Iva Gradišer, stilistica i dizajnerica
Bicikl mi je asistent u prijevozu posuđene odjeće iz trgovina do lokacije za snimanje otkad sam prije 11 godina počela raditi kao stilistica u Gloriji IN.
Vozim ga tijekom svih godišnjih doba.
Iva je trenutno u potrazi za novim biciklom, jer je njen stari stradao u potresu.
Iva je trenutno u potrazi za novim biciklom, jer je njen stari stradao u potresu.
No moj zeleni ljubimac stradao je u zagrebačkom potresu 22. ožujka - zatrpale su ga cigle koje su pale sa zida susjedne zgrade - tako da sam trenutačno u potrazi za novim. Moram priznati da mi vožnje gradom prilično nedostaju. No, naše posljednje vožnje bile su mi vrlo komotne, jer na guvernalu imam pričvršćenu košaricu u koju spremam kupljene namirnice, odjeću... I to brenda torbi SENG, koji sam preklani osnovala s prijateljicom Vlatkom Bartolović.
Na ideju o izradi košarica od pruća došle smo iz sentimentalnih razloga: kao cimerice u studentskim danima đirale smo gradom na istom biciklu, čak smo imale jastučić na paktregeru.
Košarice za bicikl dizajnirale smo lani, i to četiri tipa različitih veličina, a na bicikl se pričvršćuju i skidaju pomoću kožnatog remenja. Najdraži mi je multifunkcionalni model koji nosim i kao torbu. Naši proizvodi izrađuju se u Hrvatskoj, od prirodnih su materijala, a cilj nam je revitalizirati tradicionalni zanat pletenja pruća, što za nas rade kooperanti iz Petrinje.
Vladimira Spindler, fotografkinja
U bicikl sam se zaljubila u prvom razredu osnovne škole. Naučila sam ga voziti uz pomoć prijateljice Natalije na Zrinjevcu, a sjećam se i svoje prve nezgode: otišle smo na tadašnji Trg Republike (danas Trg bana Jelačića) i zaletjela sam se u bračni par koji je imao ruke pune vrećica. Sve su im popadale na pod, a ja sam se ispričala objasnivši da mi je to prva vožnja.
Od tog dana bicikl i ja smo “srasli”.
Privatno i poslovno, Vladimira se već godinama "ne skida" sa svog bicikla.
Privatno i poslovno, Vladimira se već godinama "ne skida" sa svog bicikla.
Prije 20 godina rodila sam prvo dijete. Renea. Moj bivši suprug kupio mi je novi bicikl, čvršći, na koji sam stavila dječju sjedalicu. Jedva sam čekala da Rene počne sjediti da ga mogu furati svugdje po gradu - s 10 mjeseci već se vozio sa mnom, a kad je imao dvije godine, otišli smo vlakom u Kutinu s udrugom Bicikl te odande pedalirali do Lonjskog polja. Prije 17 godina rodila se pak moja kći Maša, koja je već s godinu dana bila naša suputnica na biciklu. Sjedila je u dječjoj stolici, a Rene i ja dijelili smo moj sic. I tako sam ih razvozila u vrtić i školu, sa školskim torbama...
Vozila sam i po snijegu i s kišobranom u ruci. Naš bicikl vozio nas je više od deset godina.
Njen stari bicikl sad je ukras u vrtu.
Njen stari bicikl sad je ukras u vrtu.
U međuvremenu sam kupila novi, no stari nisam imala srca baciti pa je dobio mjesto u vrtu kao eksponat. Obojila sam ga u bijelo, sad je ukras i podsjetnik na sve što smo prošli. I sada, s 44 godine, bicikl je dio mog identiteta, a njime idem i na svako snimanje za Gloriju IN, za koju fotografiram posljednjih 15 godina.