Najbolja hrvatska skijašica disciplinirano trenira na glečeru, ali srce joj je ‘ukrao‘ idilični Naxos kamo godinama odlazi i uživa u kampu.
Na više od tri tisuće metara nadmorske visine, na ledenjaku Saas-Fee u Švicarskoj, najbolja hrvatska skijašica Zrinka Ljutić vratila se snježnoj rutini. Nakon gotovo tri mjeseca treninga u teretani i izvan skijaških staza, 22-godišnja sportašica ponovno je na snijegu. Budilica joj zvoni već u 4:40 jer nakon brzinskog doručka mora uhvatiti prvu gondolu koja u pola šest ujutro kreće prema glečeru na oko 3000 metara nadmorske visine. Važno je stići što ranije kako bi skijala dok je podloga još tvrda, prije nego što sunce omekša snijeg. Obično trenira do 10 ili 10:30 sati, kada uvjeti više nisu dovoljno kvalitetni za ozbiljan rad.
"Moglo bi se reći da sam u fazi zagrijavanja za ozbiljan početak priprema za novu sezonu početkom kolovoza na Novom Zelandu", kaže Zrinka. U Saas-Fee je doputovala samo s ocem Amirom, koji joj je u ovoj fazi i trener i serviser, pa je atmosfera opuštenija nego što će biti za nekoliko dana kada se okupi cijeli tim.
Nakon dva do tri sata provedena na glečeru, gondolom se spušta u dolinu, gdje poslije ručka slijede regeneracija, lagana vožnja na sobnom biciklu kako bi oporavila noge te vježbe za trup. Predvečer najradije zaigra tenis ili odbojku. Društva joj ne nedostaje – najčešće trenutačno vrijeme provodi s bosanskohercegovačkom skijašicom Elvedinom Muzaferijom te članicama njezina tima Nikolinom, Petrom i Tamarom, a rado se druži i s Poljakinjom Marynom Gąsienicom-Daniel. Navečer, prije ranog odlaska na spavanje, razgovaraju, a Zrinka često zasvira gitaru, instrument koji je, kaže, uvijek prati.
Otkriva kako su joj, dok ponovno pronalazi onaj dobro poznati osjećaj na skijama, još svježe uspomene na sasvim drukčiji krajolik. Samo nekoliko tjedana ranije, osvajačica Malog kristalnog globusa uživala je na odmoru na grčkom otoku Naxosu, najvećem u skupini Ciklada. Ondje je s roditeljima Martinom i Amirom, braćom Tvrtkom i Hrvojem te sestrom Dorom, prvi put ljetovala prije desetak godina. Od tada do danas, Naxosu se često vraća.
"Prvi dolazak na Naxos bio je avantura za sebe. Imamo prijatelje koji tamo žive, jednom su nas pozvali, a došli smo kombijem iz Zagreba. Putovali smo preko Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Albanije jer u tim zemljama još nismo bili. Tata nas je vozio, a nama djeci bilo je predivno jer smo prolazili mjesta koja nismo nikada vidjeli. Koliko se sjećam, nije radila klima, no bili smo mali. Kad si mali, ništa ti ne smeta. Naposljetku smo, poslije dva dana vožnje, stigli u Atenu i ukrcali se na trajekt. Do Naxosa postoji brza linija od oko 4 sata te sporija, s više pristajanja na usputnim odredištima i traje 5-6 sati. Koliko god odlučili ploviti, strpljenje se isplati jer je otok čudesan", govori Zrinka dodajući da se uz rezervaciju unaprijed, do Naxosa, uz presjedanje, može letjeti u jednom pravcu za 20 eura.
Mir i autentičnost
"Mama je uhvatila takav let, relacija je bila Zagreb–Solun s presjedanjem za Naxos. Možete letjeti preko drugih otoka: preko Santorinija, preko Mikonosa, Cipra... Ukratko, uz malo traženja, može se naletjeti na povoljne kombinacije”, tumači najbolja hrvatska skijašica.
Kad smo je upitali što je privlači baš tom grčkom otoku, objašnjava da je Naxos potpuna suprotnost susjednom, razvikanom Mykonosu. Mirniji je, zeleniji i autentičniji, bez užurbanog ritma i gužvi koje privlače ljubitelje noćnog života. Upravo zato ondje najlakše puni baterije za novu skijašku sezonu.
"Otok je drukčiji od većine Ciklada. Zeleniji je i nekako živahniji jer ima više kiše od okolnih otoka. U unutrašnjosti se nalaze maslinici, vinogradi i puno obrađenih polja, a iznad svega uzdiže se planina Zeus od gotovo 1000 metara, najviši vrh Ciklada, gdje je prema starogrčkom mitu odrastao Zeus. Biciklirala sam gotovo do vrha: ukratko, pogled je vrhunski", govori vrhunska sportašica.
