Tarik Žižak odlučan je u svojoj namjeri da jednog dana obiđe cijeli svijet, a samo za Gloriju otkriva svoja iskustva i dojmove iz zemalja koje je posjetio.
Tarik Žižak (22) mlad je i talentiran glumac iz Rijeke koji, osim što osvaja publiku na daskama koje život znače, svoju strast pronalazi i u putovanjima. Do sada je obišao više od 30 zemalja, a njegova želja je jednog dana proputovati cijeli svijet. U razgovoru za Gloriju glumac nam je otkrio detalje svojih brojnih putovanja – koje zemlje su ga najviše oduševile, koje razočarale, a koje iznenadile.
Ljubav prema putovanjima kod Tarika se rodila još u djetinjstvu, iako su mu tada daleke destinacije djelovale poput nedostižnog sna. "Dok sam bio mali, gledao sam putopisne dokumentarce na HRT-u i maštao o tome da i sam jednog dana istražujem svijet", prisjeća se mladi glumac. Prva ozbiljnija putovanja dogodila su se kroz karate, sport koji mu je omogućio da još kao dječak proputuje gotovo cijelu Hrvatsku nastupajući na turnirima. No, pravi preokret dogodio se tek u srednjoj školi, zahvaljujući njegovoj razrednici koja mu je prenijela strast prema putovanjima i njihovoj organizaciji.
Do danas je obišao više od 30 zemalja, od Egipta, Uzbekistana, Portugala i Maroka do Cipra, Grčke i Švicarske, a sve to u razdoblju od samo tri godine. Na svojim avanturama vodi se uglavnom vlastitim istraživanjem i intuicijom, a najčešće putuje s djevojkom Petrom i bliskim prijateljima, od kojih ističe Karla kao još jednog vjernog suputnika. "Svako putovanje planiramo mjesecima unaprijed. Iako putujemo s ograničenim budžetom, nastojimo da to ni po čemu ne utječe na kvalitetu našeg iskustva. Primjerice, u Luksoru u Egiptu smo smještaj u resortu s pet zvjezdica platili svega 30 eura po osobi", otkriva.
"Mnogi mi ne vjeruju da je to moguće, ali ja sam na zadnjem putovanju za 15 dana potrošio svega 1700-1800 eura, što uključuje: 15 noćenja, 6 letova, 2 vlaka, 2 busa, hranu za 15 dana, sve izlete, sve ulaznice, muzeje, javni prijevoz, taxi, kupovinu suvenira i sve ostale troškove", dodaje glumac.
Iako mu je, priznaje, vrlo teško izdvojiti najdražu destinaciju, Tarik s posebnim uzbuđenjem govori o Egiptu i susretu s Velikom piramidom u Gizi – jedinim preostalim svjetskim čudom starog svijeta. Oduševljenje ne krije ni prema Uzbekistanu, koji ga je osvojio svojom egzotičnom arhitekturom, toplim ljudima i nevjerojatno pristupačnim cijenama. "Vožnja taksijem od pola sata nas je koštala 1,5 eura, a ručak za troje ljudi svega 10 eura", otkriva.
Među posebnim uspomenama ističe i Maroko, zemlju koju pamti po toplini lokalnog stanovništva. "U Marrakechu smo boravili u riadu, tradicionalnom smještaju kojim upravlja cijela obitelj. Kada sam se razbolio, donosili su mi čaj i doručak u sobu, oprali i ispeglali našu odjeću, a čak su nam nabavili frižider samo da sačuvamo ostatke hrane", opisuje Tarik pa dodaje kako mu je to iskustvo ostalo u pamćenju kao jedno od najljepših.
S druge strane, nisu sva putovanja protekla bez izazova. Iako je glumcu putovanje u Egipat jedno od najimpresivnijih iskustava dosad, promet u Kairu i najluđa vožnja taksijem u životu, kako je sam opisuje, na njemu su svakako ostavili traga. "Vozili smo se u suprotnom smjeru autocestom jer je vozač promašio izlaz za aerodrom... Bilo je kao u akcijskom filmu, ali bez efekata", kroz smijeh nam govori glumac.
