Daisy Osmičević televizijska je voditeljica, urednica i novinarka, a kada joj završava radno vrijeme na lokalnoj televiziji, najradije obuva svoje gumene čizme i odlazi u vrt.
Zagrebačka novinarka s vinkovačkom adresom Daisy Osmičević (37) živi poprilično dinamično. Radi na lokalnoj televiziji, kreira digitalni sadržaj za društvene mreže, snima i montira, gotovo neprestano je okružena kamerama i tehnologijom. Ali čim završi s poslom i ugasi računalo, najradije obuva gumene čizme i odlazi u vrt među svoje biljke, pčele i tišinu. Sreću u jednom, kako kaže, pomalo rustikalnom načinu života pronašla je sasvim slučajno.
"Oduvijek sam bila znatiželjna, voljela istraživati, učiti i danas pokušavam spojiti svijet medija i prirode. Volim sve što donosi moderno vrijeme i tehnologija, ali jednako vjerujem u vrijednost domaćeg kruha, vlastitog vrta, sezonske hrane, pčela i života u skladu s prirodom. Ne biram između ta dva svijeta, pokušavam živjeti najbolje od oba. U toj ravnoteži pronalazim svoju harmoniju", započinje svoju priču Daisy.
Sedam godina radi kao televizijska novinarka i voditeljica na Vinkovačkoj televiziji, a paralelno gradi svoju priču na Instagramu na profilu Daisy doma. Na prvi pogled možda to izgleda kao profil o vrtu, ali za nju je to ozbiljnija priča.
"Fotografijama i snimkama pokušavam sačuvati male, ali važne trenutke... Prve plodove sezone, miris domaćeg kruha iz pećnice, pripremu zimnice ili uživanje uz šalicu čaja nakon dugačkog dana. Daisy doma nije nikako profil o savršenom, nego o stvarnom životu, ispričanom kroz ljepotu svakodnevice", pojašnjava dok nam pokazuje svoje objave koje prati više od deset tisuća ljudi.
Gredice s mrkvom
Vrtlarstvo joj prije nekoliko godina nije bilo na pameti. Odrasla je u Zagrebu, u stanu, i bila više tip za ispijanje kave na terasi nego za gredice s mrkvom.
"Da mi je netko prije deset godina rekao da ću slobodno vrijeme provoditi među rajčicama, dobro bih se nasmijala. A onda sam se zbog ljubavi preselila u Slavoniju gdje me iza kuće dočekao mali komad zemlje. Pomislila sam: ‘Zašto ne probati?‘ Iako tada nisam znala gotovo ništa o vrtlarenju", prisjeća se sa smiješkom.
U početku su se ona i taj vrt gledali "preko nišana". On nju prepun korova, a ona njega s YouTube tutorijalima. Učila je metodom pokušaja i pogreške, čitala knjige, slušala savjete starijih. Neke biljke koje je posadila i posijala nisu niknule, neke nisu preživjele, ali Daisy nije odustala.
"Kad iz sjemenke koju sam sama posijala izraste prvi listić, teško je ostati ravnodušan. Korak po korak, sezonu po sezonu, vrt je postao moj mali svemir. Nisam tražila vrt. Nisam o njemu sanjala. Ali danas ne mogu zamisliti život bez njega. Možda je ta ljubav cijelo vrijeme postojala duboko u meni, samo je čekala pravo mjesto da se probudi", razmišlja Daisy.
Ljudi se često iznenade kada čuju da televizijska novinarka slobodno vrijeme provodi u vrtu, ali ona u tome uživa. "Jedan dio dana provodim pred kamerama, a drugi u gumenim čizmama, među biljkama i pčelama. Ta dva svijeta na prvi pogled nemaju puno zajedničkog, ali meni se savršeno nadopunjuju", poručuje.
Daisy se u Vinkovce preselila zbog ljubavi i svog partnera, magistra ekonomije Luke Maršića (38), s kojim ima sina Leona (8). Upoznala ga je sasvim slučajno na Cresu, na jednom glazbenom festivalu, a sve ostalo je povijest.
"Od tog trenutka sve je krenulo svojim tijekom. Ono što je počelo kao sasvim slučajan susret, na kraju je dovelo do zajedničkog života, preseljenja u Slavoniju i svega lijepoga što danas živimo. Dijete sam zagrebačkog asfalta i moj put do slavonskih polja nije bio isplaniran, bio je posut ljubavlju", prisjeća se.
