Osnivač Hrvatskog kluba putnika, govori o tome po kojim kriterijima bira odredišta, u koja se najradije vraća i o kojima mašta, a otkrio nam je i da je nedavno posjetio 100. državu.
Još kao znatiželjni klinac, Šibenčanin Nikola Baraka (40) shvatio je da i na jednodnevnom izletu može štošta novo otkriti, pa je već s 25 godina s dvojicom prijatelja otišao na put u Aziju, gdje je proveo 40 toliko uzbudljivih dana da je već na povratnom letu između Kuala Lumpura i Londona napravio plan za put oko svijeta u 60 dana na koji se otisnuo dvije godine kasnije. Kada je plan objavio na Facebook stranici Croatian Travel Cluba, unutar 24 sata počeo je zvoniti telefon. Mediji su prenijeli vijest da se svatko može pridružiti na jednom dijelu puta pa, iako je on mislio da će zbog neobičnog koncepta to biti tek dvije ili tri osobe, na kraju se prijavilo čak 86 putnika. To je bila odluka koja mu je promijenila život, jer je već godinu dana kasnije otvorio agenciju Hrvatski klub putnika s kojom je dosad organizirao putovanja u više od 30 destinacija za više od 5000 ljudi. Petnaest godina kasnije Nikola se može pohvaliti da je proputovao sto država svijeta. Posljednja u kojoj je bio, Šri Lanka, bila je njegova 100. zemlja.
"Nemam cilj obići sve zemlje svijeta. Radije bih se nekima ponovno vratio. Volio bih usporiti tempo, dulje boraviti na nekim destinacijama, više ih istražiti i uživati u svakodnevnom životu zemalja koje posjećujem. Nekada su putnički projekti bili osmišljeni tako da ispune dušu onima koji putuju i inspiriraju druge da krenu ostvarivati svoje putničke snove. Danas je, nažalost, putovanje često svedeno na instagramski vizual, gdje je važnija fotografija nego doživljaj. I ja sam donekle podlegao tom trendu, ali ipak mogu biti sretan što sam imao ekipu koja se odvažila sa mnom realizirati neka prava overland putovanja džipom – od Kine do Dakara, pa sve do Nordkappa na sjeveru Europe. Moja želja je putovati svijetom džipom, ostavljati ga na različitim destinacijama i vraćati se kako bih nastavio tamo gdje sam stao, dok god me cesta bude vodila. Jedan od najljepših aspekata putovanja džipom je kada ti cesta svakodnevno postavlja izazove koje moraš riješiti kako bi nastavio dalje. Na putu do Dakara i natrag imali smo ih puno, ali ti problemi, koliko god bili frustrirajući, stvaraju nezaboravne trenutke i osjećaj postignuća kada ih svladaš. Svaki dan ti daje priliku da se prilagodiš, naučiš nešto novo i osjećaš povezanost s okolinom, baš zbog tih malih prepreka koje postanu dio putovanja. Volio bih napraviti krug oko cijele Afrike, krenuti zapadnom obalom prema Južnoafričkoj Republici, a zatim se vratiti istočnom stranom kontinenta. To bi bilo putovanje života, istraživanje raznolikih kultura, pejzaža i načina života, potpuno uranjanje u Afriku onakvu kakva zaista jest", govori Nikola, koji je u posljednjih godinu dana posjetio Laos, Indoneziju, Japan, Južnu Koreju, Tajvan, Hong Kong, Makao, Tajland, Maldive, Kuvajt, Tursku, Austriju, Italiju, Grčku, Makedoniju, Albaniju, Kosovo i Crnu Goru. Na neka putovanja odlazi poslovno kako bi istražio destinacije pa ih kasnije nudio u svojim programima putovanja.
