Financijska industrija tradicionalno ima vrlo nisku zastupljenost žena na najvišim pozicijama. Usprkos činjenici da su većina zaposlenika u bankama upravo žene, odlazak na bilo koji skup financijske industrije dovoljan je da se vidi kako odluke u tom sektoru većinom donose muškarci.
Zanimljivo je pogledati utjecaj koji žene imaju na ekonomiju. O dvije trećine globalne potrošnje kućanstava odluke donose žene. Od ukupnog svjetskog bogatstva 40 posto je u vlasništvu žena i taj postotak kontinuirano raste. Više od 50 posto žena koje koriste financijske proizvode nezadovoljno je omjerom muškaraca i žena u financijskoj instituciji s kojom posluju.
Hrvatska se bliži rekordno niskoj stopi nezaposlenosti, a pronalaženje talentiranih zaposlenika postaje jedan od najvećih problema menadžera u Hrvatskoj. U isto vrijeme, zaposlenost žena je ispod europskog prosjeka, iako su istovremeno 55,4 posto doktoranada i čak 64,7 posto svih diplomanata žene. Svi ovi podaci govore da u Hrvatskoj imamo veliku krizu strukturalne nezaposlenosti žena te sistematsko uskraćivanje prilika za njihovo bolje pozicioniranje i napredovanje.
U Hrvatskoj radi svega 60 posto žena u dobi od 20-64 godine, europski prosjek je 67 posto, u susjednoj Sloveniji radi ih 70 posto.
Koji su glavni razlozi? Gledano lokalno - još uvijek imamo premalo žena na vodećim pozicijama da bi se postigao kritični broj potreban za promjene, a briga za djecu i obitelj uglavnom je i dalje na njima, uz neadekvatan odgovor države na potrebe zaposlenih žena za organiziranom skrbi za djecu. U više od 20 godina u financijskoj industriji nisam vidjela značajnije pomake u ovoj problematici do unazad nekoliko godina. Jedni od glavnih pokretača pozitivnih promjena na financijskim tržištima su investitori jer oni sve više inzistiraju na standardima održivog poslovanja koji uključuju i zastupljenost žena na vodećim pozicijama, te regulativa, koja propisivanjem kvota u vodećim tijelima financijskih institucija želi smanjiti sklonost rizičnom ponašanju, što je dovelo do financijske krize 2008. godine.
Razna istraživanja idu u prilog tvrdnjama da puna participacija žena povećava političku stabilnost, smanjuje vjerojatnost sukoba i povećava BDP, a u ekonomskom smislu, zastupljenost žena u upravljačkim tijelima povećava profitabilnost te kreira veću vrijednost za dioničare. Zanemarivanjem žena kao potencijala na neki način zanemarujemo praktički 50% radne populacije. Financijskom industrijom odjeknula je u siječnju 2020. vijest da je Goldman Sachs, jedna od najvećih investicijskih kuća, odlučila da neće na burzu uvrštavati kompanije koje nemaju barem jednu ženu u upravi.
Investitori traže veću ravnotežu u upravljanju tvrtkama i sve su osjetljiviji na to pitanje.
I to pokazuje u kojoj se mjeri svijet mijenja. Ženama ne trebaju privilegije, već kreiranje okružja koje će im omogućiti ispunjenje njihovog punog potencijala, od čega koristi može imati cijela zajednica. Pandemija je zaprijetila zadavanjem dodatnog udarca naporima za dostizanje ravnopravnosti muškaraca i žena kad je riječ o karijerama jer globalno oko 40 posto žena radi u sektorima koji su bili najžešće pogođeni koronakrizom, poput uslužnih djelatnosti. Uz to, žene su podnijele i najveći teret brige o obitelji i kućanstvu, posebice kada je riječ o školovanju kod kuće i ‘nevidljivom‘ radu vezanom uz kućanstvo.
Najnovija istraživanja pokazuju da je procjena vremena potrebnog da se zatvori “procjep” nejednakosti između muškaraca i žena tijekom pandemije skočila s pretpandemijskih velikih 99 godina na nevjerojatnih 136 godina. Toliko je vremena potrebno, procjenjuju znanstvenici, da muškarci i žene dobiju jednake prilike kad je riječ o ekonomskim, zdravstvenim, obrazovnim i političkim mogućnostima i utjecaju. Unatoč tome, u Hrvatskoj imamo sjajne primjere utjecajnih poslovnih žena i poduzetnica, i vjerujem da će i ova globalna zdravstvena kriza pokazati da su žene “jači” spol kad je riječ o upravljanju u kriznim situacijama jer neka istraživanja već i podupiru tu tezu.