Obitelj, prijatelje i grad u kojem je odrasla nije joj bilo lako ostaviti. Bojala se hoće li se uklopiti, hoće li joj nedostajati zagrebački ritam i navike. Ali vrlo brzo je shvatila da dom nije nužno mjesto iz kojeg dolaziš, nego mjesto na kojem se osjećaš prihvaćeno.
"Ono što me najviše u Slavoniji osvojilo su ljudi. Njihova srdačnost, jednostavnost, osmijeh koji ti upute u prolazu i osjećaj da si uvijek dobrodošao. A neću lagati, ni slavonski stol nije odmogao", govori kroz smijeh.
U manjem gradu pronašla je mir. "Život mi je postao kvalitetniji, priroda bliža, a ja sam prvi put imala priliku doslovno staviti ruke u zemlju. Tu je zapravo počela priča o Daisy doma. S prvim špinatom, a onda sam se počela baviti i pčelarstvom i tu više nije bilo povratka. Da nisam spakirala kofere zbog ljubavi, možda nikada ne bih pronašla ljubav prema svemu što danas živim", poručuje Daisy.
Ravnoteža u vrtu
Nakon preseljenja zaposlila se kao novinarka, urednica i voditeljica na Vinkovačkoj televiziji, a posljednje četiri godine dio je organizacijskog tima Vukovar Film Festivala čija je glasnogovornica. Surađuje i s drugim televizijskim kućama, posuđuje glas u dokumentarnim filmovima, promotivnim videima i drugim audiovizualnim projektima kao naratorica, a tu je i profil na Instagramu koji brižno vodi.
"Sama osmišljavam ideje, snimam, montiram, pišem tekstove i određujem ritam priče. Nema zadanih formi ni rokova, samo moja vizija i ono što želim prenijeti. Mislim da upravo zato toliko volim Daisy doma koji je spoj svega što sam radila tijekom života. Vrt za mene odavno više nije samo hobi. Postao je način života i mjesto kojem se uvijek vraćam, gdje pronalazim ravnotežu", otkriva naša sugovornica.
Njezin radni dan počinje gotovo u zoru, puno prije alarma jer njezin 13-godišnji pas Kingo i trogodišnji mačak Muc imaju svoj unutarnji sat koji ne priznaje odgađanje buđenja.
"Kad oni odluče da je jutro, onda je jutro za cijelu kuću. Nakon toga kreće ona dobro poznata jutarnja logistika – sin, suprug, škola, obilazak vrta i odlazak na posao. A u novinarstvu klasičan raspored zapravo ne postoji. Plan koji napraviš ujutro vrlo često već do podne više ne vrijedi. Vijesti ne pitaju je li vikend, blagdan ili imaš li slobodno popodne. U tom malom kaosu pokušavam pronaći prostor za sve ostalo; Leonove treninge i zadaće, snimanje i montažu sadržaja, projekte na kojima radim", nabraja.
Ipak, postoji nekoliko stvari koje ne propušta. "Volim da se gotovo svaki dan okupimo za zajedničkim stolom. Da ručak bude pripremljen od namirnica koje smo sami uzgojili kad god je to moguće, da iz pećnice zamiriše domaći kruh i da barem na tih sat vremena usporimo. Cilj mi je da, usred sve te užurbanosti, ne izgubim ono što mi je najvažnije. Ljudi često misle da živim slow living. Zapravo živim prilično brzo. Moj kalendar često izgleda kao da ga je netko slagao bacanjem papirića u zrak", smije se Daisy.
Po njezinu mišljenju, slow living se često pogrešno shvaća, za nju ono prvenstveno znači svjesno biranje kako će provoditi vrijeme i što joj je doista važno. To pokušava prenijeti i svom sinu.
"Voljela bih da odrasta znajući odakle dolazi hrana, da se ne boji zaprljati ruke zemljom i da zna koliko radosti može donijeti jedna ubrana jagoda ili rajčica iz vlastitog vrta. Sve ima svoje vrijeme. Za mene slow living nije bijeg od modernog života, nego svjestan izbor da u njemu pronađem ravnotežu", govori.
Vinkovci u srcu
Zagreb će uvijek biti njezin grad, ali Vinkovci su joj danas u srcu. "Život u Zagrebu je brz, dinamičan i pun mogućnosti, ali Slavonija me naučila živjeti drugačije. Trebalo je vremena da se naviknem, ali u tome je njezina najveća vrijednost. Ljudi su srdačniji, susjedi se još uvijek poznaju, priroda je nadohvat ruke. Ponekad mi nedostaje veliki grad, ali ono što sam ovdje dobila teško bih mijenjala", priznaje.
