Umjesto na klasičnoj romantičnoj destinaciji, sportski novinar i voditelj RTL-a Boris Jovičić i njegova supruga Tena, suvlasnica turističke agencije, bračno putovanje proveli su u Peruu, Kolumbiji i Kostariki i tijekom tri tjedna prošli pustinju, džunglu i kolonijalne gradove
Destinacije su bile Tenina ideja, s kojom se nije bilo teško složiti. Ako već idemo na medeni mjesec, zaključili smo da želimo nešto doista posebno. Budući da smo oboje aktivni i avanturističkog duha, klasične ‘honeymoon‘ destinacije poput Maldiva ili Sejšela nisu dolazile u obzir. Htjeli smo putovanje koje će nas iznenaditi, pomaknuti iz zone komfora i ostaviti uspomene za cijeli život. No, takva avantura zahtijevala je i ozbiljne pripreme. Gotovo četiri mjeseca trajalo je planiranje, spajanje čak devet letova, rezerviranje smještaja i izleta te rješavanje brojnih logističkih detalja. Na put smo krenuli na Valentinovo, datum koji se savršeno poklopio s povoljnijim cijenama avionskih karata, ali i početkom sušne sezone u dijelu Latinske Amerike kroz koji smo putovali. Prva stanica bila nam je Lima, glavni grad Perua, do koje smo stigli preko Amsterdama. Povratak je bio iz glavnog grada Kostarike, San Joséa, preko Pariza do Zagreba. Povratne karte, bez međugradskih letova tijekom putovanja, iznosile su oko tisuću eura po osobi. Smještaj smo kombinirali - od hotela do Airbnb apartmana. Posebno smo se veselili boravku u Monteverdeu u Kostarici, gdje smo imali sobu s velikom staklenom stijenom i pogledom u prašumu. Cijene su bile vrlo različite, jer je smještaj osjetno jeftiniji u Peruu i Kolumbiji nego u Kostarici, pa su se noćenja kretala od 50 do 150 eura. Većinu aktivnosti isplanirali smo i platili još u Zagrebu kako bismo na putu mogli biti opušteniji i više se prepustiti samom doživljaju.
PERUANSKI GALAPAGOS
U Limu smo sletjeli predvečer, a već sljedećeg jutra čekao nas je izlet dug gotovo 700 kilometara. Rano ujutro krenuli smo prema Paracasu, gdje smo uskočili na gliser i zaputili se prema otočju Ballestas, poznatom i kao peruanski mini Galapagos. Tijekom četrdesetominutne vožnje vidjeli smo i ‘Svijećnjak iz Paracasa‘, 170 metara visok i 60 metara širok divovski geoglif koji datira iz oko 200. godine prije Krista. Kako je nastao, do danas nije poznato. Naš konačni cilj bili su morski lavovi koji ondje obitavaju. Imali smo sreće jer smo stigli u sezoni kad su na plažama, uz odrasle jedinke, bili i njihovi mladunci. Sljedeća postaja bila je oaza Huacachina, skrivena usred peruanske pustinje.
Ako vam spuštanje niz gotovo 200 metara visoke dine zvuči kao test hrabrosti, varate se - prava avantura počinje kad buggy pojuri preko dina brzinom većom od 100 kilometara na sat. Naše srce i glasnice tada su bili na ozbiljnom testu. Sve se na kraju isplatilo zbog romantičnog zalaska sunca usred beskrajnog pješčanog krajolika. Nemojte propustiti vožnju tuk-tukom koji vas iz obližnjeg gradića Ice vozi do Huacachine.
PRIJESTOLNICA INKA
Huacachina nam je testirala hrabrost, a Cusco organizam, jer grad se nalazi na više od 3400 metara nadmorske visine. Skok s 35 stupnjeva u Limi na dvadesetak u Cuscu - uz naglu promjenu nadmorske visine - ne treba shvatiti olako. Lokalci preporučuju čaj od lista koke koji vas čeka u hotelima i na gotovo svakom koraku u gradu. Može pomoći prilagodbi, ali za one koji loše podnose kofein možda nije najbolje rješenje. Nakon dana prilagodbe krenuli smo na logistički najzahtjevniji izlet - posjet Machu Picchuu, jednom od svjetskih čuda.
Nakon dva sata vožnje minibusom do Ollantaytamba put se nastavlja vlakom do Aguas Calientesa, odakle autobusi voze do ulaza u drevni grad Inka. Red kiše, red sunca i Machu Picchu nam je pokazao sva svoja lica. Smješten na 2430 metara nadmorske visine, i danas ostavlja posjetitelje bez daha te izaziva duboko poštovanje prema civilizaciji koja ga je izgradila. Umjesto planiranog izleta quadovima na Rainbow Mountain, koja se nalazi na gotovo 5000 metara nadmorske visine, dan je završio uz temperaturu i hotelsku sobu. Nije vrijedilo riskirati jer nas je već sljedeći dan čekao let za Kolumbiju.
