Ugledni njemački kustos i umjetnički savjetnik Reiner Opoku otkriva kako ga je fascinacija Brijunima nadahnula da sa suprugom Sabinom objavi luksuznu monografiju o tom otočju te detalje obnove višestoljetne ribarske kuće u Fažani gdje su stvorili novi dom.
Ako se za neku hrvatsku regiju može reći da na poseban način spaja bezvremensku ljepotu i atmosferu, da čovjeka istovremeno uspori i potakne na stvaranje, onda je to Istra. Njezina čarobna priroda, način života i ljubaznost ljudi privukli su i Reinera Opokua (65), uglednog međunarodnog kustosa, umjetničkog savjetnika i trgovca suvremenim djelima, koji danas živi na relaciji Fažana - Berlin. Mediteranski ambijent toliko ga nadahnjuje da je sa suprugom Sabinom, Njemicom podrijetlom iz Sandžaka, ove godine objavio luksuznu monografiju "Brioni Islands", posvećenu fascinantnoj povijesti i kulturnoj baštini ovog jedinstvenog otočja.
"Moram reći da je ideja zapravo došla k nama. S cijelom smo obitelji unajmili kuću u Premanturi i jednog je dana moja supruga predložila da sami odemo na jednodnevni izlet na Brijune. Ona je dijete Jugoslavije i poznaje mnoga mjesta u bivšoj državi, ali nikada prije nije bila na Brijunima. Kad smo stigli, pomislili smo da mjesto izgleda poput seta iz nekog filma Wesa Andersona. To nas je potpuno zaokupilo i tada se rodila ideja o knjizi", prisjeća se Opoku, čija je knjiga nastajala četiri godine jer je želio da svaki detalj bude kako treba.
Ističe kako do tada nije postojala niti jedna usporediva publikacija o Brijunima, pa su željeli napraviti konačnu, sveobuhvatnu knjigu o tom otočju. Kako bi prikupili materijale, istraživali su diljem Europe - od Hrvatske, Slovenije i Srbije do Italije, Austrije i Njemačke - te tražili prave autore koji bi obradili različita poglavlja. Onda je došla pandemija, a nekoliko se puta promijenilo i vodstvo Nacionalnog parka, što im je također otežalo posao. Osim toga, tijekom istraživanja pojavili su se brojni novi aspekti koje je trebalo uključiti u knjigu.
"Koliko mi je poznato, ne postoji nijedno mjesto u Europi koje na jednom otoku objedinjuje tako raznoliku povijest, uz vrlo jedinstvenu vegetaciju i mikroklimu. A fascinira me i to što ta priča o Brijunima dosad nije ispričana svijetu. Željeli smo da knjiga bude objavljena za međunarodnu publiku koju zanimaju kultura i priroda. Svakoga dana otkrivali smo nešto novo - bilo na znamenitostima otoka, u građevinama ili kroz razgovore s ljudima koji su na Brijunima radili, živjeli ili ih posjećivali. Za razliku od nekih drugih mjesta, ovdje najprije morate izgraditi povjerenje s ljudima prije nego što s vama podijele svoje znanje. To je, po mom mišljenju, karakteristično za istarski mentalitet", govori Reiner i dodaje kako bez njegove supruge Sabine ova knjiga ne bi postojala.
Pokretačka snaga cijelog projekta
Ona je, ističe Opoku, bila pokretačka snaga cijelog projekta. Njezino poznavanje bivše Jugoslavije, ljubav prema toj zemlji i mentalitetu njezinih ljudi uvjerili su ga da bi ovo mogao biti dobar projekt.
"Kao izvorna govornica, vodila je brojne sastanke i velik dio istraživanja s kojima smo se susretali. Ja sam se više bavio odabirom fotografija, prijelomom knjige i pronalaženjem pravih autora", objašnjava Reiner, čija je duboka poveznica s Istrom i kuća koju je kupio prije nekoliko godina.
On i supruga pronašli su je slučajno, bez ikakve namjere da kupe nekretninu u Istri. Jer iako su nekoliko puta bili na Brijunima, uvijek bi išli izravno do trajekta - nikada nisu provodili vrijeme u Fažani.
