Oko nas, na svakodnevnoj razini, djeluju anđeli – u što su se uvjerile žene oboljele od raka dojke i drugih malignih bolesti. Nemaju krila, ali su ostale karakteristike nedvojbeno tu: sposobnost osjetiti kako "dišu" žene u potrebi, naći prave riječi i dodirnuti im rame u pravom trenutku. Nekad je dovoljno samo šutjeti (rijetko je to umijeće) i tako poručiti: "Tu sam, za tebe".

Još traje listopad, Mjesec borbe protiv raka dojke kada želimo podsjetiti i na one koji daju sebe – slobodno vrijeme, svoje vještine, ljubav i poštovanje – pomažući oboljelima i liječenima i kad ovaj mjesec mine. Sigurni smo da je anđelica puno, stoga svima koji na svakodnevnoj razini pomažu sugrađankama u potrebi i kad ovaj mjesec mine, želimo reći "Hvala!". One osnažuju žene koje su se suočile s dijagnozom raka kako bi se izborile za život u "fajtu" s podmuklom bolešću, ostale u remisiji ili zadržale zdravlje nakon operativnih zahvata, iscrpljujuće kemoterapije i zračenja. Neke su anđelice prošle kroz rak, ali mnoge nisu. To ih nije omelo da svaka na svoj način utaba svoj put dobrote, postanu dio ekipe, sklope prijateljstva.

Tania Voler: "Dajem sebe, a dobivam još više"

Među anđelicama se nalazi i 69-godišnja zagrebačka instruktorica joge, Tania Voler, koja od 2013., u sklopu joge za kralježnicu, pro bono podučava grupu u udruzi "Sve za Nju", za koju ju je zainteresirala jedna od osnivačica, psihologinja Ljiljana Vukota. Kad smo je upitali što joj znači raditi sa ženama u potrebi, koje su liječene ili prolaze kroz liječenje raka dojke, evo što je rekla:

"Izuzetno sam zahvalna što mogu voditi jogu i pružati podršku u njihovoj težnji za zdravljem, boljem danas i sutra, probuditi u njima radost za životom. Mislim da je privilegij pripadati našoj snažnoj ženskoj obitelji: koliko god im pružam, one mi daju puno više."

Tania Voler anđelica je zadužena za satove joge

BILJANA BLIVAJS CROPIX

Njezina "oruđa" za postizanje tog cilja su opuštanje, vježbe i meditacija kojima postiže tjelesno, mentalno, društveno i duhovno zdravlje. I upravo je to ono što nam treba.

"I sama sam iskusila probleme sa zdravljem, maligno oboljenje koje nema veze s dojkom, ali me je itekako potreslo prije 15 godina. Taj sam rat dobila, tada sam vlastitim iskustvom shvatila dobrobit joge i ono što sam naučila, s ljubavlju to prenosim dalje", govori instruktorica. Isprva je satove dvaput tjedno po 45 minuta održavala u prostoru udruge "Joga u svakodnevnom životu", u zagrebačkoj Jurišićevoj ulici, a nakon što nam je korona prije četiri godine iz korijena promijenila svakodnevicu, satove održava online. Prednost im je to što se grupi vježbačica mogu pridružiti žene iz cijele Hrvatske.

"Dajem sebe, a dobivam još više. Moje drage djevojčice – kako ih iz milja zovem – daruju mi svoje povjerenje i osjećam da smo dva krila jedne ptice. Svjesna sam da nije lako zaboraviti kroz što su prošle i stoga znam da kroz joga tehnike postižemo toliko potreban sklad tijela, uma i duše. To su trenuci kad u užurbanosti života to vrijeme mogu posvetiti sebi", govori Tania, dodajući kako ju svaki put zaboli situacija kad neka članica izgubi bitku za život. Tada je, nakratko, vrijeme za šutnju jer riječi, kako god ih pažljivo sročili, gube smisao. A onda sve počinje ispočetka, zbog nade za bolje sutra i potrebe pomoći novopridošlim članicama grupe.

Petra Seitz: "Na plesnim grupama svaka je emocija dobro došla"

Plesna terapeutkinja integrativne tjelesne psihoterapije i voditeljica plesnih tehnika, Petra Seitz, ove jeseni obilježava cijelo desetljeće održavanja besplatnih radionica za članice udruge "Sve za nju": u listopadu te 2015. javila se Ljiljani Vukoti, htjela je pomoći ženama vratiti dobar osjećaj svojem tijelu, ponovo se povezati s njim i opet osjetiti vlastitu ženstvenost.

