Barcelona je jedna od mojih najmilijih destinacija za kratki “city break”. Osim zbog posla, onamo često idem i kao turist, među ostalim i zbog gastronomske ponude. Ovaj put supruga Alenka i ja išli smo na koncert naše kćeri Anabele, koja je dobila priliku biti dio Vox Luminisa, belgijskog vokalnog ansambla za ranu glazbu, od 16. do 18. stoljeća, i otpjevati nekoliko solo dionica u Purcellovoj baroknoj operi “The Fairy Queen”, adaptaciji “Sna ljetne noći” engleskog dramatičara Williama Shakespearea.
Nastup je bio u jednoj od najljepših koncertnih dvorana Europe, secesijskoj građevini Palau de la Música Catalana, koja je dio UNESCO-ove svjetske baštine. Arhitekt Lluis Domènech y Montaner projektirao ju je u stilu katalanskog Jugendstila, otvorena je 1908., a čudesni cvjetni ornamenti podsjećaju na njegovog suvremenika Antonija Gaudija, najpoznatijeg predstavnika te epohe u Kataloniji. Osim tog arhitektonskog remek-djela, morao sam posjetiti i uvijek inspirativne Gaudijeve palače Casu Batlló i Casu Milu na veličanstvenoj aveniji Passeig de Gracia.
Proljeće je doba kad gužva još nije prevelika, no ipak se primijeti da je pandemija ostavila trag i na turizmu - nema onoliko gostiju kao prije u ovo doba. Jedna od posljedica pandemije je i izostanak direktnog leta iz Zagreba, ali koliko znam u pripremi je ponovna uspostava te linije u ljetu. Mi smo letjeli preko Frankfurta, a povratna karta za ekonomsku klasu stoji 400 eura po osobi.
Iz zračne luke do grada najjednostavnije je taksijem, koji stoji 30 eura, a može se i autobusom. Što god odabrali, pred vama je 30 minuta ugodne vožnje uz more.
Barcelona je ogroman, živopisan grad i vožnja automobilom je iznimno zanimljiva, no zbog velikog prometa i ograničenog parkinga, umjesto rent a cara, bolje je uzeti taksi ili tramvaj. Podzemna željeznica jedan je od najjeftinijih i najučinkovitijih transportnih sustava u Barceloni i najpogodnija je za dulje relacije. Iznimno je čista i brza, no i tu se treba čuvati od džepara.
Inače, Barcelona je vrlo siguran grad, osim onih standardnih opasnosti koje vrebaju u svim golemim gradovima pa treba izbjegavati mrak, ne frekventna mjesta i gužve.
Mi smo putnici koji vole istraživati nove i luksuzne hotele. Rado odsjedamo u W Barceloni, hotelu na šetalištu Barceloneta s pogledom na more, koji je još jedno arhitektonsko remek-djelo Ricarda Bofilla. Jednako nam je drag i Arts Hotel u olimpijskoj luci sa skulpturom ribe slavnog kanadsko-američkog arhitekta Franka Gehryja.
ČITAJTE I: Najbolji savjeti za idealan odmor na Tenerifima, otoku vječnog proljeća
Ovaj put smo se odlučili za sjajni butik hotel Cotton House koji je par minuta hodanja udaljen od Palau de la Música Catalana. Ta obiteljska palača iz 19. stoljeća nadograđena je u šezdesetim godinama prošlog stoljeća, a u hotel je pretvoren 2015. Sačuvani su izvorni dijelovi zgrade, poput impozantnog mramornog stubišta, boiserie ukrasni stropovi, podovi i zidovi u nekim sobama, a poznato spiralno stubište sagrađeno je 1957. Ambijent pun povijesti, istodobno moderan i udoban, sobe su super, javni prostori poput bara, restorana i terase - top.
Ovi hoteli nisu jeftini, soba stoji od 250 do 300 eura. No, Barcelona je prepuna hotela od 4 zvjezdice, koji stoje od 120 do 150 eura, kao i super hostelima u kojima ćete za spavanje izdvojiti tek dijelić te cijene.
Barcelona je meka za svjetske arhitekte, a za kompletan doživljaj treba grupirati interese jer je u kratkom vremenu nemoguće sve obići. Antonio Gaudi i suvremenici ostavili su niz remek-djela od palača do katedrale La Sagrada Família, sagrađene krajem 1800. Gaudi je preminuo 1926., a katedrala (tada je bila završena samo četvrtina zdanja) gradi se već 100 godina, a gradit će se još barem 20, 30 sljedećih. Sve Gaudíjeve zgrade su napravljene tako da na najbolji način koriste prirodnu svjetlost i okruženje. Stoga ne čudi da su najznamenitije građevine u gradu ipak Gaudijeva djela te secesijske građevine Palau de la Música Catalana i Hospital de Sant Pau, nastale u zlatno doba Barcelone, koje su danas UNESCO-ova svjetska baština.
Suvremena arhitektura je sveprisutna i iznimno zanimljiva i tu su na djelu velemajstori, od Španjolca Ricarda Bofilla Levija, Francuza Jean Nouvela i brojni drugi.
Muzeji i zbirke nezaobilazna su mjesta. Od muzeja moderne umjetnosti Joana Miróa, smještenom na brdu Montjuïc, do muzeja brodogradnje u luci, do kojih se dolazi žičarom iz koje se pruža predivan pogled na grad i luku.
Za mene je Barcelona jedna od najdražih gastro destinacija, gdje uživam u najrazličitijoj ponudi, od sjajnih tapasa i čaše Cave, španjolskog pjenušca, do restorana s Michelinovim zvjezdicama. Već desetljeće obavezno navraćamo u “Dos Palillos” (“Dva štapića”) chefa Alberta Rauricha i njegove družice Tamae Imachi, koji savršeno spajaju kulturu tapasa s japanskim utjecajem, a sve uz sjajna lokalna biodinamička vina. Restoran ne radi nedjeljom i ponedjeljkom, a radno se vrijeme mijenja iz dana u dan pa je prije dolaska potrebno provjeriti kada je otvoren. Novo mjesto je Caelis, mediteranski restoran neposredno uz Palau de la Música.
Naravno, gastro užici nisu vezani samo uz fine restorane. Tržnice Barcelone su jednako savršene za brzi snack, malo pršuta ili svježeg voća, a stari gotički dio grada prepun je malih restorana i tapas barova. U svakom slučaju, u Barceloni ne možete ostati gladni ili žedni - ni kulturnih ni gastronomskih doživljaja.