Uz uspješnu karijeru u IT svijetu, bilo joj je teško prelomiti između sigurnosti i svojih interesa, pa je naposljetku odlučila da ne mora dati otkaz da bi izgradila nešto svoje. Ana Butara magistra je ekonomije s desetljećem iskustva u internacionalnoj IT industriji, koja danas uz to gradi osobni brend kao voditeljica IT konferencija i evenata, osnivačica AFTERWORK with Ana te newslettera FokusirAna i podcasta Priče s posla.

"Uvijek sam birala projekte u kojima mogu učiti i graditi nešto novo - i tako me pronašla i moja druga profesionalna priča", govori nam na početku razgovora Ana, koja nam je otkrila i koje su odluke najviše oblikovale njezin put, kako izgleda jedan radni tjedan te koliko ju je osobna transformacija u kojoj je izgubila 30 kilograma promijenila.

Danas radite kao product marketing menadžerica u globalnoj tech kompaniji, a paralelno ste izgradili i vlastiti brend. Kada ste shvatili da vam jedna karijera nije dovoljna?

- Uvijek sam imala mnogo interesa i uvijek sam bila strastvena oko karijere, ali u jednom trenutku, još na prethodnom poslu u vrijeme pandemije, shvatila sam da se sve u mom životu vrti oko posla, pa sam se zapitala tko sam ja kada nisam u ulozi product marketing menadžerice. Nakon toga sam odlučila da, uz to što sam podrška tuđim projektima, želim početi razvijati i vlastite.

Jeste li razmišljali o tome da date otkaz i potpuno se posvetite vlastitom poslu?

- Naravno da sam o tome razmišljala. Mislim da svatko tko pokreće nešto svoje barem jednom pomisli da bi bilo jednostavnije potpuno se posvetiti samo tome. Ali moj cilj nije bio zamijeniti jednu karijeru drugom, nego izgraditi život koji uključuje više mojih interesa i iskustava. Danas na to ne gledam kao na dvije odvojene priče, već kao na različite dijelove iste profesionalne cjeline. Moje iskustvo iz IT industrije pomaže mi razumjeti potrebe organizatora konferencija, govornika i panelista, dok mi iskustvo marketing menadžerice pomaže razumjeti žene kojima se obraćam svojim newsletterom i eventima.

Mnogi vjeruju da se moraju odlučiti između sigurne karijere i vlastitog projekta. Zašto mislimo da je uspjeh moguć samo ako nešto napustimo?

- Možda zato što najčešće čujemo najdramatičnije priče - netko je dao otkaz i slijedio svoje snove. Ali uspjeh često izgleda puno manje dramatično. Ponekad izgleda kao dugotrajan, strpljiv rad na nečemu što gradimo nakon radnog vremena. Ne vjerujem da uvijek moramo birati ili-ili. Nekome će potpuni zaokret biti pravi put, a nekome će upravo kombinacija sigurnosti i slobode omogućiti da napravi nešto posebno.

Kako zapravo izgleda jedan vaš radni tjedan?

- Isplanirano i strukturirano. Tijekom radnog vremena potpuno sam posvećena poslu, dok se sve aktivnosti vezane uz osobni brend kreiraju u terminima nakon posla. Vikend je u potpunosti za odmor, a često i digitalni detoks. S vremenom sam naučila da balans nije nešto što se događa spontano, nego nešto što se svjesno gradi. Zato ne pokušavam sve raditi sama - za stratešku podršku surađujem s poslovnom mentoricom, a u operativnim zadacima pomaže mi virtualna asistentica. Upravo je delegiranje i traženje podrške jedna od najvažnijih lekcija koje sam naučila.

Svojim radionicama i eventima obraćate se ženama u poslovnom svijetu. Zašto ste baš njih odabrali za svoju publiku?