Radionica Petre Seitz liječi žene ljepotom kretanja i druženjem

BILJANA BLIVAJS CROPIX

No prije nego što nam je 49-godišnja terapeutkinja te plesačica otkrila što njoj znači rad sa ženama čiji je doživljaj ženstvenosti i senzualnosti nakon parcijalnih operativnih zahvata na dojci ili dojkama ili pak kompletnog odstranjivanja, mastektomije, pretrpio "potres snage 10 Richtera" – prenosi nam riječi jedne od najistaknutijih fajterica udruge "Sve za nju", Ljiljane Pranjić, simbola ženske borbe protiv raka, koja je nakon dvadesetak godina borbe s podmuklom bolešću 2021. preminula.

Evo što je naša Ljilja napisala: "U trenutku kad dobijemo dijagnozu, stisnemo zube, nabacimo oklop i krenemo dalje. Treba nam oklop da prođemo operaciju, kemoterapiju, gubitak kose… Treba nam oklop da se bolje nosimo s vlastitom slabošću, sa samosažaljenjem i sa žaljenjem okoline, s jadom… Ali oklop ne nestaje kada liječenje završi. I nakon liječenja oklop je obavijao moje tijelo. Nisam znala i nisam se usudila skinuti ga. Krenula sam na Petrina plesna buđenja, zajedno s ostalim radoznalim sretnicama koje su se odvažile istražiti svoje tijelo kroz pokret. Svjedočila sam i svojoj transformaciji i transformaciji drugih žena na tim radionicama. Otprije sam znala da se neke duboko zakopane, potisnute i zaboravljene emocije mogu bolje izraziti pokretom nego višemjesečnim terapijama. Sve ono što si nismo ni same usudile priznati, izlazilo je van kroz plesnu terapiju, pucalo je, padalo s nas i razbijalo se u tisuće komadića."

Petra je dodala kako je njezina grupa, koja se sastaje u njezinom plesnom studiju dvaput tjedno, u ovih 10 godina imala samo jednu pauzu nakon korone, a trajala je godinu dana.

Petra Seitz je anđelica koja vodi plesnu radionicu za žene oboljele i liječene od raka dojke

BILJANA BLIVAJS CROPIX

"Držala sam satove online, ali sam se u dvoranu teško vratila. Preminule su žene koje su mi postale prijateljice, privatno smo se družile. Tadašnja grupa se skoro prepolovila. U međuvremenu su nam došle nove članice; ipak, trebalo nam je vremena da vratimo onu energiju i entuzijazam s početka druženja. Ali, uspjele smo. Osjećaj grupe je obiteljski, podržavajući, rekla bih čak i slavljenički", otkriva terapeutkinja čije su polaznice radionica tijekom proteklog desetljeća sudjelovale u pet plesnih predstava, od kojih se zadnja održala ove godine u travnju pod nazivom "Njena priča". Žene su prolazile pravu katarzu, oslobođenje. Žene su si na radionicama dopuštale osjećati radost, životnost, paralelno s time izlazile su i tuga i ljutnja. Svaka emocija je bila dobrodošla.

"Nije li bolest sama po sebi takva da te dovede do ruba preispitivanja o svom životu, o svemu čega smo se bojale do tada, o svemu što smo htjele, a nismo imale vremena?", pita se Petra. Na kraju otkriva što je dobila na svojim satovima i druženjima?

"Dobila sam ljubav, otvorena srca, povjerenje, poštovanje, dobila sam žene koje su mi toliko vjerovale da su pristajale na sve ideje, uključujući i onu kad sam ih pitala žele li biti dio predstave koju sam kreirala. Pristale su odmah, usprkos tremi, nesigurnosti, odvažno su stale na pozornicu i plesale svoju žensku, ali i onkološku priču. Ti nastupi imaju posebno mjesto u njihovim srcima – na pozornicu pokretom iznijeti borbu života i nakon toga zaplesati u nježnoj senzualnoj koreografiji. I reći sebi: ‘Sada sam žena više nego ikada prije.‘ Za to definitivno treba hrabrosti.

