Martina Čičko Karapetrić i Morana Tomašević za Gloriju govore o zajedničkom djetinjstvu, utjecaju koji je na njih imala baka, modnim revijama koje su osmišljavale kao djevojčice, manama i vrlinama, modnom brendu Boudoir koji su pokrenule 2001. godine te zajedničkim putovanjima na koja obožavaju ići.
Martina Čičko Karapetrić
Prva stvar koje se mogu sjetiti jest da smo se međusobno zvale "seka". To nam je bilo potpuno prirodno i danas mi je to jedna od najnježnijih uspomena iz djetinjstva. Odrastale smo u vremenu bez digitalnog zagađenja pa smo sate provodile u nekom svom malom, maštovitom svijetu. Obožavale smo se igrati Barbikama, šivati im haljinice, organizirati modne revije i izmišljati vlastite modne priče. Mislim da su se već tada vrlo jasno nazirali naši kreativni senzibiliteti.
Mislim da smo jedna prema drugoj izrazito zaštitnički nastrojene i da to zapravo nema nikakve veze s tim koja je mlađa, a koja starija. Kada je riječ o blizanačkom odnosu, to nije klasičan odnos sestara – to je jedna duboka, gotovo instinktivna povezanost koja ponekad graniči s nečim potpuno iracionalnim. Jednostavno osjećate tu osobu na drugačijoj razini.
Kreativnost i moda bile su dio našeg života od najranijeg djetinjstva. Naša baka je imala obrt za izradu šešira pa smo vrlo rano bile okružene tkaninama, krojevima, modom i estetikom općenito. Uz to smo bile potpuno fascinirane serijom "Dinastija", koja je za nas tada predstavljala vrhunac glamura. Sjećam se kako smo još kao djevojčice obilazile krojačke salone po kvartu i tražile ostatke tkanina, a zatim od zlatnog i srebrnog lamea izrađivale male kostime i haljinice za Barbike. Ta ljubav prema modi rodila se zaista rano i mislim da je velika privilegija kada dijete već tada intuitivno osjeti što želi raditi u životu. Morani bih kao modnoj dizajnerici dala čistu peticu! Ona je izraziti perfekcionist i sve što radi mora biti besprijekorno, od kroja i konstrukcije do izbora materijala i najsitnijeg detalja. Nikada ne pristaje na prosječnost i mislim da je upravo ta predanost kvaliteti ono što je izdvaja. Od nje sam naučila da život nije toliko ozbiljan i da čovjek mora znati uživati u malim stvarima. Mislim da je to danas jedna vrlo podcijenjena životna vještina.
Vidimo se doslovno svaki dan jer zajedno radimo. Čujemo se nebrojeno puta tijekom dana, često zajedno provodimo vikende i putujemo, tako da je naša povezanost i privatno i poslovno vrlo intenzivna. Najponosnija sam na sve odluke koje je donijela kroz život i na činjenicu da je uvijek pokazivala koliko je snažna žena, čak i u trenucima kada joj nije bilo lako. Mislim da je njezina unutarnja snaga nešto što mnogi možda ne vide odmah, ali je zaista ogromna.
Najviše me može naživcirati kada ne dijeli moj entuzijazam oko neke haljine ili ideje koju sam kreirala. A najviše me oduševi kada napravi nešto potpuno neočekivano, genijalno i kreativno, nešto zbog čega ponovno shvatim koliko je talentirana. Ne znam bih li to nazvala manom, ali Morana sve vrlo intenzivno emocionalno proživljava i puno toga prima k srcu. A njezine najveće vrline su kreativnost, upornost, autentičnost i jedan vrlo poseban osjećaj za ljepotu.
Najsličnije smo po ukusu i senzibilitetu, sviđaju nam se gotovo iste stvari, imamo vrlo slične interese i estetski pogled na svijet. A ipak se razlikujemo po karakteru i temperamentu; svaka od nas ima svoj način doživljavanja i reagiranja na život. I da, miješamo se jedna drugoj u posao, i iskreno, nijedna to baš pretjerano ne voli, pogotovo Morana. Ja uvijek imam potrebu reći kako bih nešto možda napravila drukčije, a ona na to zna vrlo burno reagirati. Ali mislim da je upravo to dio našeg kreativnog procesa. Naš zajednički rad zapravo je stalno ispreplitanje senzibiliteta, ukusa i ideja. I samo ljudi koji nas zaista dobro poznaju mogu prepoznati koju sam haljinu dizajnirala ja, a koju Morana.
Veselim se što imamo veliki plan da svoj pedeseti rođendan proslavimo na jednom prekrasnom zajedničkom putovanju. To je želja za koju vjerujem da će se sigurno ostvariti.