Osnivač Croatian Travel Festivala
Sa željom da inspirira ljude u otkrivanju svijeta, 2012. je pokrenuo i Croatian Travel Festival kao mjesto susreta onih koji putovanja žive, a okupljeni jednom godišnje, na istome mjestu, mogu se povezati i razmijeniti iskustva. S vremenom je postao jedno od najvažnijih događanja u regiji, koje je ugostilo više od 250 osoba s inspirativnim pričama. Iako su putovanja postala njegov posao, želio je i dalje zadržati onaj početnički žar koji je sve pokrenuo. Stoga je organizirao overland avanture džipovima na koje je odlazio sa svojim prijateljima. Prvi cilj bio je od Šibenika do Nordkappa, pa od Šibenika do Senegala, zatim Putem svile sve do Kine, a iduće godine Pamirom i stepama Kazahstana. Prisjeća se početaka pa dodaje kako je prije nešto više od deset godina bilo čudno putovati u neke destinacije, poput Vijetnama, dok je danas ta država u ponudi brojnih agencija. Baš kao što mnogi onamo odlaze i u privatnom aranžmanu, pa zaključuje kako živimo u vremenu kada je gotovo svaka destinacija lako dohvatljiva.
"Danas ljudi za svoje prvo putovanje najčešće biraju klasične destinacije koje su već dobro uhodane u turističkoj ponudi, poput Tajlanda, Kube i Indije. Neki preferiraju posjetiti više zemalja odjednom pa se odlučuju za aranžmane poput Balija, Kuala Lumpura i Singapura, Perua i Bolivije ili Kube i Meksika. Nakon što obiđu destinacije s vrha svoje liste, počinju istraživati dalje, Vijetnam, Kostariku, Kolumbiju, Japan, Argentinu, Brazil te safarije u Keniji i Tanzaniji. Ti su aranžmani obično do petnaest dana, jer većina putnika želi uz glavna putovanja uklopiti i ljetovanje na Jadranu te skijanje. Oni koji vole putovati i imaju dovoljan budžet uglavnom tako rasporede godišnji odmor. Zanimljivo je da su putnici prije pandemije rezervirali aranžmane po sedam mjeseci unaprijed, a sada se to smanjilo na dva. Primjetan je porast last-minute rezervacija", govori Nikola, koji se zahvaljujući poslu u neke zemlje vraćao više puta. Imao je privilegiju triput vidjeti Machu Picchu, a dvaput Kineski zid i Taj Mahal te se isto toliko puta voziti transsibirskom željeznicom...
Dobar suputnik ne stvara pritisak
"U više od pola zemalja koje sam posjetio bio sam dva ili tri puta, a od europskih država se najradije vraćam u Italiju i Španjolsku. Od dalekih destinacija volim Bali, Vijetnam i Maleziju, safari u Africi, a ponovno bih otišao u Laos i Mjanmar, jer su to jedne od rijetkih zemalja u Aziji koje su ostale autentične. Posebno Laos", ističe Nikola, dodajući kako često putuje s dvojicom prijatelja, katkad sa suprugom Kristinom i djecom, a neka odredišta je obišao sam uživajući u svojim mislima. Danas je, kaže, lakše pronaći suputnika jer je mnogo više ljudi otvoreno za putovanja.
"Za mene je dobar suputnik onaj tko ne stvara pritisak, ne požuruje i nije isključiv. Osoba koja voli uživati u hrani, želi što bolje upoznati lokaciju, ali bez žurbe. Sve više cijenim sporiji tempo putovanja, dulji boravak na destinaciji, ronjenje i uživanje u gastronomiji", govori Nikola, koji se na putovanjima rijetko osjeća nelagodno, ali jedna situacija mu se urezala u pamćenje. Bio je to dolazak u Belize City u večernjim satima.