Karmen Sinković: "Kad me zagrle, kao da su mi darovale cijeli svijet"

Katkad je potrebno duboko posegnuti u sebe ne bi li pronašli odvažnost za borbu i nastavak priče, čemu može radionica pomoći "PORUKA skrivena u slovu i priči", 69-godišnje Karmen Sinković. Osmislila ju je u vrijeme korone, kako bi se okrenula nečemu kreativnom i lijepom. Dosad je kroz njezinu radionicu pisanja prošlo 89 žena iz udruge "Sve za Nju".

"Pisanje, posebno pisanje rukom, bila je moja omiljena igra, osmišljena da ohrabrim sebe, a koja se pretvorila u nešto tako moćno i dobro i za druge”, govori Karmen koja je prvu radionicu održala 18. ožujka 2022. godine u prostorijama Matice umirovljenika Centar Zagreb, podijelivši tako svoju radost pisanja s dragim prijateljicama (traje još i danas).

Sve je počelo osobnom potrebom za pisanjem tijekom korone, a danas Karmen vodi nekoliko radionica

BILJANA BLIVAJS CROPIX

Ubrzo nakon toga krenule su radionice i na drugim lokacijama, a jedna od njih bila je u spomenutoj ženskoj udruzi, kojoj ju je preporučila članica Sonja Lalović i tako je počela ta besplatna, kreativna i moćna ženska priča o osnaživanju pisanjem rukom.

"Sjećam se prve radionice (1. veljače 2023. godine): okupilo se deset žena, zbunjenih pogleda, napisanih riječi koje su bile pročitane nježno i tiho, aplauza na kraju pročitane priče koji je ohrabrio i suzu u očima. Na svakoj sljedećoj radionici čitanje je postajalo sve glasnije, pretvaralo se u jedno lijepo prijateljsko druženje i iščekivanje novog susreta. A onda se broj grupa počeo povećavati", govori Karmen, dodajući da se radi u malim grupama kako bi se postigla maksimalna interaktivnost svih prisutnih. Nema domaćih zadaća, sve se piše na njihovim druženjima, a sve zapisano dijeli se s grupom. Važno je pokrenuti želju za pisanjem rukom i pritom iznenaditi sebe, probuditi "novu ja", kaže anđelica koja je zbog povećeg broja zainteresiranih radionicu ove godine organizirala u pet grupa. Tek nam je na kraju (namjerno je sebe stavila na posljednje mjesto) otkrila što radionica njoj znači.

"Kad me zagrle, osjećam se kao da su mi darovale cijeli svijet. Kad pročitaju svoju priču i poruku iz priče, srce mi je prepuno jer u svaku napisanu riječ i rečenicu utkale su svoju hrabrost, ljubav, radost, sjećanja, želje, pokoju suzu, obilje osmijeha, ponosa, iznenađenja. Nema ljepšeg načina živjeti umirovljeničke dane od poklanjanja sebe tim ženama. To što radim najljepše je čime me je život nagradio", zaključuje Karmen.

Marija Butković: "Prvo budi čovjek, a tek onda sve ostalo što želiš"

Da tuđe životne okolnosti i čista želja za pomaganjem mogu nekom usmjeriti put, potvrđuje i primjer priznate make up artistice Marije Butković. Ona je kao vrsna vizažistica 2013. godine osnovala udrugu ‘Marra Altrui‘ s ciljem pružanja edukativne, humanitarne, medicinsko-estetske potpore ženama tijekom i nakon kemoterapija, a samim time da lakše prebrode traumu zbog teške dijagnoze i gubitka dojke. Udruga predstavlja poveznicu između medicine i estetike kroz medicinsku pigmentaciju kojom se onkološkim bolesnicama pomaže u podizanju samopouzdanja nakon mastektomije i kemoterapije, kroz besplatno iscrtavanje areola i obrva, izradu silikonskih proteza areola i bradavica, ali i preko cijelog niza aktivnosti: educiranja i povezivanja artista, podizanja svijesti o mogućnostima tretmana, dostupnosti mikropigmentacija, suradnje s liječnicima i stručnjacima iz estetske medicine i kozmetologije, senzibilizacije društva i informiranja o važnosti estetike u fazama liječenja i oporavka.

