama koju su uz njega poslužili mi je bila otkriće! Prefin je i džem od močvarnih narančastih malina, za koje kažu da su jako zdrave i pune vitamina C. A tradicionalno im je piće sok od borovnica i neopisiv je užitak pijuckati ga vrućeg u hladnoj noći.
Suveniri i odgovorni turizam
Volim rukom napravljene stvari, a ovdje domorodački narod Sami izrađuje prekrasne šarene pletene rukavice i džempere, te čitav niz upotrebnih predmeta od rogova soba. Kući sam donijela i tradicionalni pribor za jelo – drveni pladanj i šalicu koji su u kombinaciji s drvenim priborom za jelo neizostavni tijekom svakog dužeg boravka na otvorenom, a koji uključuje hranu.
Finska, kao i cijela Skandinavija, nije jeftina. Čak i obične, svakodnevne namirnice djeluju skupo. Smještaj mi je bio predložen od organizatora kongresa koji je za sudionike osigurao i posebnu cijenu. Ja sam bila smještena u turističkom selu sastavljenom od malih drvenih koliba, uz samu obalu jezera. Ono što mi je baš divno kod Skandinavaca jest odgovorni turizam na koji potiču i svoje goste. Soba se čisti i ručnici mijenjaju jednom tjedno, a na gostu je da sam posprema ostalih dana, da odvaja otpad i da ga iznese. Do hotela u kojem je bio doručak imala sam deset minuta hoda i to mi je baš odgovaralo – lagana šetnja u hladno, zdravo jutro dok se dan tek budi… Prekrasno!
Polarna svjetlost
Iznenadio me podatak da su losovi krivi za najviše prometnih nesreća s teškim ishodom – vozači ovdje jako pažljivo gledaju prelaze li životinje cestu, a najviše me oduševio mir cijelog kraja i fenomenalno nasljeđe i kultura Sami naroda koje su izvrsno prikazane u tamošnjem muzeju. I, naravno, polarna svjetlost, zbog koje sam promrzla tijekom noćnog gledanja u nebo i koja nam se, unatoč oblacima, ipak nakratko pokazala. Mogu zamisliti da tamo živim, ali ne do kraja života. Ono što je sigurno, vratit ću se još koji put!
Dobro je znati
Prije nego se otputite na sjever, dobro je znati da je Finska velika pa različiti dijelovi zemlje imaju različite priče. Zime su oštre i hladne, ali ljudi srdačni i topli. Hrana je ukusna, priroda prekrasna. O odnosu čovjeka i prirode, a o brizi čovjeka za prirodu, od ovih dragih sjevernjaka svi možemo učiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....