Iva Hraste Sočo odnedavno je i predsjednica međunarodnog žirija FEDORA Opera Prize 2027, jednog od najuglednijih europskih priznanja, a tim povodom za Gloriju govori o operi koja joj je obilježila i uspješnu karijeru, ali i osobni život jer ju je spojila sa suprugom Zrinkom s kojim je u sretnom braku.
"Nisam bila sigurna da će opera biti moj životni poziv. Zapravo sam željela studirati medicinu, no glazba i pjevanje prevagnuli su pri toj odluci", prisjeća se na početku našeg razgovora intendantica naše najvažnije kulturne institucije Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu Iva Hraste Sočo (59), odnedavno i predsjednica međunarodnog žirija FEDORA Opera Prize 2027, jednog od najuglednijih europskih priznanja namijenjenih poticanju inovativnih opernih projekata i razvoju novih umjetničkih praksi. Njezino najnovije imenovanje i titula bili su i više nego dovoljan razlog da je pozovemo na razgovor o njezinim glazbenim počecima, djetinjstvu, suprugu s kojim ju je povezala glazba, ali njezinoj i najdražoj tituli - bake.
Glazba je postala dio Ivina života već u najranijem djetinjstvu. Školovala se u Muzičkoj školi Vatroslava Lisinskog, gdje je učila klavir od sedme godine, a ljubav prema pjevanju kod nje se razvijala postupno.
"Završila sam nižu muzičku školu s glavnim predmetom klavirom, a u srednjoj školi sam upisala smjer solo pjevanje. Presudan utjecaj na mene imali su profesori Mladen Katanić i Renata Šeringer te kasnije Nada Puttar Gold koji su prepoznali moj glas i potaknuli me da upišem i studiram na Muzičkoj akademiji. Također sam paralelno studirala jugoslavenske jezike i književnost na Filozofskom fakultetu", prisjeća se.
Odrastala je u obitelji akademika koja je njegovala i puno držala do obrazovanja i kulture, što je u konačnici definiralo njezin razvojni put. Njezin djed, akademik Mate Hraste, bio je istaknuti jezikoslovac, koautor gramatike hrvatskoga jezika i sveučilišni profesor, otac akademik Marin Hraste inženjer kemijske tehnologije i sveučilišni profesor, majka profesorica Vesna Hraste, drugi djed prof. dr. Ivo Bakran ugledan kirurg.
"Iako sam cijeli život usporedno djelovala na više područja, od glazbene škole i MIOC-a u kojem sam maturirala, preko Muzičke akademije i Filozofskog fakulteta, moje djetinjstvo i mladost obilježila su lijepa obiteljska i prijateljska okupljanja. U posebno lijepom sjećanju su mi druženja sa sestričnama s kojima sam odrastala, a i danas se družimo", govori.
Iz diplomacije u HNK
Kao djevojčica otpjevala je nekoliko solo taktova u predstavi "La Boheme" u HNK u Zagrebu, a kao vrlo mlada, sa 20 godina je debitirala kao Euridika u Hrvatskom narodnom kazalištu u u Zagrebu te još za vrijeme studija ušla u stalni angažman kao solistica Opere. Diplomirala je 1989. i primljena je u stalni angažman u Operu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, kao jedna od najmlađih solistica u povijesti.
"Moju opernu karijeru obilježilo je 27 sopranskih uloga i bogat koncertni repertoar koji sam izvodila u Hrvatskoj i inozemstvu, a iskustvo rada u operi danas mi pomaže u vođenju HNK-a. Funkciju intendantice doživljavam kao spoj svega što sam dosad radila; operne umjetnosti, znanosti, diplomacije, kulturne politike i upravljanja. Prethodna iskustva danas mi pomažu u vođenju HNK-a", ističe Iva.
No sve ima svoj početak i kraj pa je nakon otpjevanih 27 uloga sopranskog repertoara, njezina karijera krenula u drugom smjeru. Bavila se diplomacijom, a od 2021. godine obnaša dužnost intendantice.
"Odluku nisam donijela preko noći. Dosegnula sam svoj maksimum u opernom pjevanju i htjela sam se profesionalno razvijati u drugim područjima kulture pa sam stupila u diplomatsku službu i postala savjetnica za kulturu u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beču. Razvijala sam se dalje i u akademskom smislu te 2012. godine doktorirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ali operu nisam nikada emocionalno napustila. I danas je moj profesionalni život vezan uz opernu umjetnost i kazalište. Ona je moja najveća profesionalna ljubav, ali slušam različite glazbene žanrove, kvalitetna glazba nema žanrovsku odrednicu", navodi.
Komplementarnost karaktera
Opera koju toliko obožava dovela ju je i do ljubavi. Svog je supruga, opernog pjevača Zrinka Soču (70), upoznala je kao 18-godišnjakinja na satu kod njihove zajedničke profesorice Renate Šeringer 1985. godine. "Izgovorio je tada rečenicu: ‘Iva Hraste, čekam da narasteš‘", otkriva Iva kroz smiješak.
I stvarno je čekao, kao u najljepšim ljubavnim romanima. Zbližili su se kasnije, tijekom rada na predstavi "Cosi fan tutte" 1989. u Hrvatsko naradnom kazalištu u Zagrebu te su se vjenčali nakon dvije godine i danas su još uvijek u sretnom braku.
"Nema recepta za dugovječnost braka, ali pretpostavljam da se kod nas radi o spoju sličnog područja profesionalnog interesa, komplementarnosti karaktera i puno kompromisa", smatra Iva.
S obzirom na to da intendantski posao traje cijeli dan, neminovno je da posao "nosi kući" gdje o njemu često razgovarasa Zrinkom. "Oboje smo kazališni ljudi pa možemo kompetentno raspravljati o pojedinim situacijama. To mi ponekad pomaže pri lakšem donošenju nekih odluka. Ali nastojim održati ravnotežu između zahtjevnog profesionalnog života i privatnog vremena", govori.