"Onda nas je jedne zime prijateljica zamolila da pogledamo veliku kuću u starom dijelu Fažane koju je trebalo obnoviti. Pogledali smo je, ali bila nam je prevelika. Tada sam je pitao: ‘A što je s ovom kućom iza ugla?‘ Igrom slučaja, poznavala je vlasnika i nazvala ga. Ušli smo, Sabina i ja smo se pogledali i jednostavno osjetili - ovo je naša kuća. Bila je to nekadašnja ribarska kuća, stara 400 godina, koju smo pažljivo obnovili. Pritom smo sačuvali mnoge njezine izvorne elemente - od drvenih greda do kamenih detalja. Istodobno smo joj dodali moderne elemente poput podnog grijanja, staklenog poda, suvremenog dizajnerskog namještaja i umjetnina", govori Reiner, pokazujući nam djela nekih vrhunskih autora s kojima surađuje.
Tu je, primjerice, vjenčani dar američkog umjetnika Juliana Schnabela - jedna od kultnih fotografija Davida LaChapellea, na kojoj je transrodna performerica i model Amanda Lepore prikazana kao Marilyn Monroe Andyja Warhola. Ima i poznatu sliku s mjehurićima od sapunice Jiříja Georga Dokoupila i još mnogo toga.
Život u Istri
Na pitanje koliko je izazovno i inspirativno živjeti u prostoru koji nosi težinu prošlosti, Opoku kaže da to ovisi o tome što se od njega želi napraviti. Ako mu se udahnu vlastita vizija, ukus i stil, može se stvoriti potpuno nova atmosfera. Reiner i Sabina Opoku većinu godine žive u svom istarskom domu, a u usporedbi sa svojim drugim domom u Berlinu, ovdje provode mnogo više vremena na otvorenom. Osim toga, život uz more za njih je izvor velike inspiracije.
"Ujutro odem na plivanje, zatim na kavu u bar Miramar pokraj seoske crkve, koji je zapravo neka vrsta mojeg proširenog ureda. Nakon toga radim na računalu ili se sastajem s ljudima iz regije. Poslijepodne pokupim sina iz vrtića, a onda još jednom odem na plivanje s njim", govori Opoku, čijem najmlađem sinu je pet godina i zove se Maxim, no svi ga zovu Bucci.
Empatija, ljubaznost i sposobnost dijeljenja s drugima samo su neke od vrijednosti kojima ga žele naučiti, a budući da Sabina i Reiner otprije imaju još šestero djece, Maxim svakako ima koristi od njihovog roditeljskog iskustva. Supružnici Opoku zajedno su deset godina, od čega posljednjih sedam u braku. Upoznali su se u zrakoplovu.
"Moj bliski prijatelj, izdavač Benedikt Taschen, i ja u tri sata ujutro krenuli smo privatnim zrakoplovom na sprovod Muhammada Alija u Louisville u Kentuckyju, a Sabina je bila naša stjuardesa. Budući da je Benedikt rano otišao spavati, imao sam osam sati za razgovor sa Sabinom, i još toliko dva dana poslije, na letu natrag. Već tada smo se zaljubili jedno u drugo", otkriva Reiner i dodaje kako mu Sabina nije samo životna suputnica, već i kreativna suradnica te nešto poput sparing-partnerice.
Unatoč tome što i sama ima mnogo obaveza, s njom razgovara o brojnim svojim projektima i često uzima u obzir njezino mišljenje.
"Zahvaljujući iskustvu bivše VIP stjuardese u privatnim zrakoplovima, navikla je raditi s vrlo zahtjevnim klijentima, poput slavnih osoba i političara. Način na koji se odnosite prema njima na neki je način sličan odnosu prema umjetnicima i kolekcionarima. Zato mi njezino mišljenje puno znači i sretan sam što me njezina emocionalna inteligencija vodi kroz život", ističe Opoku, dodajući kako ih je zajednički rad na monografiji o Brijunima još više zbližio. Knjiga je pokazala da mogu vrlo blisko surađivati i da intuitivno znaju podijeliti zadatke u tako složenom projektu - od početka do završetka.
