Ivana Čuljak odvažila se na put motorom skroz do Moldavije u koju je iz Zagreba krenula sa svojim dečkom, koji ju je zarazio ljubavlju prema vozilima na dva kotača.
Pri samom vrhu popisa najsiromašnijih europskih zemalja nalazi se Moldavija, a u stopu je prate Bjelorusija, Bosna i Hercegovina i Albanija. Upravo me zato oduvijek zanimalo kako ta zemlja izgleda izbliza. Moj dečko motorom je obišao gotovo sve zemlje Europe, osim nje i još nekoliko koje zajedno čuvamo za neka buduća putovanja. Odluka je brzo pala – idemo u Moldaviju i Rumunjsku! Uostalom, bila je to i moja rođendanska želja koja mi se na kraju i ostvarila.
Za put sam se spremila u sat vremena, s obzirom na ograničen prostor za stvari, nije bilo mjesta za velike pripreme. Spakirala sam osnovne proizvode za njegu kože i nekoliko odjevnih komada koji se ne gužvaju. Budući da smo dečko i ja već proputovali brojne zemlje motorom, postali smo pravi stručnjaci u pakiranju – uvijek nekako nađem mjesta i za dodatne cipele. U prva dva dana prošli smo put od Zagreba i Bjelovara do Pečuha u Mađarskoj, zatim se ponovno vratili u Hrvatsku kako bismo uživali u vožnji kroz slavonske vinograde, prešli granicu kod Dunava i nastavili prema Subotici u Srbiji, pa došli do Temišvara u Rumunjskoj. Ambiciozno, ali vrijedno svakog kilometra!
Turističke atrakcije i Transnistria
Posebno sam se veselila Rumunjskoj jer me oduvijek intrigirala njezina povijest. I doista, mnogo toga me oduševilo. Posebno bih izdvojila rudnik soli Salina Turda – danas to mjesto izgleda sve samo ne kao rudnik. Mi smo u njemu igrali biljar, a moguće je čak i provozati se gondolom. Predivan ambijent koji svakako preporučujem.
Uz Rumunjsku, poseban dojam ostavila je i Transnistrija – dio Moldavije poznat kao Pridnjestrovska Moldavska Republika. Riječ je o nepriznatoj "državi" unutar Moldavije, sa svojom granicom, valutom i ruskim kao službenim jezikom. Život ondje i dalje nosi duh SSSR-a, a stanovnici bi se, čini se, sutra bez problema vratili u neka prošla vremena. Zapad im je "zlo", ali svejedno se pije Coca-Cola i voze se Tesle. Sve je nekako kaotično, baš kao u mojoj Bosni i Hercegovini, možda mi je zato sve bilo tako blisko. Takvu gostoljubivost dugo nisam doživjela, a osjećaj sigurnosti i dobrodošlice na svakom koraku učinio je putovanje još posebnijim.
Bukurešt - Pariz Istoka
Kao velika zaljubljenica u povijest, bila sam oduševljena i Bukureštom, gradom koji s pravom zovu Parizom istočne Europe. U pojedinim ulicama u centru zaista imate dojam da ste u Parizu jer su mnoge zgrade projektirali upravo francuski arhitekti. Fascinirala me ta mješavina svega – svaka zgrada priča svoju priču, odražavajući turbulentnu povijest grada. S druge strane, u udaljenijim četvrtima još se vide tragovi komunizma i posljedice koje je ostavio na ovu zemlju.
Izazovi putovanja
Vožnja motorom na kiši bila je poprilično zahtjevna, ali ponekad i romantična, pogotovo ako na vrijeme navučete kabanicu. Na dan polaska kiša je neumorno padala i nije se bilo ugodno voziti po takvoj hladnoći. Sva sreća što sam zaljubljena pa mi ništa za ljubav nije problem! Prije nego što smo krenuli prelaziti dio Karpata, prespavali smo u šarmantnom gradiću Sovata. I taman kad smo se spremali za šetnju, stigla nam je obavijest na mobitel – u gradu su viđena tri medvjeda. Upozorenje je bilo jasno: ne prilaziti, ne fotografirati i svakako ih izbjegavati. Nalazili su se u paralelnoj ulici od naše i nije baš bilo najugodnije.
Suveniri i pokloni za domaćine
Na svako naše putovanje ponesem hrvatske slatkiše ili keksiće iz moje slastičarnice Neka jedu kolače koje poklanjamo ljudima koje upoznajemo na putu. Uvijek se nađe i mjesta za suvenire pa smo ovog puta kući donijeli dvije butelje vina iz najvećeg vinskog podruma na svijetu Milesti Mici koji se nalazi pokraj Kišinjeva, glavnog grada Moldavije.
Hrana i cijene
Što se hrane tiče, primijetila sam kako je naglasak svugdje bio na svinjetini. Isprva mi nije bilo jasno zašto, a onda nam je vodič pojasnio: još iz vremena Osmanskog Carstva, kad su Turci pokušavali osvojiti ove prostore, narod je iz inata počeo jesti svinjetinu – upravo zato što im je islam to branio. I tako je ostalo do danas.
Nakon hrvatskih cijena, sve nam se činilo vrlo povoljno. Najskuplji hotel bio je u Beogradu i koštao je 80 eura, dok su cijene smještaja u Moldaviji i Rumunjskoj u prosjeku bile oko 50 eura po noćenju. Smještaj uvijek biramo preko Bookinga – tako nam je najjednostavnije i uvijek smo zadovoljni. Iako nismo izlazili u noćne provode, u Bukureštu nismo oka sklopili jer je apartman bio u samom centru, gdje su ulice bile krcate, a glazba preglasna. I ne žalim! Dapače, istu takvu živost i energiju želim doživjeti i u Zagrebu.
Dobro je znati
Ako putujete motorom – pratite vremensku prognozu. Bez kiše je ipak sve ljepše. Treba ponijeti dobru volju, malu torbu i to je to.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....