Željko Bošnjak, magistar edukacije matematike i autor brojnih školskih udžbenika, otkrio je sofisticirani šarm austrijske prijestolnice kroz impresivne palače, uređene vrtove, bogate muzeje i neodoljive okuse legendarne kavane Demel.
Beč je moderan europski grad koji iza veličanstvenih carskih kulisa uspješno spaja bogatu povijest i suvremeni način života. Šest stoljeća vladavine Habsburgovaca nije obilježilo samo austrijsku prijestolnicu, već je uvelike oblikovalo i političku, kulturnu i umjetničku povijest Europe. To je grad velikih umjetnika, skladatelja i mislilaca čija su djela ostavila neizbrisiv trag u svjetskoj kulturi. Kroz Beč protječe Dunav, rijeka kojoj je njezin nekadašnji stanovnik Johann Strauss posvetio svoj slavni valcer “Na lijepom plavom Dunavu”.
U blizini Katedrale svetog Stjepana živio je i stvarao Wolfgang Amadeus Mozart, dok je Ludwig van Beethoven upravo u Beču skladao neka od svojih najpoznatijih djela, među kojima su “Fidelio” i “Za Elizu”. Ovdje je Gustav Klimt, jedan od najznačajnijih predstavnika bečke secesije, stvarao umjetnost te uživao u životu i ženama, a njegov je utjecaj nadahnuo i ekscentričnog Egona Schielea. Beč je ujedno i grad Sigmunda Freuda, utemeljitelja psihoanalize, čije su ideje promijenile razumijevanje ljudskog uma.
Udaljen samo četiri sata vožnje od Zagreba, Beč se pokazao kao izvrstan izbor za školski izlet u kojem svake godine jednako uživaju i djeca i profesori. Većina znamenitosti nalazi se na maloj udaljenosti pa se grad lako može istražiti pješice. Poseban doživljaj pruža i vožnja kočijom kroz povijesnu jezgru grada, uz raskošne palače, veličanstvene gotičke crkve i elegantne trgove.
Beč ne živi samo od svoje slavne prošlosti. Na temeljima bogate povijesti nastavlja graditi sigurnu, modernu i održivu budućnost, zbog čega se redovito ubraja među gradove s najvišom kvalitetom života na svijetu.
Ljetna rezidencija Habsburgovaca
Naša prva stanica bio je dvorac Schönbrunn, jedan od najvažnijih svjedočanstava moći i raskoši Habsburgovaca. Nekadašnja ljetna rezidencija posjetiteljima pruža uvid u život carice Marije Terezije, cara Franje Josipa I. i njegove supruge Elizabete, omiljene Sisi. Često ga uspoređuju s Versaillesom zbog raskošne barokne arhitekture, bogato uređenih prostorija i prostranih vrtova. Ima 1441 prostoriju, a tijekom obilaska mogu se razgledati reprezentativne državne odaje, privatni apartmani vladarske obitelji te veličanstveni vrtovi s brojnim fontanama i spomenicima. Posebno su impresivni Veliki prater, Neptunova fontana i vidikovac Gloriette, s koje se pruža veličanstven pogled na Beč. Dvorac je svoj današnji izgled dobio za vrijeme Marije Terezije, koja je sredinom 18. stoljeća provela opsežnu obnovu rezidencije i okolnih vrtova. U Sobi ogledala nekoć je šestogodišnji Mozart prvi put zasvirao pred caricom, a prema legendi navodno joj je nakon nastupa skočio u krilo i zagrlio je.
Prosjaci i biciklisti
Kao i mnogi europski parkovi, bečki Prater izvorno je bio lovište namijenjeno plemstvu. Kada je car Josip II. krajem 18. stoljeća odlučio otvoriti park svim građanima, izazvao je negodovanje aristokracije. Ubrzo su se tu našlo “svakakvog svijeta” - od prosjaka, gatara, pijanaca, sitnih lopova.... No, sve je to odavno nestalo, a danas je omiljeno odredište turista, šetača, biciklista i rekreativaca. Njegova najpoznatija atrakcija je veliki panoramski kotač Riesenrad. U funkciji je još od 1897. i jedan je od simbola Beča. Iz njegovih gondola pruža se prekrasan pogled na grad, a neke nude i posebne sadržaje poput privatnih proslava i cateringa. Riesenrad je poznat i iz filmske povijesti. Upravo je ovdje 1949. snimljena jedna od najupečatljivijih scena kultnog filma “Treći čovjek” u kojoj Orson Welles izgovara svoj slavni monolog, čime je ovaj bečki simbol dodatno ušao u legendu svjetske kinematografije.
Šetnja bulevarom
Posebno me oduševila vožnja znamenitim Ringstrasseom, širokim bečkim bulevarom koji se često naziva muzejem na otvorenom. Uz njega se nižu neke od najljepših gradskih građevina: veličanstvena zgrada Parlamenta u grčkom stilu s fontanom božice Atene, bajkovita Gradska vijećnica (Rathaus), impresivni kompleks Hofburga, nekadašnjeg središta Habsburške Monarhije, te raskošna zgrada Bečke državne opere. Nakon toga uputili smo se u šetnju poznatom ulicom Kärntner Straße prema Grabenu i jednoj od najvećih znamenitosti grada - Katedrali svetog Stjepana. Ova gotička ljepotica, čiji današnji izgled potječe iz 14. stoljeća, poznata je po jedinstvenom krovu prekrivenom s više od 230 tisuća šarenih crjepova koji tvore motive dvoglavog orla, nekadašnjeg simbola Habsburške Monarhije.
Za ručak smo posjetili poznati restoran Figlmüller, često nazivan “domom bečke šnicle”, gdje se priprema jedan od najpoznatijih austrijskih specijaliteta. Dan smo zasladili posjetom legendarnoj kavani Demel, osnovanoj 1786. Ondje smo uživali u Sacher torti, carskom drobljencu (Kaiserschmarrn) te tradicionalnoj bečkoj kavi Einspänner, posluženoj u staklenoj čaši s bogatim slojem šlaga.
Putovanje kroz vrijeme
Djeca su posebno uživala u atrakciji Time Travel - Magic Vienna History Tour, interaktivnom 5D iskustvu koje na zabavan i edukativan način prikazuje povijest Beča - od rimskog doba pa sve do vremena Habsburgovaca. Kroz posebne vizualne i zvučne efekte posjetitelji “putuju kroz vrijeme” i upoznaju najvažnije događaje iz prošlosti austrijske prijestolnice. Najveći dojam na učenike ostavili su štakori iz doba kuge kao jedan od najuzbudljivijih trenutaka ovog nezaboravnog putovanja kroz bečku povijest.
Zelena stanogradnja
Nezaobilazna destinacija u Beču svakako je Hundertwasserhaus, jedinstveni stambeni kompleks koji su projektirali umjetnik Friedensreich Hundertwasser i arhitekt Josef Krawina. Dovršen 1985., danas je jedna od najprepoznatljivijih arhitektonskih znamenitosti grada. Zgrada se ističe živopisnim bojama, zelenim krovovima i potpunim odbacivanjem ravnih linija. Na njezinim krovovima i balkonima raste više od 250 stabala i grmova, u skladu s Hundertwasserovom idejom da se priroda narušena gradnjom vrati kroz ozelenjavanje zgrada.
Posebnost ovog neobičnog zdanja su valoviti podovi i neravne površine. Hundertwasser je smatrao da ravne linije nisu prirodne te je vjerovao da hodanje po takvim podovima pruža svojevrsnu “radosnu masažu za stopala”, čineći svakodnevni prostor ugodnijim i bližim prirodi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....