U Vinkovcima je zavoljela i tradiciju na koju prije dolaska u Slavoniju nije previše obraćala pažnju. Odrasla je u obitelji koja je voljela putovanja, roditelji su joj proputovali pola svijeta na motoru, a ni ona nije bila puno drugačija.
"U dvadesetima sam zarađeni novac odvajala za nova putovanja i velik dio Europe sam obišla autostopom. Više me zanimalo upoznavanje drugih kultura nego promišljanje o vlastitoj tradiciji. Tek sam u Slavoniji naučila cijeniti ono što prije nisam dovoljno primjećivala. Recimo danas Vinkovačke jeseni ne doživljavam samo kao folklornu manifestaciju, nego kao trenutak kada cijeli grad diše kao jedno. Tradicija nas podsjeća odakle dolazimo i daje ljudima osjećaj pripadnosti. Možda sam morala otići iz svog grada da bih naučila i počela cijeniti korijene", priznaje.
Na Vinkovačkim jesenima ne nastupa, ali ples i nastupi pred širokim masama nisu joj strani. Daisy je više od petnaest godina bila dio svijeta izvedbenih umjetnosti.
"Bila sam dio umjetničko-produkcijskog kolektiva i edukacijskog centra cirkuskih vještina Traumatic Arts, a kasnije i Plamingo Arts, s kojima sam nastupala diljem Hrvatske. Pokušavali smo cirkusku umjetnost približiti publici kroz akrobatske i vatrene performanse. Zapravo, djevojka koja se već godinama pojavljuje s vatrom u zaštitnom vizualu Nove TV sam ja", ističe.
Nakon operacije koljena prije dvije godine, to se poglavlje polako zatvorilo. "Nisam to doživjela kao kraj, nego kao priliku da otvorim novo. Upravo tijekom oporavka počela sam puno ozbiljnije graditi Daisy doma", govori.
Najljepša mama
Prije dvije godine Daisy je proglašena najljepšom mamom u Hrvatskoj i ta joj je laskava titula donijela veliko zadovoljstvo. I danas je u kontaktu s mnogim natjecateljicama, bodre jedna drugu i vesele se međusobnim uspjesima.
"To su divne žene i ono što mi je posebno važno jest da taj izbor nije klasično natjecanje ljepote. Prefiks ‘najljepša‘ ne odnosi se isključivo na fizički izgled, nego na cjelokupnu osobnost – na ono što predstavljaš, kakve vrijednosti živiš i kakvu poruku šalješ kao žena i majka", pojašnjava.
To je ujedno bio i razlog zbog kojeg se prijavila na izbor. Željela je poslati poruku da žena nakon što postane majka ne mora odustati od sebe.
"Majčinstvo je najljepša i vjerojatno najodgovornija životna uloga, ali ne bi trebalo izbrisati sve naše druge snove, interese i ambicije. Možemo biti posvećene majke, a istovremeno graditi karijeru, učiti i ostvarivati ono što nas ispunjava. Time djeci dajemo najljepši primjer, da nikada nije kasno slijediti svoje snove", govori.
Najveću podršku kao majci i ženi daje joj partner Luka. "On je jedan od onih ljudi koji su nevjerojatno čvrsto na zemlji. Realan je, strpljiv, mudar, vrijedan i beskrajno duhovit. Često kažem da je on moja ravnoteža. Dok moj mozak neprestano smišlja nove ideje, projekte i planove, on me sasluša, postavi pravo pitanje ili izgovori jednu rečenicu koja me vrati na zemlju. A vjerujte mi, sa mnom to ponekad nije baš jednostavan posao", priznaje sa smiješkom.
Velika podrška joj je i njezina obitelj u Zagrebu. "Iako nas kilometri dijele, uvijek su uz mene. Tu su i prijatelji, neki su mi postali i poslovni suradnici jer se odlično nadopunjujemo u kreativnim idejama, a neki su jednostavno oni ljudi kojima možeš poslati poruku u ponoć i znaš da će biti tu. Naravno, tu je i Leon. On me svaki dan podsjeti zašto sve ovo radim i kakav primjer želim biti – ne samo kao mama, nego i kao žena koja se ne boji sanjati i stvarati. A posebnu zahvalnost osjećam i prema zajednici koja prati Daisy doma. Kad mi netko napiše da je zbog mog videa posadio svoju prvu salatu, napravio prvu zimnicu ili jednostavno počeo provoditi više vremena u prirodi, shvatim da ova priča ima smisla", zaključuje Daisy.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....