Naxos je, naime, duboko uronjen u grčku mitologiju. Prema legendi, upravo je na tom otoku atenski junak Tezej ostavio kretsku princezu Arijadnu nakon što mu je pomogla ubiti Minotaura i pronaći izlaz iz labirinta. Zaštitnik otoka, bog vina Dioniz, pronašao ju je, zaljubio se i oženio. Na otoku postoji mjesto s kojeg ju je odnio na Olimp. Smatra se kako je Naxos zbog te priče kolijevka Dionizovog kulta.
No, simbol otoka, drevna kamena vrata iz antičkog doba Portara, nadomak grada Naxosa, posvećena su drugom starogrčkom bogu, Apolonu. Ulaz su u njegov hram koji je danas simbol Naxosa, a čini se da nikad nije dovršen.
Zagrebačka skijašica pojašnjava kako je najživlje središte otočkog života gradić Hora, najveći na Naxosu, u kojem se isprepliću uske kamene ulice, bijele cikladske kuće s plavim detaljima, krase ga male trgovine i konobe. Ondje se nalazi i slikovita luka te spomenuti, monumentalni ulaz u nedovršeni hram. No pravi Naxos otkrit ćete u njegovoj unutrašnjosti. U podnožju brda Zeus nalazi se Filoti, najveće i najljepše otočko selo poznato po kamenim uličicama, trgovima u hladu platana i tradicionalnim tavernama do kojeg se bez problema može biciklom.
Naxos je poznat po nekima od najljepših pješčanih plaža u Grčkoj. Većina ih se nalazi na zapadnoj i jugozapadnoj obali, gdje se kilometrima nižu zlatni pijesak i tirkizno more. Među najpoznatijima su Agios Prokopios, omiljen zbog kristalno čistog mora i odlične turističke ponude, Agios Georgios, gradska plaža uz samu Horu, idealna za obitelji s djecom zbog plitkog mora, Agia Anna, manja i mirnija uvala s ribarskom lukom i šarmantnim tavernama, te Mikri Vigla, jedno od najpoznatijih europskih odredišta za windsurfing i kitesurfing zahvaljujući stalnom vjetru.
Kampiranje kao tradicija
Ipak, Zrinka najradije bira mjesta na kojima nema mnogo ljudi. Zato joj je omiljena Glyfada, mirna prirodna plaža na jugozapadu otoka, poznata po finom zlatnom pijesku, visokim pješčanim dinama – gdje se također može jedriti na daski ili „kajtati”, kad nema puno vjetra, u čemu Zrinka godinama uživa.
"Kakav je smještaj i po kojim cijenama? Rezervirate li na vrijeme, apartman se može pronaći već za 50 do 60 eura na dan, iako su cijene na vrhuncu sezone slične onima na Jadranu."
Ona, pak, bira drukčiji oblik odmora. Godinama kampira, što je navika koju je ponijela iz djetinjstva. Za smještaj u kampu potrebno je izdvojiti 8 eura po osobi – a iako nema hotelskog komfora, Zrinki ništa više od toga ne treba. Šator, vreću za spavanje i ostalu opremu odavno imaju, a postavljanje "ljetnog logora", kako u šali kaže, cijela je obitelj odavno usavršila.
„Taj osjećaj ne može se usporediti. Probudiš se uz šum mora, osjećaš miris mediteranskog raslinja, cijeli dan provodim na otvorenom. Navečer roštiljamo, sviram gitaru i družimo se. To je za mene pravo, potpuno opuštanje.”
Jedan od razloga zbog kojih se obitelj Ljutić godinama vraća upravo na Naxos nije samo priroda, nego i hrana. Otok je jedan od najplodnijih u cijelim Cikladima – kaže kako je otok praktički samodostatan, otočani praktički sve proizvode sami.
"Hrana je fantastična. Naxos je poznat po sirevima i stvarno su odlični. Zaštitni znak otoka je tvrdi sir graviera, ali i druge domaće sireve koje možete kupiti na tržnici. Rajčice, voće i povrće svježe je i lokalno. Kad poželim otići u restoran, biram taverne Kozi, Vlahos te Meraki u gradu Naxosu: souvlaki (ražnjići) sa salatom stoje 8-10 eura. Zapravo, na Naxosu još nisam loše jela. Gdje god sjednete, teško ćete pogriješiti. S druge strane, izbor na lokalnoj tržnici raskošan je i povoljan. Kupovali bismo puno svježeg voća i povrća – lubenicu, dinju, krumpir, rajčice, salatu, luk... Napunili bismo cijelu vrećicu, a sve zajedno platili 15 eura, ponekad i manje. I to nam je bilo dovoljno za nekoliko dana. Baš se osjeti da je otok poljoprivredan i da se puno toga uzgaja lokalno, pa su namirnice svježe, kvalitetne i cjenovno vrlo pristupačne," zaključuje Zrinka Ljutić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....