S 22 godine napustila je studij, preselila se iz Rijeke u Zagreb i od hobija stvorila uspješan posao. Ana Hrgovčić (28) osnivačica je brenda BILJKE.PLANTS koji je kupce osvojio terarijima, a u međuvremenu prerastao u omiljeni zeleni dućan u zagrebačkoj Ilici te tvrtku koja se bavi uređenjem interijera biljkama i poslovnim projektima. Rođena Vinkovčanka kaže da je danas njezin najveći uspjeh to što danas živi po vlastitim pravilima, a u novom nastavku serijala Novi počeci govori o odlukama koje su joj promijenile život, pogreškama koje su je naučile voditi tvrtku i zašto vjeruje da uspjeh - nije slučajnost.

Kada danas gledate unatrag, što biste rekli da je bio vaš "novi početak"? Je li to bio trenutak kada ste pokrenuli Biljke.Plants ili nešto sasvim drugo?

- Moj život se u potpunosti promijenio kad sam na trećoj godini fakulteta odlučila prekinuti studij i pokrenuti BILJKE.PLANTS. To je bio moj novi početak koji i danas sretno živim. Jedna ispravna odluka u potpunosti je oblikovala moje dvadesete.

NEJA MARKICEVIC CROPIX

S 22 godine napustili ste fakultet i pokrenuli vlastiti posao. Kako danas gledate na to razdoblje?

- Oduvijek sam maštala da ću biti odvjetnica ili ekonomistica, poput velikog dijela moje šire obitelji. Poduzetništvo je došlo spontano, iz hobija, a ja sam bila na pravom mjestu u pravo vrijeme. Nakon što sam završila veliki projekt izrade terarija kao premium poslovnih poklona, shvatila sam da moj hobi može biti više od toga i da ima budućnost. Tada sam donijela odluku o napuštanju studija, selidbi iz Rijeke u Zagreb i pokretanju firme. Povratak nikada nije bio opcija. Mislim da sam u trenutku pokretanja firme podcijenila cijelu situaciju, činjenicu da krećem u gradnju ozbiljnog biznisa, i dosta sam opušteno pristupila budućnosti. No, kroz rad i skakanje na glavu stekla sam iskustvo i tvrtka se pokazala održivom, stabilnom i uspješnom.

Kakve su bile reakcije na vašu odluku?

- Vjerujem da su svi mislili da je moja odluka pogrešna i da ću si upropastiti život te da nema budućnosti bez fakulteta. No, isti put donosi iste rezultate, a drugačiji put donosi različite rezultate.

Često ističete da niste odrasli u poduzetničkoj obitelji. Tko vas je onda naučio voditi tvrtku?

- Najviše su me naučile vlastite pogreške. Na sreću, bile su dovoljno male da ih mogu ispraviti. A ono što nosim iz odrastanja jest uvjerenje da ljubazan pristup otvara gotovo sva vrata i pomaže riješiti i najneugodnije situacije.

Sjećate li se trenutka kada ste shvatili da više ne možete sve sami?

- Sjećam se osjećaja da firma raste, a ja ne znam kome vjerovati ni od koga tražiti pomoć. Kako nisam dolazila iz okruženja u kojem se znalo kako funkcionira poduzeće, trebalo mi je vremena da naučim voditi ljude i kako sve organizirati. Danas, uz mene, u tvrtki rade još dvije osobe.

Koji je dio poduzetništva najteži, a o njemu se najmanje govori?

- Donošenje teških odluka. Nitko vas ne može naučiti kako ih donositi jer svaka situacija traži nešto drugo. Ponekad morate ugasiti emocije i napraviti ono što je dugoročno najbolje za tvrtku, čak i kada nije najlakše.

Jeste li ikada imali plan B ili ste od početka vjerovali da će uspjeti?

- Nikada nisam imala plan B, nemam ga ni danas. Ali uvijek sam imala isti način razmišljanja – ako sve propadne, snaći ću se. Neuspjeh me ne može definirati. Nisam razmišljala da posao mora uspjeti, nego da će uspjeti ako sam dovoljno posvećena, ako radim i vjerujem u ono što gradim.

NEJA MARKICEVIC CROPIX

U jednom ste intervjuu rekli da ste zbog svojih godina često morali dokazivati ozbiljnost. Kada ste to prvi put osjetili?

- Sjećam se kada sam išla unajmiti prvi poslovni prostor na Ilici. Imala sam 22 godine i vidjela sam sumnju na licu najmodavca. Za drugi sastanak pojavila sam se u odijelu, štiklama, sređena od glave do pete. Možda sam čak malo pretjerala, ali ugovor je potpisan. U tom smo prostoru ostali nekoliko godina prije nego što smo se preselili u četiri puta veći lokal. Danas još uvijek ponekad osjetim imposter sindrom, ali znam da sam svoje mjesto u poduzetništvu zaslužila.

Biljke.Plants danas je puno više od terarija. U kojem je trenutku posao prerastao svoju izvornu ideju?

- To me zapravo iznenadilo. Na početku nisam mogla ni zamisliti koliko će se posao razviti. Prošli smo fazu rasta, širenja, pa i downsizinga. Danas radimo ono u čemu smo najbolji. Uz maloprodaju i webshop razvili smo B2B usluge – od održavanja biljaka u uredima i uređenja interijera do team building radionica i poslovnih poklona.

NEJA MARKICEVIC CROPIX

Koliko vas je posao promijenio kao osobu?

- Ja sam uz ovaj posao odrasla. Dao mi je sigurnost i omogućio da postanem osoba kakva sam željela biti. Najveća promjena bila je naučiti odvojiti emocije od poslovnih odluka. To ne znači da sam manje empatična, nego da sam shvatila kako odgovornost prema ljudima i tvrtki ponekad traži racionalnost.

Biljke nas uče da rast nije linearan. Jeste li i vi imali razdoblja kada ste osjećali da ste zapeli?

- Apsolutno. Prvih nekoliko godina bilo je izuzetno intenzivno. Radila sam doslovno od jutra do mraka, spavala u skladištu, dvije godine zaredom sam u predbožićnom periodu izrađivala poslovne poklone po cijele dane pod visokom temperaturom. Nisam znala voditi budžete, proizvodnju ni ljude. Iskreno, poduzetništvo mi nije prirodno došlo. Ali s vremenom sam naučila raditi pametnije i shvatila da manje često znači više.

Što danas za vas znači uspjeh?

- Danas uspjeh znači živjeti onako kako ja želim. Ozbiljno radim kada treba, ali slobodno vrijeme želim provoditi potpuno po svojoj mjeri. To mi je danas najveći luksuz.

Da danas ponovno imate 22 godine i stojite na početku, biste li ponovno odabrali isti put?

- Da. Jedino bih od prvog dana zaposlila ozbiljnog knjigovođu i konzultanta.