Odrastanje između dvaju svjetova
Reiner Opoku i sam je odrastao između dvaju naizgled različitih svjetova - majka mu je Njemica, otac Ganac - a činjenicu da potječe iz dviju kultura oduvijek je smatrao prednošću. Kaže da se njemačka učinkovitost u njegovu slučaju susrela s afričkom opuštenošću. Rođen je i odrastao u Kölnu, gdje je imao bar u kojem su se okupljali umjetnici, što je u konačnici odredilo njegov životni put. Naime, u posao kojim se danas bavi ušao je tako što je najprije upoznao umjetnike, a ne kroz teorijski akademski put. Od 23. godine sve je učio od samih autora.
"Početkom 80-ih umjetnost je doživljavala uzlet zahvaljujući mladoj, divljoj i provokativnoj generaciji novih umjetnika koji su djelovali diljem Europe i Amerike. Imao sam sreću upoznati ih upravo u svom baru u Kölnu", prisjeća se Opoku, koji je sa šesnaest godina napustio školu i počeo raditi u klubovima kao DJ i zaštitar na ulazu.
S osamnaest godina otvorio je svoj prvi kafić, ispred jedne škole u Kölnu, a četiri godine kasnije svoj drugi bar - s teretanom u podrumu. Ondje je upoznao umjetnike Jiříja Georga Dokoupila i Martina Kippenbergera, dvojicu istaknutih predstavnika novog, "divljeg" slikarstva 80-ih. Tada je shvatio da je njegov cilj postati dijelom njihova svijeta. Prodao je svoje lokale i počeo surađivati s umjetnicima.
Uloga umjetničkog agenta
"U početku sam radio kao asistent u ateljeu Georga Dokoupila. S vremenom sam sve više preuzimao ulogu umjetničkog agenta, što u to vrijeme nije bilo uobičajeno jer su agenti uglavnom postojali za glumce ili glazbenike. Tu sam praksu potom proširio i na druge umjetnike, zastupajući isključivo njihove interese pred galerijama, institucijama i muzejima. Za mene je ključno osobno upoznati umjetnika prije nego što počnemo surađivati. Njegova ili njezina osobnost, vizija, očekivanja i zahtjevi važni su mi kako bih procijenio možemo li zajedno nešto napraviti", ističe Reiner, koji je u svijetu umjetnosti upoznao mnogo jedinstvenih osobnosti, s potpuno različitim pristupima vlastitim vizijama, pa ne bi mogao izdvojiti samo jednu osobu.
To se ne odnosi samo na umjetnike, od kojih svatko stvara nešto drukčije, već i na trgovce umjetninama, kolekcionare i pisce od kojih je učio. Osim toga, Opoku voli mnogo različitih stvari kada je riječ o umjetnosti, dizajnu, arhitekturi i glazbi.
"Stalno pratim radove mlađih umjetnika, tako da zasigurno postoje nove generacije koje stvaraju zanimljiva djela. Moram reći da i dalje upoznajem novu hrvatsku umjetničku scenu koja se razvila nakon 90-ih. No, postoji nekoliko mlađih umjetnika koji su mi zanimljivi, poput Izvora Pendea i Zorana Šimunovića", govori Opoku te ističe kako ljudi s kojima umjetnički savjetnici rade moraju imati povjerenja u njihove procjene i prijedloge.
Osobito kada je riječ o kupnji skupih djela, a to je, smatra, moguće sam uz stručnost i znanje. I dalje vjeruje da bi Brijuni mogli postati jedno od najjedinstvenijih kulturnih mjesta na svijetu. U tome vidi potencijal zahvaljujući spoju besprijekorne prirode, međunarodnih kulturnih projekata, vrhunske ugostiteljske ponude i svojevrsnog "think tanka" za oblikovanje novih društava.
"Volio bih sudjelovati u izradi masterplana za ostvarenje te vizije i biti uključen u njegovu realizaciju, no čini se da je do toga još prilično dug put. U Istri smo se ukorijenili i definitivno je doživljavamo kao svoj dom. Ipak, zahvaljujući projektima koji me vode na različite destinacije, moći ću dio onoga što ondje doživim i naučim vratiti u Istru", zaključuje Reiner Opoku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....