Morana Tomašević
Moja prva sjećanja na sestru uvijek su vezana uz neki naš mali svijet mašte. Odrastale smo u vremenu bez interneta i društvenih mreža pa smo si same izmišljale svoju zabavu, crtale, osmišljavale predstave i razne scenarije kao da živimo u nekom našem filmu. Mislim da smo već tada počele graditi taj kreativni svijet koji nas i danas povezuje. A ono što mi je posebno slatko je da se dugo nismo ni zvale imenima, nego smo jedna drugoj jednostavno bile "seka".
Mislim da sam vrlo rano postala svjesna da sam kreativka u duši, iako tada to naravno nisam znala tako definirati. Moda me zanimala još kao djevojčicu, ali više kroz osjećaj nego kroz svijest o tome da to jednog dana može postati moj poziv. Jednostavno sam imala ogromnu potrebu za lijepim, za detaljima, za odjećom kroz koju možeš izraziti osobnost. Velik utjecaj na nas imala je naša pokojna baka, poznata zagrebačka modistica, koja nas je praktički modno odgojila. Šivala nam je haljinice po mjeri, izrađivala šeširiće i uređivala nas kao dvije male lutke. Mislim da nam je upravo ona prenijela ljubav prema modi, estetici i dizajnu.
Martina je izuzetno talentirana i inovativna dizajnerica koja uvijek razmišlja izvan okvira, ali na način koji kod nje djeluje potpuno prirodno i autentično. Mislim da upravo u kombinaciji njezine inovativnosti, kreativnosti i hrabrosti leži njezin najveći talent. A što se ocjene tiče… Znam da je desetka predvidljiv odgovor, ali iskreno, manje od toga joj stvarno ne mogu dati. Najdraže uspomene su mi naše male modne revije za Barbike. Šivale smo im cijele kolekcije, osmišljavale kombinacije i onda u dnevnoj sobi organizirale modno događanje za obitelj. Nama to nije bila samo igra, nego potpuno ozbiljan mali kreativni svijet u kojem smo provodile sate.
Bez obzira na to što sam starija od Martine, i to doslovno petnaest minuta, među nama nikad nije postojao klasičan odnos starije i mlađe sestre. Jednako smo zaštitnički nastrojene jedna prema drugoj, ali isto tako znamo biti i jednako stroge jedna prema drugoj. Obje smo vrlo temperamentne i imamo jak karakter, no mislim da nas je upravo ta slična energija kroz život više povezivala nego razdvajala. Od nje sam definitivno naučila koliko su upornost i disciplina važni iza svake kreativnosti. Ljudi često vide samo glamur i finalni rezultat, ali iza svega zapravo stoji ogroman rad, odricanje i godine posvećenosti onome što radiš.
Vrijeme s njom najradije provodim na putovanjima, jer smo tada obje potpuno neopterećene svakodnevicom i poslom. Putovanja nas uvijek jako inspiriraju i volimo kroz njih skupljati dojmove, atmosferu i emocije koje kasnije često ostanu utisnute i u našem radu. Na Martinu sam ponosna zbog puno stvari, ali posebno me fascinira to što je, osim što je dizajnerica, i izuzetno talentirana fotografkinja. Ona snima sve naše kampanje i kroz godine je razvila stvarno nevjerojatan osjećaj za kadar, atmosferu i vizualnu priču. To je jedan talent koji ja osobno nemam, zato joj se možda još i više divim kad vidim koliko je u tome vrhunska.
Generalno ne mogu reći da me nešto posebno živcira kod nje, a ono čime me uvijek iznova oduševi je trenutak kad dođe s nekom novom idejom koja me potpuno iznenadi i natjera da na stvari pogledam iz nekog novog kuta. Najveća mana joj je vjerojatno tvrdoglavost, jer kad nešto odluči, teško odustaje od svoje vizije. Ali mislim da je upravo ta ista osobina često i njezina najveća snaga. A kao najveću vrlinu izdvojila bih njezinu staloženost i nevjerojatnu sposobnost da ostane mirna i fokusirana čak i u najstresnijim situacijama. Ja sam puno impulzivnija osoba pa se u takvim trenucima često međusobno uravnotežujemo.
Najsličnije smo po kreativnosti, senzibilitetu i načinu na koji doživljavamo estetiku i svijet oko sebe. Mislim da obje imamo tu potrebu stalno stvarati i promatrati stvari na malo drugačiji način. A najrazličitije smo po temperamentu. Ja sam puno impulzivnija i emotivnija, dok je Martina puno staloženija i smirenija, tako da se zapravo kroz život dosta dobro balansiramo.
Voljela bih da što više putujemo zajedno i da uspijemo obići sve one destinacije o kojima godinama pričamo. Uvijek mi je posebno lijepo kad zajedno doživimo neko novo mjesto, jer znam da će nam takva iskustva ostati zauvijek urezana i privatno, ali i kreativno. Posebno su mi drage one lokacije na kojima je jedna od nas već bila, a druga još nije, pa ih onda ponovno otkrivamo zajedno iz neke nove perspektive.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....