Proslavljena plesačica Gabriela Pilić posjetila je engleski grad Blackpool u turističko-navijačkoj funkciji - pratila je svoju mlađu sestru Emu, također plesačicu, na natjecanju kojem je odavno priželjkivala prisustvovati.
Jedini i glavni razlog mog putovanja u Blackpool bio je veliko i prekrasno plesno natjecanje, Blackpool Dance Festival. Kad pokušavam ljudima objasniti njegovu važnost, kažem da je poput Wimbledona u tenisu. Oduvijek mi je bila želja posjetiti ga, a budući da je ove godine bila 100. obljetnica održavanja tog festivala, znala sam da to ne želim propustiti. Pritom, ove je godine na tom festivalu i moja sestra Ema plesala sa svojim plesnim partnerom Phillipom, pa sam to svakako htjela doživjeti!
Mama Višnja i ja smo već početkom godine kupile avionske karte – čisto da nemamo mogućnost predomisliti se. Letjele smo iz Zagreba direktno za Manchester, što je let od otprilike dva i pol sata, a potom smo sjele na vlak za Blackpool. Željeznička postaja je svega desetak minuta hoda od terminala – praktički djeluje kao dio aerodroma, odlično je povezano. Vlakovi su točni, brzi i ugodni, pa nam je do Blackpoola trebalo još otprilike sat i pol vremena. Što se samog grada tiče, upozoravali su nas da nije baš čist i uredan, u što nisam pretjerano vjerovala, ali ispostavilo se točnim. Srećom, barem smo bile spremne na to.
U Blackpoolu smo bile od ponedjeljka do petka krajem svibnja, ali kako su nam na put otišla dva dana, u samom gradu smo provele tri puna dana. U pripremama za put najvažnije nam je bilo da imamo elegantnije modne kombinacije za večernji dio natjecanja, jer publika uglavnom bude odjevena po gala dress codeu. Veliku većinu vremena provodile smo upravo u plesnoj dvorani uživajući u izvedbama vrhunskih svjetskih plesača, a ono malo slobodnog vremena iskoristile smo da se prošetamo do njihove plaže i šetnice uz more.
Glavna atrakcija
Najviše nas se dojmio sam Winter Gardens kompleks, odnosno ta prekrasna dvorana Empress Ballroom u kojoj se odvijalo plesno natjecanje zbog kojeg smo i došle. Kad sam prvi put ušla unutra, obuzele su me emocije – nešto što odmalena pratim na videima, konačno sam vidjela i osjetila uživo. Oči su mi momentalno zasuzile, a mjesto naprosto odiše toliko bogatom poviješću i kulturom naše plesne zajednice.
Winter Gardens izgrađen je još davne 1878. godine kao veliki zabavni i društveni kompleks za posjetitelje Blackpoola gdje se održavaju koncerti i promenade, pa tako ima i plesne dvorane. Ukratko, to je prostor za druženja na kišne dane.
Također je zanimljiv i Blackpool Tower, inspiriran Eiffelovim tornjem, na čijem se vrhu nalazi vidikovac sa staklenom platformom s pogledom na cijeli Blackpool, Irsko more i okolicu. Također, možete ući i u samu zgradu u kojoj se nalazi plesna dvorana koja je toliko prekrasna i fotogenična. Tijekom cijelog dana svira glazba i ljudi koriste podij za društveno plesanje svaki dan – jedan jako lijep prizor kakvog u našim krajevima nema. Oba mjesta su dio viktorijanske ideje da se privuče što više turista u Blackpool te da se pokaže arhitektonski prestiž.
Obavezno treba prošetati po šetnici uz more, gdje se nalaze glavna plaža i zabavni parkovi. Grad je prepun sadržaja za cijelu obitelj, pa je i poznat kao jedno od najpopularnijih obiteljskih odredišta za zabavu u Ujedinjenom Kraljevstvu s atrakcijama za sve uzraste.
Cijene kao i u Hrvatskoj
Kad je u pitanju smještaj, kako je Ema već više puta bila u Blackpoolu, odabrale smo apartman u kojem je ranije boravila. Cijene apartmana su prihvatljive, samo ono na što treba obratiti pažnju su urednost i čistoća. Od hotelskog smještaja, Holiday Inn se nalazi u gradu pored željezničke postaje, dok je Hilton nešto udaljeniji, ali cijene u razdoblju plesnog festivala iznimno porastu zbog velike potražnje.
No, po pitanju svega ostaloga, ostala sam iznenađena time koliko su cijene u Blackpoolu blizu onima u Hrvatskoj, što samo govori koliko je Hrvatska skupa. Primjerice, karta za vlak kada smo dolazile iz Manchestera za Blackpool koštala je 13 funti, a pritom smo se vozile brzim i relativno modernim vlakom. Najskuplje su nam bile ulaznice za plesni festival, ali vrijedile su svakog centa, kao i cipele koje sam tamo kupila.
Lokalni stanovnici su poprilično ljubazni – primijetila sam da su uvijek spremni pomoći. Primjerice, ako vide da izgledate kao da nešto tražite ili da ste se izgubili, odmah prilaze i pitaju treba li vam pomoć. Stvarno smo imale samo dobra iskustva sa svima s kojima smo bile u kontaktu. Što se tiče suvenira, s obzirom na to da smo došle zbog plesnog festivala te kako bismo vidjele tu impresivnu dvoranu, od suvenira smo uzele upravo to – razglednice na kojima su nacrtani ljudi koji plešu.
Moj osobni dojam je da je Blackpool sjena grada koji je bio prije 50 ili 100 godina. S vremenom, kako je napredovao promet, ljudi koji su si to mogli priuštiti počeli su putovati van Engleske na more, primjerice u Španjolsku, a mjesta poput Blackpoola ne žive više kao prije i lagano propadaju. Ne bih ga preporučila kao neko odvojeno putovanje – ako je neka usputna stanica, super je opcija za provesti dan po zabavnim parkovima, ili ako idete na Blackpool Dance Festival. U tom slučaju ga ne smijete zaobići!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....