Gastro bloger Domagoj Jakopović Ribafish s partnericom Kasandrom Draganić uživao je tri tjedna u čarima azijske države, istražujući kulinarsku scenu te upijajući bogatu kulturu i običaje
Siječanjsko sivilo te zaljubljenost u azijsku kuhinju, daleka putovanja i sunčane plaže bili su glavni razlozi za naš odlazak na jug Vijetnama. Iako većina naših ljudi ovu državu s više od 100 milijuna stanovnika najčešće prođe nabrzinu, mi smo odlučili usporiti i zaista se odmoriti. Prednost Vijetnama je što od kolovoza hrvatskim državljanima više nije potrebna viza za ulazak u zemlju. Karte smo kupili preko Turkish Airlinesa za 750 eura, s presjedanjem u Istanbulu, od kojeg do Ho Ši Mina ima nešto više od deset sati leta. Po grupama za putovanja u Vijetnam često ćete vidjeti da se prodaju "fast track" opcije za ulazak u zemlju, jer vas čeka dugačak red kad sletite u Ho Ši Min. Mi smo u zemlju ušli za pola sata pa nam se čini da se ne isplati plaćati dvadesetak eura po osobi za prioritetni prolaz. Kako sam 2013. tek okrznuo ovo odredište na proputovanju kroz Tajland i Kambodžu, htio sam utvrditi gradivo, pa smo tako obišli užurbani Ho Ši Min, poljoprivrednu deltu rijeke Mekong (seosko domaćinstvo i agroturizam te grad Can Tho), kupališno-partijanersku rivijeru uz istočno kinesko more Mui Ne te vijetnamski Chamonix - Da Lat. U ovom najčišćem i najfrancuskijem gradu na putovanju (Vijetnam je dugo bio francuska kolonija) bilo je i najhladnije, oko 24 stupnja. Na drugim destinacijama bilo je oko 30 stupnjeva, dok se ekipa na sjeveru oko Hanoija smrzavala na minus četiri. U Vijetnamu se jede stalno, doručak je na ulicama od šest ujutro - mali pokretni roštilji, juhe i peciva, a neka vas ne iznenadi ni gomila mladih koji jedu i piju na cesti u tri ujutro. I to u "restoranima" koji preko dana ne postoje. Vijetnamci stalno nešto grickaju, štapićima vješto u usta ubacuju rižu i rezance dan i noć, a upravo ova zemlja prednjači po najmanjem broju pretilih. Mnogi nose maske - kako zbog velikog zagađenja od tisuća motora tako i zbog toga što je bijela put znak višeg sloja. Higijena je upitna. Sve je krcato plastikom i smećem, štakori prolaze na metar od vas, a vodu nije preporučljivo piti, kao ni uzimati led i sirovo povrće na cesti. Čak ni zube ne bi trebalo ispirati vodom iz slavine. Valuta je dong, a najveći problem je što se na svakoj novčanici pojavljuje revolucionarni vođa Ho Ši Min, ali u različitim izdanjima i vrlo sličnim bojama. Vijetnam je vjerojatno najpovoljnija zemlja svijeta za neki srednji sloj koji ne traži luksuz, a želi iskreno uživati.
GRAD VJEČNOG PROLJEĆA
Da Lat je poznat po svježoj klimi, borovim šumama i romantičnoj atmosferi. Često ga zovu gradom vječnog proljeća jer ima ugodnu temperaturu cijele godine. Smješten je na nadmorskoj visini od oko 1500 metara, što mu daje svjež planinski zrak i čini ga savršenim za bijeg od vrućina. Poznat je po neobičnoj arhitekturi - od francuskih kolonijalnih vila do nekonvencionalne kuće Hang Nga, poznate kao "Crazy House", koja izgleda poput bajkovitog stabla iz mašte. U okolici se nalaze brojni slapovi, a jedno od najljepših mjesta za šetnju je jezero Xuan Huong u samom središtu grada, gdje lokalci vježbaju, voze pedaline ili jednostavno uživaju u zalasku sunca. Oduševio nas je posjet noćnoj tržnici petkom, kada ondje dolazi tisuće ljudi iz provincije, a svi se cjenkaju oko jagoda, kestena ili sušenih lignji.
NAJVIŠA ZGRADA
Grad Ho Ši Min je 1976. preimenovan u čast revolucionarnog vođe, ali mnogi stanovnici i dalje koriste ime Saigon u svakodnevnom govoru. To je ujedno najveći vijetnamski grad i njegovo gospodarsko središte. Ima više od osam milijuna stanovnika i gotovo jednako toliko motora, pa je prelazak ceste posebno iskustvo. U središtu grada je ulica Nguyen Hue, popularno mjesto za večernje šetnje i druženja. Tu se nalazi najviša zgrada u Vijetnamu, Landmark 81 - visoka je 461 metar, s vidikovcem i luksuznim sadržajima. Ljubitelji povijesti mogu posjetiti Palaču ponovnog ujedinjenja, gdje je 1975. službeno završio Vijetnamski rat. Grad je poznat po nevjerojatnoj uličnoj hrani, a uvjerili smo se i u kvalitetnu pivsku craft scenu - iako su lokalna piva nevjerojatno jeftina, oko 50 centi za 0,33 litre.