Ponosni su roditelji sina Lovre (31), liječnika i specijalista oftalmologije koji je u braku sa stomatologinjom Linom, za koju Iva kaže da joj je divna snaha.
"Prije dvije godine podarili su nam našeg preslatkog unuka Jakova koji nam je obogatio život. Nastojim u svom užurbanom ritmu uvijek naći vremena za uživanje u druženju s njim i za veseliti se svakoj novoj riječi koju izgovori. Zrinko i ja nastojali smo biti prisutni i u Lovrinu životu, koji je možda više naslijedio moju narav, a likom je sličniji Zrinku. Kada bi me netko pitao na što sam najponosnija u svom životu, rekla bih upravo na svog sina koji je izrastao u odgovornog i uspješnog mladog čovjeka", ističe Iva.
Radni dani su joj dinamični, a slobodnog vremena nikad nema dovoljno. "Održavam sastanke, donosim umjetničke i organizacijske odluke, razgovaram s umjetnicima, planiram repertoar te održavam kontakte koji nam omogućuju intenzivnu međunarodnu suradnju. Moj radni dan često traje znatno dulje od uobičajenog radnog vremena. Slobodnog vremena imam malo, a nastojim ga provoditi uz obitelj, čitanje i praćenje kulturnih događanja", otkriva.
S obzirom na tempo te zahtjevnu rukovodeću poziciju, Ivi je briga o fizičkom i mentalnom zdravlju itekako važna, a ona vidi spas u holističkom pristupu, ravnoteži fizičke i mentalneaktivnosti, filozofiji koja promatra čovjeka kao jedinstvenu cjelinu. "Holistički pristup je važan, to jest ravnoteža, odgovornost i unutarnja stabilnost", smatra Iva.
Jedan od najvećih poslovnih izazova za nju je bilo preuzimanje vođenja Hrvatskog narodnog kazališta i stabiliziranje radnog okruženja u kazalištu. "Cilj mi je bio da umjetnici i zaposlenici mogu imati radnu klimu u kojoj nesmetano rade i razvijaju se. Naravno da je velika odgovornost biti na čelu središnjeg nacionalnog kazališta, važnog, ne samo za hrvatsku kazališnu umjetnost nego i za opći razvoj hrvatske kulture i identiteta", priznaje.
Nove ambicije
Nova titula predsjednice žirija FEDORA Biennale Awards, kao i dužnost potpredsjednice organizacije Opera Europe, Ivi predstavljaju veliku čast, ali i tu odgovornost koju osjeća.
"Ne doživljavam ih samo kao osobni uspjeh, nego kao potvrdu ugleda Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu na europskoj kulturnoj sceni. Takve funkcije omogućuju da budemo među prvima upoznati s novim umjetničkim trendovima, modelima suradnje i inovativnim produkcijskim praksama. Istodobno, otvaraju nam se vrata novim partnerstvima, koprodukcijama i međunarodnim projektima koji izravno koriste našim umjetnicima, publici i cijeloj instituciji", pojašnjava.
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu aktivan je i prepoznat partner u najvažnijim europskim kazališnim mrežama. Uz Opera Europu, angažirano je i u European Theatre Convention (ETC), sudjeluje u brojnim europskim projektima te razvija suradnje s vodećim opernim, dramskim i baletnim kućama.
"Takva međunarodna umreženost pridonosi većoj vidljivosti hrvatske kulture, omogućuje razmjenu znanja, umjetnika i produkcija na najvišoj razini. Naš cilj nije samo pratiti europske trendove, nego ih zajedno s partnerima stvarati. Upravo zato međunarodna prisutnost nije sama sebi svrha, već važan alat za daljnji razvoj HNK-a i hrvatske kazališne umjetnosti", poručuje.
Iva je na kraju prvoga mandata na čelu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, a na jesen započinje drugi. Na prvi gleda s velikim zadovoljstvom jer je kazalište ostvarilo gotovo sve postavljene strateške ciljeve.
"Uspjeli smo podići umjetničku razinu repertoara u sve tri umjetničke grane: Operi, Drami i Baletu te otvoriti kazalište novoj publici. Posebno me veseli gotovo stopostotna popunjenost gledališta tijekom cijele sezone i izniman interes javnosti za naše programe. To potvrđuje da publika prepoznaje kvalitetu i raznolikost repertoara koji stvaramo. Značajno smo povećali interes poslovnog sektora i partnera, proširili krug sponzora te dodatno osnažili financijsku stabilnost ustanove", nabraja ponosno Iva.
Jedan od njezinih najvažnijih iskoraka bilo je i sustavno pomlađivanje umjetničkih ansambala, kao i otvorenje HNK2, nove scene, a u novom mandatu želi biti još ambicioznija.
"Fokus će biti na snažnijoj međunarodnoj prepoznatljivosti HNK-a u Zagrebu. Nastavljamo razvijati Zagrebački operni festival kao međunarodnu platformu koja okuplja vodeće europske operne kuće, a pokrećemo i novi ciklus HNK2EU u Drami, kojim će Zagreb postati mjesto susreta zanimljivih europskih kazališnih produkcija i umjetnika. Nastavit ćemo ulagati u vlastite umjetnike, razvijati nove koprodukcije, jačati europska partnerstva i stvarati programe koji će hrvatsku kulturu još snažnije pozicionirati na međunarodnoj sceni. Vjerujem da spoj umjetničke izvrsnosti, otvorenosti prema Europi i odgovornosti prema domaćoj publici predstavlja najbolji put razvoja HNK-a u Zagrebu u godinama koje dolaze", zaključuje Iva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....