Fotografkinja i dizajnerica Zrinka Zagorec (26) provela je pet dana istražujući ljepote istočnoafričke države poznate po fascinantnoj prirodi: obišla je nacionalne parkove, simbolično posvojila mladunče u sirotištu za slonove i posjetila selo u kojem plemena još žive u nastambama od blata
Jambo ili u prijevodu sa swahillija, pozdrav! Ako ste mislili da vam život ide prebrzo, možda ste na krivome mjestu. Kenija je sjajan izbor želite li usporiti tempo, a divljina odvlači svaku pomisao na gledanje u mobitel i stresiranje oko vijesti. Kenijcima je sporost vrlina. Nije bilo lako prebaciti se u taj ritam - čekanje na kakao 40 minuta ili 2 sata za pripremu sendviča u restoranu tamo je uobičajena stvar oko koje se nitko ne uzrujava. Čekala sam i na safariju da se ukaže lav pa mu nisam zamjerila.
Ova afrička zemlja nudi ono što smo kao djeca gledali u animiranom hitu "Kralj lavova", što je apsolutno nevjerojatno, a ponekad i opasno. Primjerice, kad lav iz obližnjeg nacionalnog parka zaluta u grad, o čemu mi je pričao vozač Jackson, koji nas je vodio na safari. Svaki dan u Keniji bio je nova avantura, pogotovo u savanama u koje sam odlazila iz hotela La Maison Royale- South C u Nairobiju, koji mi je bio baza. Za Afriku je potrebna priprema - od cijepljenja do vize i razmjene novca, no svaka sekunda tamo bila je vrijedno iskustvo i divna uspomena.
Bračne ponude
Moj je cilj bila divljina pa se u Nairobiju, glavnom gradu Kenije, nisam previše zadržavala no otišla sam u jednu šetnju. Svakih nekoliko metara na ulici se mogao vidjeti cijeli mali foto studio - stativ, kamera, rasvjeta. Svečano odjeveni Kenijci, pretpostavljam nakon odlaska na nedjeljnu misu, željeli su se ovjekovječiti. Simpatično mi je bilo kako smo kao grupa bijelaca bili poput atrakcije pa su se na ulicama nerijetko željeli slikati s nama, a ponuda Kenijaca za brak bilo je na pretek. Dan je završio odlaskom u kultni restoran Carnivore gdje platiš obrok i hranu ti donose dok ne kažeš dosta. Krokodilovo meso ovog puta nisu imali, no probala sam ukusnog noja.
Sirotište za slonove
Tik do Nairobija nalazi se Nacionalni park Nairobi. U razgledavanje se kreće u zoru, a nakon nekoliko minuta vožnje po prašnjavoj stazi iz visokog je grmlja provirila žirafa s pticom na vratu. Na safariju je najbolje ne očekivati ništa jer su životinje nepredvidive pa sam sve što sam vidjela doživjela kao dar. Nosorozi, nojevi, maleni pećinari, nilski konji, razne ptice, krokodil i na kraju dvije lavice koje su hodale uz naš kombi.U sklopu parka je i sirotište za slonove koje se može posjetiti u vrijeme hranjenja. U tih sat vremena, dok su im njegovatelji davali mlijeko, predstavili su nam svakog slonića, a jednog sam i posvojila, naravno, simbolično. Odabrala sam preslatku Nayambeni, a s donacijom od 50 eura dobila sam certifikat te ću idućih godinu dana svaki mjesec dobivati izvješće o njoj iz sirotišta.
Žirafe jedu iz ruke
Giraffe Center nalazi se u Lang‘ati, otprilike 20 kilometara od središta Nairobija, a osnovan je još 1979. kako bi se zaštitile žirafe tog područja. Glavna atrakcija je hranjenje žirafa s platforme - smiješne i tvrdoglave, otimale su se za svaku mrvicu hrane koju smo im davali, a pazitelji su nas upozoravali da ne idemo preblizu jer nekada znaju lupiti posjetitelje u glavu. Inače, u blizini se nalazi i jedan od poznatijih hotela - butik hotel Giraffe Manor, oko kojeg pripitomljene žirafe slobodno šeću pa ih gosti mogu hraniti s prozora i terase.
