Nakon više od 30 godina u modnom poslu otišla sam u mirovinu - i nagradila se dalekim i zanimljivim putovanjem. U Aziji sam bila nekoliko puta, u Tajlandu se osjećam gotovo kao kod kuće, ali susjedna Kambodža nikada nije došla na red. Sa suprugom Dragutinom zaključila sam da je napokon došlo vrijeme i za tu avanturu pa smo se uputili u Siem Reap, drugi po veličini grad Kambodže, a obišli smo i kompleks hramova Angkor.
Avantura
Od Splita do Zagreba pa preko Dohe i Bangkoka, nakon više od dvadeset sati leta u četiri aviona, stigli smo u Siem Reap. Karte smo rezervirali nekoliko mjeseci prije puta i tako uštedjeli, a u Aziji smo s njihovim low cost prijevoznicima za nekoliko stotina kuna letjeli iz jedne države u drugu. Dok je za Tajland potrebna viza koja se mora ishoditi prije puta u veleposlanstvu u Zagrebu, za Kambodžu je dobijete pri ulasku u državu - procedura traje oko pola sata, a plaća se 30 američkih dolara po osobi.
Tuk-tuk
Ispred malog aerodroma, koji kao da je iz nekih davnih vremena, postrojen je kilometarski red tuk-tukova, najpopularnijeg prijevoznog sredstva u Aziji. Među njima je bio i vozač s našim imenima napisanima na komadu papira. Sprijateljili smo se već na putu do hotela, u kojem su nam tog simpatičnog mladića - koji odlično govori engleski - ponudili za vodiča. To se pokazalo odličnim izborom: potrudio se odvesti nas u najljepše dijelove Siem Reapa i Angkora.
Jeftin luksuz
Glavni grad Phnom Penh s 1,5 milijuna stanovnika sedam je puta veći od Sieam Reapa, glavnog turističkog odredišta Kambodže. Naš je hotel bio u središtu grada, uživali smo u raskošnom zelenom vrtu, velikom bazenu, masažama i bogatom doručku. Noćenje za nas dvoje stajalo je 60 dolara, i činilo mi se jako jeftino s obzirom na luksuz. No, prosječna mjesečna plaća u Kambodži je oko 100 dolara, i za njih je ovo vrlo visoka cijena.
Nakit i lažni satovi
Centar Siem Reapa je bučan, miješaju se zvukovi motora s glazbom iz barova, restorana i uličnih tržnica gdje se kupuje hrana, odjeća, suveniri… uz obavezno cjenkanje. Predivan ručno rađeni nakit od slonovače prodaje su uz lažne dizajnerske satove, a tu su i mješavine opojnih začina za koje nikada nisam čula. Na ulicama su sjedalice pa se za nekoliko dolara možete prepustiti masaži o kakvoj niste ni sanjali.
Gozba
Za večeru smo odabrali Pub Street, ulicu prepunu malih restorana i kafića. Kažu da je najbolja hrana u Templeu i Le Tigreu, a mi smo se odlučili za prvi restoran jer je imao živu glazbu. Naručila sam amok, kombinaciju morskih plodova, povrća, curry umaka i kokosovog mlijeka. Suprug je uzeo trey tien goaeme bye, pečenu ribu s povrćem i slatkim umakom, a gozbu smo završili pečenim bananama, voćnom tortom i rolicama od ananasa. Jedva smo disali nakon takvih delicija pa nas je vodič još malo provozao gradom.
Neobični specijaliteti
Ulični štandovi s hranom poseban su doživljaj - ondje se možete pridružiti tečaju kuhanja ili kušati pržene skakavce, zmijice, škorpione i mrave. No mi se nismo usudili. U barovima svi piju pivo Angkor, a onda se do jutra zabavljaju uz karaoke i ples. Neki skoče i do salona za masažu kojih ima na stotine.
Raskoš hramova
Angkor je udaljen desetak kilometara od Siem Reapa, a njegovi hramovi oslikavaju moć, bogatstvo i kreativnost Kmerskog carstva, kojemu su bili središte od 9. do 15. stoljeća. Tisuće većih i manjih zdanja građeno je tijekom vladavine više od deset vladara, a kamenje se dopremalo slonovima. Kompleks se prostire na 400 kvadratnih kilometara, a čine ga perivoji, kupališta i bazeni. Sve je napravljeno u čast bogova, ali i da bi se impresionirali neprijatelji.
Kozmo-tornjevi
Trebali bi nam mjeseci kako bismo obišli taj najveći vjerski kompleks na svijetu pa smo posjet ograničili na hramove Banteay Srei i Banteay Samre, zatim na Terase slonova i Terase leproznog kralja te glavni hram Angkor Wat, koji je i simbol Kambodže - i nalazi se na zastavi i novčanicama od 500 rijala. Njegovih pet tornjeva u obliku lotosovog cvijeta simboliziraju planinu Meru, dom bogova u budističkoj i hinduističkoj kozmologiji.
Propast carstva
U Angkoru je već u 12. stoljeću živjelo više od milijun stanovnika i bio je jedan od najvećih gradova na svijetu. Kuće su gradili od drva, a zbog tropske klime ne postoje tragovi nastambi - ostali su samo kameni hramovi. Naime, Kmersko je carstvo propalo sredinom 15. stoljeća, kad su tajlandski osvajači opljačkali prijestolnicu i natjerali stanovnike u izbjeglištvo južno od Phnom Penha. No, znanstvenici tvrde da je cijela kmerska civilizacija propala zbog suše i kolapsa vodoopskrbnog sustava, iako je već tada bio vrlo napredan.
Hram zabave
Za kraj smo ostavili grad Angkor Thom i njegov glavni hram Bayon. U Angkor Thomu živjelo je između 20 i 100 tisuća ljudi, koji su obrađivali zemlju, dok su kulturni centar Bayon nastanjivali umjetnici, zidari, vladari i svećenici. Hram je poznat i po bareljefima, neobičnoj mješavini mitoloških, povijesnih i svakidašnjih prizora. Ondje su po cijele dane glazbenici svirali udaraljke i bambusove flaute, plesači plesali tradicionalne plesove, svećenici molili, dok su talentirani klesari i umjetnici ukrašavali zidove prelijepim figurama i geometrijskim oblicima.
Povratak u raj
U tih nekoliko dana zavoljeli smo Kambodžu, oduševio nas je Siem Reap zbog divne hrane i nasmijanih ljudi, nesvakidašnja estetika Angkora... Ukratko, mjesto je to na koje bih se već sutra rado vratila.