GRAD PUN ŽIVOTA
U zrakoplov za Medellin uskočili smo u zadnjoj sekundi, sretni što idemo prema najživopisnijem gradu našeg putovanja. Kolumbijski grad s više od četiri milijuna stanovnika pulsira energijom. Na svakom koraku čuju se ritmovi salse, ulice su pune zelenila, a povijest grada obilježena je i mračnim razdobljem u kojem je veliku ulogu imao narkoboss Pablo Escobar. Iako lokalci ne vole da se grad povezuje s njegovim imenom, suveniri s uzrečicom "plata o plomo" (novac ili metak) i njegovim likom i dalje su posvuda. Najveća gradska atrakcija je Comuna 13. Nekada jedan od najopasnijih kvartova u Kolumbiji, danas je simbol transformacije i dokaz da se i najteža prošlost može pretvoriti u novu priliku. Vodič nas je proveo kroz četvrt koja je danas prepuna plesa, glazbe, grafita i živopisne ulične kulture. Dan smo završili na utakmici lokalnog kluba Atletico Nacional, koji je tijekom osamdesetih bio pod Escobarovom kontrolom.
Neopisiva atmosfera koja će nam zauvijek ostati u sjećanju - navijanje predvođeno trubačima i bubnjarima više nalikuje na koncert latinoameričke glazbe nego na atmosferu na nogometnim utakmicama kakvu mi poznajemo. Uslijedio je izlet u grad Guatapé, gdje smo se popeli na 200 metara visoki monolit Piedra del Peñol. Do vrha vode čak 723 stepenice, pa je dobro unaprijed zagrijati kvadricepse. Nakon pogleda koji oduzima dah, spustili smo se do broda i zaplovili umjetnim jezerom Guatapéa. Doživljaj je malo pokvarilo vrijeme - ili, bolje rečeno, njezina nepredvidivost. Nakon sunca na vrhu stijene dočekala nas je magla na jezeru, iako je temperatura prelazila 30 stupnjeva. Ludi ritam Medellina zamijenila je mirnija Cartagena, naša posljednja postaja prije puta na Kostariku.
SKLAD S PRIRODOM
Jednostavna svakodnevica, sklad s prirodom i životinjama - svaki korak koji napravite u toj zemlji vodi prema pozitivnoj energiji i osjećaju sreće. Naše putovanje počelo je u La Fortuni, u koju smo stigli nakon noćne vožnje kroz gustu maglu kakve se, kako su nam rekli lokalci, ponekad boje i sami Kostarikanci. Jutro nas je dočekalo potpuno drukčije, uz pogled na veličanstveni vulkan Arenal. Tijekom deset dana vidjeli smo više od dvadeset životinjskih vrsta - ljenjivci, tukani, iguane, tri vrste majmuna, kitovi, krokodili. Ono što je na nas ostavilo najjači dojam jest činjenica da sve te životinje susrećete u njihovom prirodnom okruženju, a ne u prostoru koji je čovjek namijenio za njih.
Upravo u tome leži najveća čar Kostarike. Imali smo i posebnu sreću jer smo pred sam kraj migracije grbavih kitova vidjeli majku i mladunče, veličanstvene životinje. Doručak ili večeru često ćete dijeliti s majmunima urlikavcima, šetnju kroz šumu može vam razigrati vjeveričasti majmun, a ljenjivac vas može dočekati čak i na energetskom stupu.
ZEMLJA BEZ VOJSKE
Kostarika je zemlja koja od 1948. nema vojsku. Na ulicama gotovo da nećete vidjeti policiju, niti nadzorne kamere ili radare za brzinu na magistralnim cestama. Ne zato što su zaostali za ostatkom svijeta, nego zato što im jednostavno ne trebaju. Ljudi su opušteni, vozi se sporije, a atmosfera je nevjerojatno smirena. Mi smo posjetili La Fortunu, gdje smo promatrali ljenjivce i sudjelovali na čokoladnoj turi tijekom koje smo napravili i vlastitu čokoladu. U Monteverdeu smo uživali u planinskom krajoliku, prošetali kišnom šumom i visećim mostovima te se spuštali niz čak 13 ziplineova. U Uviti smo išli na izlet promatranja kitova, a putovanje smo završili opuštajući se na plažama Manuel Antonija. Tamo smo obišli istoimeni nacionalni park i okušali se na tečaju surfanja.
DOBRO JE ZNATI
Budite spremni na moguću pojavu visinske bolesti ako planirate posjetiti Machu Picchu, pa je dobro unaprijed pripremiti malu putnu ljekarnu. Na svakoga visina djeluje drukčije. Izlete je preporučljivo rezervirati unaprijed, što vrijedi i za ostale zemlje na ovom putovanju.
Dobro je konzultirati se s osobljem hotela o kvartovima koje planirate posjetiti. Ljudi su iznimno srdačni i rado će pomoći savjetom. Također, u Peruu i Kolumbiji mnogo ljudi ne govori engleski pa je poznavanje barem osnovnih fraza na španjolskom jako korisno.
Ako u Kostariku putujete iz nekih zemalja Južne Amerike, a ne izravno iz Europe, može se tražiti potvrda o cijepljenju protiv žute groznice. Ako planirate unajmiti automobil, pripremite se na to da će putovanja često trajati dulje nego što navigacija pokazuje. Krema za sunčanje s visokim zaštitnim faktorom je obavezna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....