Ovog ljeta ste u Dubrovniku s predstavom "Žena s mora". Po čemu ćete pamtiti ovaj projekt?

- Po zajedničkom gledanju Perzeida nakon večernje probe. Skriveni od vjetra, ležimo u mraku podno dubrovačkih zidina.

Čemu vas je naučio lik Lyngstranda?

- Čovjek u životu može svašta odlučiti za sebe. Čime će se baviti, koga će voljeti, čemu će se nadati. Ali od svoje sudbine, u smislu kako će i kada završiti, ne može pobjeći. To je ljepota, rizik, ali i sloboda onoga što nazivamo životom.

Kako provodite vrijeme u pauzama između proba za predstavu?

- Skrivam se od, složit ćete se, nenormalnih ljetnih vrućina. Kuham, čitam, drijemam i pokušavam dokučiti zašto takav tempo ne mogu imati i u Zagrebu kad radim.

Neostvarena glumačka želja?

- Sretan sam i zahvalan za sve što mi je dolazilo i što dolazi. Nadam se većim izazovima pred kamerom. Ne količinski, nego pričom i ulogom koja izlazi iz ustaljenih, očekivanih normi.

Jeste li ikada odbili neku ulogu?

- Jesam, u komercijalnom projektu koji je nudio izrazito mali honorar. Za eksperiment ili umjetnički izraz koji smatram vrijednim spreman sam i sam financijski sudjelovati. Ali za komercijalne projekte imam svoju cijenu.

Što je najbolje, a što najizazovnije što vam je donijela vaša profesija?

- Putovanja, upoznavanje velikog broja kreativnih ljudi, čitanje i gledanje stvari koje mi vjerojatno nikada ne bi došle na radar. Spoznavanje dijelova sebe kojih se bojim. A najizazovniji je možda osjećaj izloženosti tuđim mišljenjima i pričama na koja apsolutno ne možeš utjecati.

Što vas je najviše iznenadilo kod tridesetih?

- Da ipak ne mogu partijati kao u dvadesetima.

Osobina za koju biste voljeli da je nemate?

- Previše sam samokritičan, u stalnom strahu da nisam dovoljno napravio, radio, pročitao, proguglao...

Kad ste se zadnji put rasplakali?

- Prošli tjedan, u trenutku kada sam završavao čitanje romana "Sati" Michaela Cunninghama.

Što u vezi sebe najviše volite?

- Mislim da sam odan prijatelj i partner.

Što vas može izbaciti iz takta?

- Ambiciozni ljudi koji ne biraju sredstva da dođu do svog cilja. I mediokriteti u umjetnosti.

Vještina koju biste voljeli svladati?

- Pisanje. Divim se ljudima od riječi, koji od praznog papira stvaraju romane, drame, scenarije...

Kako se rješavate stresa?

- Bicikliranjem.

Jezik u kojem biste voljeli biti tečni?

- Talijanski.

Knjiga ili film kojem se uvijek vraćate?

- Ovo ljeto sam ponovno pročitao Camusova "Stranca". Ljubomoran sam na ljude koji će prvi put pogledati "Veliku ljepotu" Paola Sorrentina.

Što vam puni baterije u slobodno vrijeme?

- Kuhanje, bicikliranje, ljubljenje i druženje s prijateljima.

Što je za vas najveći luksuz?

- Odmor bez ekrana i signala.

Pjesma koja vas odmah prebaci u ljetno stanje uma?

- Bilo što od Due Lipe. Nije li ona zvuk vječnog ljeta?

Omiljeno mjesto u Dubrovniku?

- Lokrum. Čudesan spoj prirode i povijesti na 15 minuta vožnje brodom od Dubrovnika. I Gradska kavana sa svojom bezvremenskom uslugom, ambijentom i ponudom.

Planovi za jesen su...?

- Odmoriti se. Nakon Dubrovnika me čeka premijera u matičnom kazalištu ZeKaeM - "Nikaragva", tekst Vida Hribara u režiji Patrika Sečana. To će mi biti peta kazališna premijera u manje od godine dana. Rekordna, ali i izazovna godina.