Nakon što je doživjela burnout, menadžerica u hotelijerstvu Tamara Markotić pokrenula je zajednicu ‘Žene u pokretu‘ koja danas okuplja gotovo 500 članica te ih kroz boravak u prirodi, psihoterapiju i međusobnu podršku potiče da na vrijeme zastanu i počnu se brinuti o sebi
Svima se barem jednom u životu dogodi trenutak kada osjećamo da dalje više ne možemo, kad obaveze, posao, obitelj, očekivanja i vlastiti perfekcionizam postanu pretežak teret. Neke žene tada jednostavno puknu. Upravo se to dogodilo Tamari Markotić, 41-godišnjoj Zagrepčanki, nekadašnjoj menadžerici u hotelijerstvu sa švicarskom fakultetskom diplomom i uspješnoj voditeljici startupova u hotelijerstvu koja je gotovo deset godina zbog posla živjela u inozemstvu. Ranije je, zbog školovanja i usavršavanja, osim u Zürichu, živjela u Sjedinjenim Državama i Kanadi, plovila na luksuznim kruzerima Karibima, a svaki slobodan trenutak koristila za putovanja od Mediterana do Južne Amerike. I privatna putovanja često su bila povezana s poslom u luksuznom hotelijerstvu, u kojem je - vjerovala je - pronašla sebe.
"U ljeto 2022. doživjela sam potpuni mentalni slom. Danas to bez zadrške tako nazivam. Sve se nagomilalo odjednom: golema odgovornost i izgaranje na poslu, godine u kojima sam stalno davala više nego što sam imala, što se odrazilo i na moj brak. Moj mo zak jednostavno je prestao funkcionirati. Ni sam bila sposobna donijeti ni najjednostavniju odluku, poput one hoću li popiti kavu ili čaj. To je bio trenutak u kojem me vlastito tijelo natjeralo da se zaustavim, kada mi je reklo: ‘Sada je bilo dosta‘", govori Tamara, koja je rješenje pronašla u osnivanju inicijative "Žene u pokretu". S prijateljicom Irenom Čorko Meštrović pokrenula je terapijske outdoor avanture za žene, vikend-programe koji spajaju planinarenje, šetnje i grupni psihoterapijski rad u prirodi. Nisu bile sigurne koliko će interesa biti, no iz terapijskih vikend putovanja po Hrvatskoj ubrzo je izrasla zajednica žena koje žele biti dobro i ostati u pokretu.
"Nismo planinarsko društvo ni klasična pla t forma za samopomoć, nego zajednica od gotovo 500 registriranih članica i 45 am basadorica iz cijele Hrvatske od Slavonije do Dalmacije koje su jedna drugoj društvo i podrška. Temeljimo se na tri stupa: mentalnom zdravlju, fizičkoj aktivnosti i međusobnoj podršci. Financiramo se mjesečnom ili godišnjom članarinom od 15 ili 99 eura, a članice kroz mobilnu aplikaciju dobivaju pristup edukativnim sadržajima koje je pripremila Irena Čorko Meštrović, online i radionicama uživo, šetnjama, planinarenjima i drugim outdoor aktivnostima koje vode naše ambasadorice te educirani planinarski vodiči", kaže Tamara s kojom smo razgovarali u zagrebačkom kafiću Très Chic. Ideja, dodaje, nije "popravljati" žene nego ih naučiti da na vrijeme zastanu, prepoznaju vlastite potrebe i brinu se o sebi prije nego što iscrpljenost preraste u burnout. Najvažnije je da shvate kako briga o sebi nije sebičnost, već prijeka potreba kako bi sebi i drugima mogle biti prisutne, snažne i ispunjene. Ni Tamara u početku toga nije bila svjesna.
"Voditi startup znači živjeti pod stalnim pritiskom tražiti investitore, pregovarati s partnerima, razvijati poslovne modele, okupljati timove i iz dana u dan gasiti požare koji prijete opstanku tvrtke", objašnjava Tamara, kojoj je upravo to bila specijalnost. Bila je osoba kojoj su se svi obraćali kada bi projekt zapeo. Zbog poslovnih obveza ona i suprug Ivan, Zagrepčanin s kojim je godinama gradila zajednički život, provodili su premalo vremena zajedno. Udaljili su se, a pukotine u odnosu postajale su sve dublje.
"Što sam poduzela? Dala sam otkaz koji nije prihvaćen. Šefovi su mi predložili da uzmem mjesec i pol godišnjeg, dobro promislim i vratim se s odlukom, kakva god bila. Spontano sam kupila avionsku kartu za Kostariku, zemlju u kojoj sam jednom prije kratko boravila. Privukli su me džungla i njezino moćno zelenilo. Trebao mi je potpuni odmak, prostor u kojem ću napokon moći zastati, udahnuti i zapitati se: ‘Što zapravo trebam?‘", prisjeća se Tamara, koja se s putovanja vratila s novom vještinom. U Kostariki je naučila surfati na valovima jer je tijekom odmora pohađala školu surfanja, što joj je donijelo ono što dotad nije uspijevala pronaći - tišinu u vlastitoj glavi. U München se vratila samo kako bi tvrtki pomogla pronaći njezinu zamjenu, a nakon odlaska razvijala je vlastiti projekt iz područja ekologije i održivosti. No, potkraj 2023., na sastanku s investitorom u Ujedinjenom Kraljevstvu, spontano je počela govoriti o ideji "Žene u pokretu".
"Na kraju me pogledao i rekao: ‘Ti moraš raditi upravo to. O tome pričaš sa strašću, to je tvoj projekt.‘ Tada sam shvatila da su ‘Žene u pokretu‘ moj put", govori Tamara, znajući da ne može sama razviti takav koncept. Bila je svjesna da nije dovoljno otići u zelenilo i postaviti sebi pitanje: "Što mi treba?"
"Imala sam ideju spojiti boravak u prirodi s radom na sebi, ali bilo mi je jasno da terapijski dio mora osmisliti stručna osoba. Obratila sam se psihologinji i gestalt psihoterapeutkinji Ireni Čorko Meštrović. Odmah je prepoznala potencijal ideje i osmislila terapijski koncept naših programa. Tako su 2024. nastale ‘Žene u pokretu‘, objašnjava Tamara, koja je imala veliku podršku obitelji. Majka joj je umirovljena inženjerka matematike i rekreativna trkačica koja je na Tamarin nagovor istrčala dva maratona, otac profesionalni šahist i instruktor šaha, pet godina mlađi brat inženjer građevine, a deset godina mlađa sestra inženjerka je kemije.
Tamara je nakon svega shvatila da se slom kakav je sama iskusila događa i drugim ženama - zbog posla, obitelji ili nečeg trećeg. Ono što joj je tada nedostajalo bilo je mjesto na kojem bi mogla zastati, resetirati se, imati podršku žena koje prolaze kroz sličnu situaciju i stručno vodstvo kako se vratiti sebi prije nego što dotakne dno. Mjesto koje bi bilo preventiva pucanju po šavovima, kamo bi žene mogle otići čim osjete da bi se, zbog ovih ili onih razloga, mogle slomiti. Sada to ima sa "Ženama u pokretu".
"Na našim druženjima žene shvaćaju da ne moraju sve nositi same, da je u redu zatražiti podršku i da postoji zajednica koja ih razumije, prihvaća i pruža oslonac jer prolaze ili su prošle sličan životni put", zaključuje Tamara Markotić.
Snimljeno u zagrebačkom kafiću Très Chic
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....