PLITKI POTOK
Oko četiri sata vožnje od Ho Ši Mina je obalno turističko mjesto Mui Ne. Jedno je od najboljih mjesta u Aziji za sportove na vjetru. Turisti mogu doživjeti uzbudljiv džip safari po dinama - posebno u zoru ili pri zalasku sunca, kada krajolik izgleda poput prave pustinje. Posebna atrakcija je Suoi Tien, plitki potok kroz crvene i bijele stijene kojim se može hodati bos i uživati u neobičnom pejzažu. Obala je prepoznatljiva i po tradicionalnim okruglim ribarskim barkama, a područje je poznato po uzgoju zmajevog voća (pitaje). To ribarsko selo na granici je ekološke katastrofe, ali nudi kilogram živog jastoga za deset eura, hlapove, škampe, školjke i još pregršt divnih morskih delicija.
ŽUMANJAK U KAVI
Kasandra i ja obožavamo jutarnju kavu, a vijetnamska je čudesna! Koriste sortu robusta, stavljaju puno šećera, po želji i kondenziranog mlijeka, a onda na red dolaze dodaci: karamela, sol, kokos ili, meni apsolutno otkriće - žumanjak! Ono što je baka na Korčuli zvala "jaje u šorbulu", odnosno žumanjak zamućen sa šećerom i kapi kave, ovdje je decilitar kave, poslužen u posudici vode. Kalorijska bomba, ali i čista sreća. Naravno, i ice coffee s kokosom je priča za sebe, dok je kava koju je probavila lasica ipak malo više turistička priča za one koji ne znaju što bi s novcem.
BORBA PROTIV SIROMAŠTVA
Vijetnamci su sitni, radišni, nasmijani, vrijedni i gotovo uvijek u pokretu. Naravno da se ljudi mijenjaju od regije do regije, ali opći je dojam da žele zaustaviti sveprisutno siromaštvo. Svi lokalci koje smo upoznali žale se na sporost i neučinkovitost države i birokracije, ali radom i upornošću to pokušavaju ispraviti. Kako podržavamo male vrijedne lokalce, tako smo par dana proveli na selu kod Susan u blizini delte Mekonga. To je ogromna, šesta po veličini rijeka u Aziji u koju se baca previše otpada pa i nije nešto od slikanja. Riža rađa triput godišnje, a tu su i plantaže kokosa, papaje i banana, velika ribogojilišta i mogućnost škole kuhanja lokalnih specijaliteta. Tako smo strugali kokos i od njega radili palačinkice, motali tjesteninu i jako puno toga naučili. Bao nam je bio vodič po selima oko Can Thoa te na plutajućoj tržnici, farmi kakaovca, tvornici tjestenine. U Mui Neu smo upoznali vlasnike novootvorenog beach bara pa se zaljubili zbog duha i odnosa prema obitelji. Naime, vlasnici su zbog kćeri koja je imala problema sa zlostavljanjem u školi u Ho Ši Minu odlučili napustiti grad i djecu odgajati pored mora. Njihovo zajedništvo i ljubav prema životu tako se osjeti da smo i mi svaki dan svraćali po malo tog divnog duha.
DOBRO JE ZNATI
- Semafori u Ho Ši Minu služe kao i kamikazama kacige. Kad idete preko ceste, uhvatite se za ruke i samo polako - nemojte stajati i prepustite se tijeku prometa. U početku je malo jezivo i kaotično, ali kasnije se naviknete i počnete prepoznavati red u tom neredu.
- Vijetnam je poznat po uličnoj hrani, što preporučujem svima. Zaboravite recenzije i preporuke. Puno hodajte i tamo gdje vidite puno lokalaca i zamiriše vam, stanite i uživajte.
- Prije polaska instalirajte neku aplikaciju za internet (ja sam bio poluzadovoljan s AirAlo) i svakako Grab za taksi. Među gradovima smo našli privatne vozače preko Facebook grupe Vietnam Travel Guide. Najam skutera je najbolji način za obilazak Vijetnama.
- Hotele smo našli preko Bookinga, a definitivno najveća pobjeda je bio resort Little Mui Ne Cottages s cijenom od samo 50 eura za noć. Nismo puno očekivali, ali imao je najbolju plažu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....