Avantura prije svitanja
Nacionalni rezervat Masai Mara prepun životinja raj je za obožavatelje prirode.U obilazak smo krenuli prije svitanja jer je izlazak sunca u savani nešto posebno. Ključan faktor dobrog safarija jest vozač - strpljenje i trud osobe koja izvrsno poznaje savanu i ponašanje životinja najbitnije je kako bi ih se uopće pronašlo. Na safari sam željela ići u vrijeme migracija životinja jer je to posebno iskustvo. Masai Mara nalazi se tik do granice s Tanzanijom, a tisuće i tisuće gnuova prelazile su s jedne strane na drugu. Iako nisam vidjela lov koji sam priželjkivala, svjedočila sam jednoj drugoj akciji. Jutarnje izmjenjivanje nježnosti lava i lavice bili su pravi film za odrasle. Skakutali su tu i majmuni, bilo je i raznih ptica, a dolazak do rijeke Mare otkrio je i nekoliko ogromnih krokodila. Zebre koje trčkaraju među tisućama gnuova, čite kamuflirane u zemljanim bojama tla, hijene koje se glasaju u daljini dok promatraju divlje svinje te krdo slonova na horizontu samo su djelić prizora koji su me ostavili bez daha.
Plemenski život
Posjet selu plemena Masai i upoznavanje kulture lišene civilizacijskog života šokirao me i rastužio jer žive u velikoj neimaštini, no svejedno su topli i srdačni. Doček je bio pomalo ceremonijski - uz tradicionalni ples i pjesmu. Malena sela s po nekoliko nastambi napravljenih od blata čine zajednicu u kojoj jedan muškarac ima po nekoliko žena. Dok je ženin zadatak napraviti kuću od blata, i brinuti o djeci, muškarci idu u lov kako bi prehranili obitelj te čuvaju selo od divljih životinja. Sela su jedna od drugih udaljena po nekoliko kilometara pa međusobno izmjenjuju informacije. Tradicionalno se odijevaju, izrađuju nakit koji vole prodavati u zamjenu za neki stari mobitel koji im mi, kao turisti, donesemo. Srdačni i topli, željeli su pokazati svoje kuće - tek dvije do tri sobice u koje stane ležaj i mala kuhinja te sobica za stoku pri ulazu. Tuširanje obavljaju u rijeci, tetoviraju se pomoću žara, dječica trčkaraju uokolo polugola boraveći cijele dane vani, a svi na spavanje odlaze kada padne mrak.
Kraljevi jezera Naivasha
Tijekom vožnje jezerom Naivasha u okrugu Nakuru uzbuđenje je raslo, pogotovo s pogledom na nilske konje koji tamo borave. Nisam znala koliko su opasni i brzi te da mogu biti kobni za čovjeka ako ne pazite i ne poštujete njihov mir. Vodiča sam pitala milijun pitanja kako bih razumjela taj ludi životinjski svijet ovdje. Stigavši na tlo oko jezera, pogled mi je pao na skupinu impala koje su trčkarale naokolo. Iako životinje ovdje nisu pitome, slobodno šeću u blizini ljudi i ne bježe. Dva sata hodanja uokolo okružena zebrama i antilopama činilo se poput ludog sna. Pojavio se tu i poneki gnu, a iza stabla su izvirivale i glave žirafa. Iako se životinje ne može dirati, dovoljno je čarobno biti samo okružen njima. Najveće oduševljenje stvorilo se kada sam ugledala mamu zebru s malenom, tek nekoliko dana starom zebrom. Na krhkim nogicama, bijela sa svijetlosmeđim prugama, stajala je pored mame koja ju je štitila svaki put kada bi netko prišao bliže.
Kibera - surova realnost življenja
Koliko Kenija može biti lijepa, toliko nosi i onu surovu realnost življenja. Najveća gradska sirotinjska četvrt u Nairobiju i u čitavoj Africi - me shrvala. Nehumani uvjeti bez kanalizacije i pitke vode ono su s čime se ljudi svakodnevno bore. Prodaju sve i svašta kako bi zaradili za obrok i prehranili obitelj. Kao bjelkinji plave kose, bilo bi preopasno kretati se onuda pa izlazak iz kombija nije bio moguć. Improvizirane nastambe od različitih limenih, kartonskih i drvenih materijala dom su mnogima. Koliko god žive teško, dječjih osmijeha nije nedostajalo kada bi nas spazili u kombiju, a vesela cika i mahanje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....