- Žene sam odabrala jer sam i sama dugo čekala neku vrstu dozvole - dozvole da pokušam, da usporim, da budem ambiciozna, a da pritom ne moram birati samo jednu verziju sebe. Kada sam sama sebi to dopustila, počeli su stizati i komentari kolegica da ih inspiriram kako gradim karijeru i postavljam granice. Tada sam shvatila da tu mogu dati svoj doprinos kroz savjetovanje žena koje rade unutar sustava - menadžerica, direktorica, stručnjakinja i žena na početku karijere koje vole svoj posao, ali ne žele da im posao postane cijeli identitet. Željela sam stvoriti prostor u kojem mogu razgovarati o stvarnim izazovima s kojima se susrećemo kako bih pomogla ženama da postanu fokusirane na poslu, a opuštene nakon njega. O tome pišem u svom newsletteru FokusirAna i zato stvaram prostor za razgovor na svojim AFTERWORK with Ana eventima.

Što ste vi u poslovnom životu naučili na teži način?

- Da onaj stav i pristup s kojima je moja generacija odgajana - samo radi, trudi se i netko će to prepoznati - ne vrijedi. To me jako boljelo na početku karijere, na prethodnim poslovima - u trenucima kada sam se jako trudila, radila prekovremeno, sve držala pod kontrolom, a kao da je za promaknuće uvijek na redu bio netko drugi. Shvatila sam da sam tu griješila i da nije uvijek glavni kriterij količina rada, već mudar doprinos i da je jedna velika istina da firma meni ništa ne duguje, ali da ja imam odgovornost prema sebi da iznesem svoj stav, potrebe i planove.

Mnogi počnu govoriti o ravnoteži tek nakon što ih posao "slomi" - je li i kod vas postojao takav trenutak?

- Po prirodi sam osoba koja je uvijek bila na više kolosijeka i vjerujem da je za upravljanje energijom i stresom ključno poznavati sebe - svoje limite, okidače i znakove koji nam govore kada je vrijeme da usporimo. Jednako tako, mislim da nam svima nedostaje navika da tijekom dana uzimamo pauze i punimo baterije, umjesto da čekamo godišnji odmor kao jedini reset. Nikada nisam doživjela burnout, ali imala sam razdoblje kroničnog stresa - onaj osjećaj da se stalno budim s mišlju da negdje kasnim i da nemam dovoljno vremena. Promjena kod mene nije došla naglo, nego postupno - sa shvaćanjem da većina stvari nije toliko hitna ni važna koliko nam se u trenutku čini, a i da neće svijet stati ako odem na godišnji.

Prije pet godina prošli ste veliku osobnu transformaciju. Koliko vas je to iskustvo promijenilo?

- Moja promjena je prvo krenula izvana, a tek kasnije iznutra i trebalo je vremena da se te dvije slike usklade. Ono što sam s gubitkom 30 kilograma i prestankom pušenja naučila jest da ne postoji drugi način osim sustavnog, svakodnevnog kretanja prema cilju - malim koracima, čak i kada se on čini dalekim i neostvarivim. I mislim da se to zapravo odnosi na sve u životu. Najvažnije je pronaći model koji nam odgovara i koji je održiv, jer samo ono što možemo dugoročno održati zaista donosi promjenu.

Što biste danas poručili ženama koje čekaju "pravi trenutak" da pokrenu nešto svoje?

- Smatram da je najvažnije poznavati sebe i svoj način donošenja odluka, svoje vrijednosti te vlastitu razinu tolerancije na neizvjesnost i rizik. Ljudi će vam često reći da nikada nije "pravi trenutak" i da trebate krenuti prije nego što ste spremni. Ja bih rekla da je puno važnije od svih tih savjeta stvoriti sebi prostor u danu da čujete sebe iznutra. Jer odluke ne bi trebale dolaziti iz straha, nego iz povjerenja. I bez obzira na sve što čujete izvana, najvažnije je da ostanete u svom ritmu i da redovito imate "sastanke s upravom" - sa samom sobom. Tada se donose najkvalitetnije odluke.

Snimljeno u Eichholtz by Mashroom