"Iz Meksika smo krenuli prema Belizeu prilično kasno. Kad smo stigli u grad, sve je bilo zatvoreno i mračno, a restorani ograđeni rešetkama, pa se hrana gostima posluživala kroz njih. Ujutro nas je, međutim, dočekala potpuno drugačija, opuštena slika grada. Prvi dojam često ovisi o okolnostima u kojima nekamo stižete, ali kasnije shvatite da tu također žive obični ljudi sa svojim poslovima i problemima. Dok smo putovali džipom po Africi, znalo se dogoditi da bismo tijekom zaustavljanja u nekom mjestu u trenu bili okruženi s pedeset do sto ljudi, što je ponekad bilo prilično neugodno. Tijekom svojih putovanja objavljujem sadržaj na Instagramu i uvijek prikazujem najljepše od zemlje koju posjećujem. Ružno i opasno može biti svugdje ako to tako prezentirate. Ljude treba motivirati da se odvaže putovati, a ne isprepadati ih, što rade neki kako bi ispali hrabri putnici koji putuju u opasne zemlje. Naravno da u države u kojima bjesni rat nećete putovati, tamo odlaze ratni reporteri koji imaju potpuno drugačiju misiju. Naš putopisac i reporter Hrvoje Ivančić često odlazi na takva mjesta, ali on se vraća sa sjajnom geopolitičkom analizom i ratnom reportažom", objašnjava Nikola, priznajući kako je i sam imao predrasude prema nekim destinacijama, sve dok ih nije posjetio. Iran je jedna od njih. Smatra da se većina putnika koja je posjetila tu zemlju vratila s potpuno drugačijim doživljajem od onog temeljenog na predrasudama. One su, smatra, nametnute mainstream razmišljanjem i onime što je dostupno u medijskom prostoru, gdje se najviše govori o politici.
Novi horizonti
"Na stranu vjerski konzervativni politički sustav, ali ljudi su bili izuzetno gostoljubivi i spremni pomoći u svakom trenutku pa smo putovali po Iranu bez ikakvih briga. Jednom nas je zaustavila njihova tajna policija kako bi provjerila tko smo i odakle dolazimo, no bili su ljubazni i znatiželjni kada su vidjeli naš džip. Čak su nam na putu prema granici s Afganistanom osigurali pratnju, a kasnije nas ljubazno pozdravili pa smo nastavili putovanje sami. Laos, odnosno Luang Prabang, oduševio me opuštenom atmosferom, francuskim šarmom, ljubaznim ljudima i nevjerojatnom ljepotom. Grad odiše autentičnošću, poviješću i jedinstvenim spojem budističke duhovnosti i francuskog kolonijalnog nasljeđa. Šetnja njegovim ulicama otkriva fascinantnu kombinaciju zlatnih krovova hramova i elegantnih francuskih vila s visokim stropovima i prostranim terasama. Luang Prabang je savršen spoj kulture, povijesti, prirode i gastronomije. Laos ima onu posebnu azijsku gostoljubivost, ali bez nametljivosti koja se može osjetiti u Tajlandu", nastavlja Nikola, za kojeg putovanje nema konačan cilj.
Poanta je uživati što više i što dulje, upijati svijet bez ograničenja i pritiska. Dosad je imao privilegiju voditi život ispunjen nevjerojatnim iskustvima, a putovanja su mu otvorila horizonte i pokazala najljepše što svijet može ponuditi. I zato planira nastaviti tim putem.
"Ne znam kako bih opisao taj osjećaj u meni koji mi nikad ne da mira. Čim se vratim, kao da me već dozivaju nove destinacije. Imam osjećaj da bih mogao putovati nekoliko mjeseci u komadu. Maštam o krstarenju Nilom, safariju u Namibiji i Bocvani, posjetu Viktorijinim slapovima u Zambiji, vožnji vlakom po Škotskoj i Švicarskoj, snježnim saonicama po Mongoliji. Želio bih putovati Kinom te uživati u tamošnjoj gastronomiji, ploviti zaljevom Ha Long u Vijetnamu, posjetiti Antarktiku, Grenland, Svalbard i američke nacionalne parkove te odvoziti Route 66... Ove godine u planu su mi Madagaskar, Mauricijus i Italija", zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....