Marija Butković je desetak godina ranije osnovala udrugu ‘Marra Altrui‘ koja pomaže ženama ponovno se osjetiti lijepima

BILJANA BLIVAJS CROPIX

Iz godine u godinu sve se više širi ovaj krug dobrote oko ‘Marra Altrui‘, a to svjedoče i gala donatorske večeri u hotelu Esplanade posljednje tri godine.

„Suosjećanje ne dolazi iz rane, nego iz blizine rani, iz spremnosti da ostaneš uz drugoga dok prolazi bol. Kad vidim tu radost žena na radionicama, ništa mi više ne treba! Podržite nas i dalje!", rekla je prošli četvrtak na trećem donatorskom okupljanju osnivačica udruge Marija Butković, koja je sa svojim timom ove godine stavila naglasak na projekt izrade silikonskih proteza čiji je program službeno predstavljen u Hrvatskom saboru, uključujući i HZZO – s mogućnošću pregovora da se ovaj oblik rekonstrukcije uključi u sustav postonkološke skrbi.

„Prvo budi čovjek, a tek onda sve ostalo što želiš“, životna je filozofija Marije Butković. Na pitanje što joj humanitarni rad znači, iskreno odgovara: „Što da vam kažem? Katkad se pitam, jesam li sve ovo trebala? Ali kad žena napiše: ‘Tvojim darom je započelo moje ponovno rođenje‘, tada sve postane jasno. Nakon takvih poruka shvatim – baš to mi treba. Podsjetnik zašto ovo radim.“

Laura Žalac: "Kroz volontiranje vraćam sve ono što sam kroz godine primila"

Među anđelicama je i Laura Žalac, zagrebačka poduzetnica i beauty stručnjakinja, vlasnica Edukacijskog centra i salona, koja je ženama oboljelima od karcinoma počela pomagati 2021. godine nakon što je u Rusiji završila edukaciju iz Hyperrealism tehnike, razvijene kako bi se na područjima tijela bez dlaka, iscrtavanjem, postigli maksimalno realni i vidljivi rezultati. To je bio početak njezina volontiranja i pomaganja osobama koje su zbog karcinoma ili alopecije izgubile obrve.

Laura Žalac pomaže poznavanjem Hyperrealism tehnike, razvijene kako bi se na područjima tijela bez dlaka, iscrtavanjem stvorio osjećaj zadovoljstva

DOMAGOJ KARAčIć

"To je bio najprirodniji način da svoje znanje usmjerim tamo gdje zaista može promijeniti nečiji osjećaj samopouzdanja i dostojanstva. Moj mi posao daje puno, ali kroz volontiranje vraćam sve ono što sam kroz godine primila. Posebna je satisfakcija učiniti nešto za osobu koja je u stvarnoj potrebi. Nekada odvojim više vremena, nekada manje, ovisno o okolnostima, ali ono što mogu reći jest da nikada nismo odbili osobu koja je zatražila pomoć", govori Laura.

Udrugu "Sve za nju" upoznala je kroz prve kontakte sa štićenicama koje su joj se javile početkom 2021. godine. "Prvu sam Hyperrealism rekonstrukciju obrva napravila jednoj od njih i ta se informacija vrlo brzo proširila unutar udruge. Od tada me ljudi međusobno preporučuju i suradnja se nastavila prirodno, bez formalnosti, s puno međusobnog povjerenja", ističe ova anđelica i dodaje da joj se kroz godine javio velik broj onkoloških pacijentica i osoba s alopecijom. "Malo je kolega u Hrvatskoj koji se aktivno bave ovakvim volontiranjem, a tehnika kojom radim – Hyperrealism – još je uvijek rijetka kod nas, a daje realističan efekt dlačica."

Priznaje kako joj je u početku bilo emotivno teško, no s vremenom je naučila gledati širu sliku i odlučila svakom klijentu pružiti ne samo realistične obrve nego i toplo, empatično iskustvo, koje barem na trenutak vraća osjećaj normalnosti. "Kroz te susrete nastala su brojna iskrena poznanstva i prijateljstva, i mogu reći da svaki taj susret i mene osobno oblikuje", priznaje Laura.

Javiti joj se mogu svi onkološki pacijenti te osobe pogođene alopecijom, bez obzira na spol i godine, putem društvenih mreža ili službenih stranica. "Svaka poruka se pročita, svaka priča i osoba dobije našu pažnju", zaključuje Laura.