Među gradovima koji su ga razočarali pak spominje Atenu, u kojoj, osim Akropole, nije osjetio čari koje je očekivao. Ni Dubai nije ispunio njegova očekivanja. "Neboderi, beton, asfalt, prometne gužve... Ne znam kako ljudi mogu živjeti tamo u toj džungli nebodera na betonu i asfaltu na 45 stupnjeva, a promet da ne spominjem", kaže.
Za razliku od njih, Makedonija ga je iznenadila svojom ljepotom, netaknutom prirodom i gostoljubivim ljudima. Cipar mu je, pak, ostao u sjećanju kao "otok ljubavi" – tiho i intimno mjesto koje ga je dodatno zbližilo s partnericom. "Bila je to neka naša verzija Pariza", rekao nam je Tarik za kojeg je temelj svakog uspješnog putovanja – dobra priprema.
"Volim unaprijed znati barem okvirno što želim vidjeti i doživjeti. Planiram rute, čitam blogove, gledam videa i raspitujem se kod ljudi koji su već bili tamo", objašnjava. Ipak, u svemu tome ipak si ostavi dovoljno prostora za spontanost, a naglašava kako su mu se često najljepši trenuci dogodili upravo onda kad se udaljio od zacrtanog plana.
Iako mu je sigurnost uvijek među prioritetima, priznaje kako ga često iznenadi koliko su stvarne situacije na putu potpuno suprotne od onoga što se o nekim zemljama priča. "Za zadnje putovanje – kroz Tursku, Uzbekistan, Emirate i Egipat – dobio sam najviše komentara: ‘Pazi se, nije tamo sigurno’. A zapravo smo se osjećali sigurnije nego u većini europskih gradova", kaže.
Najneugodnija iskustva, dodaje, imao je upravo u gradovima poput Atene, Barcelone i Bruxellesa: "Tamo se navečer baš i ne osjećaš ugodno – puno kriminala, beskućnika, narkomana, razbijenih izloga i auta po centru, stalne policijske sirene... To stvarno nije slika Europe kakvu zamišljamo."
Za putovanja ne bira najskuplje opcije, no, kako kaže, to ne znači da pristaje na lošu organizaciju ili neugodne kompromise. "U pitanju je samo prioritet, radije ću jesti lokalnu hranu u malim restoranima nego jesti u hotelu, ali neću štedjeti na sigurnosti ili iskustvu koje mi je važno", dodaje. U tome mu puno pomaže i djevojka Petra, koja s jednakom strašću dijeli organizacijski entuzijazam i znatiželju, a zajedno su već obišli dvadesetak zemalja.
Na svakom putovanju pokušava osjetiti ritam svakodnevice lokalnih ljudi, a ne samo turističkih atrakcija. "Ne volim se osjećati kao stranac s kamerom, zato često biram manje popularna mjesta gdje mogu uspostaviti kontakt s ljudima i učiti o kulturi iz prve ruke", objašnjava Tarik.
Kao glumcu, putovanja mu donose i profesionalnu vrijednost – nova lica, jezici, načini razmišljanja i životne priče neiscrpna su inspiracija u radu. "Svaka nova zemlja donosi mi neku novu nijansu emocije ili pogleda na svijet. Sve to unosim u svoje uloge i mislim da me čini boljim umjetnikom", kaže.
Što se tiče planova, lista destinacija koje bi želio posjetiti neprestano raste. "Island mi je velika želja, kao i Japan, Mauricijus i Kuba. Volio bih otići i u Mongoliju – spavanje u tradicionalnim jurtama usred pustinje i jahanje na konjima po nepreglednim visoravnima čini mi se kao jedno od onih iskustava koje se pamte cijeli život", otkriva. Uz to, dugoročni san mu je jednog dana proputovati cijeli svijet s ruksakom na leđima i možda snimiti dokumentarni serijal o tome.
Za njega putovanja nisu bijeg, već način da bolje upozna sebe i svijet oko sebe, dok na pitanje što mu je najvažnije na svakom putovanju, Tarik odgovara bez previše razmišljanja.
"Upoznavanje novih ljudi, različitih kultura i različitih stajališta. Mislim da te to zaista oplemeni kao osobu i pomogne ti da na sve u životu možeš pogledati i iz drugog ugla", smatra. Bilo da je na pozornici ili negdje podno planinskog vrha, vjeruje da je najvažnije ostati znatiželjan jer, kako nam i sam kaže, dok god ga svijet može iznenaditi, zna da živi punim plućima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....