Jasno je da prijelaz u roditeljstvo može biti emocionalno i psihološki duboko transformativan za svakoga tko dobije dijete. I jasno je da se cijelo tijelo žene, pod utjecajem hormonalnih promjena povezanih s trudnoćom, mijenja. To uključuje i mozak - pomoću magnetske rezonancije znanstvenici su identificirali opsežne promjene u anatomiji ženskog mozga prije i nakon trudnoće, a te su promjene bile toliko izražene da je algoritam lako mogao razlikovati mozak žene koja je prošla trudnoću od mozga žene bez djece.

Čini se da trudnoća utječe na strukture u kori mozga, uključujući regije povezane s razmišljanjem o mislima i osjećajima drugih, procesom koji istraživači nazivaju "teorijom uma". Majke također pokazuju promjene u subkortikalnim strukturama koje su povezane s primitivnijim funkcijama poput emocija i motivacije. Istraživači vjeruju da te promjene mogu olakšati osjetljivu brigu majke o novorođenčetu, koje zahtijeva stalnu pažnju i ne može verbalno izraziti svoje potrebe.

No, što je s očevima? Mijenja li očinstvo mozak i tijelo muškaraca - koji ne prolaze kroz trudnoću - na načine koji potiču njihovo roditeljsko ponašanje kako bi također mogli brinuti o novoj bebi? Znanstvenici sa Sveučilišta Južne Kalifornije u Los Angelesu i Instituta za zdravstvena istraživanja Gregorio Marañón u Madridu kažu da da.

Plastičnost mozga kod očeva

Kao i kod učenja bilo koje nove vještine, iskustvo brige o dojenčetu može ostaviti trag u mozgu novih roditelja. Neuroznanstvenici to nazivaju plastičnošću mozga potaknutom iskustvom - slično promjenama koje se događaju kada učite novi jezik ili svirati glazbeni instrument. Rastući broj istraživanja bilježi ovu vrstu plastičnosti kod očeva koji doživljavaju kognitivne, fizičke i emocionalne zahtjeve brige o novorođenčetu, iako sami nisu prošli kroz trudnoću.

Otkrili su nekoliko značajnih promjena u mozgu očeva od prenatalnog do postporođajnog razdoblja koje se nisu pojavile kod muškaraca bez djece praćenih u istom vremenskom razdoblju. Promjene su se pojavile u regijama kore mozga koje pridonose vizualnoj obradi, pažnji i empatiji prema bebi.

Sa suprugom Mijom Tibor ima kći Rubi i sina Rafaela

TONCI PLAZIBAT CROPIX

Stupanj moždane plastičnosti kod očeva može biti povezan s količinom interakcije s bebom. Iako očevi u mnogim dijelovima svijeta sve više sudjeluju u brizi za djecu, razina uključenosti znatno se razlikuje među pojedincima. Taj raspon uključenosti može objasniti zašto su kod očeva uočene suptilnije promjene u mozgu u usporedbi s onima kod majki koje su prvi put rodile. Zapravo, promjene u mozgu očeva bile su gotovo upola manje od promjena zabilježenih kod majki.

Društveni, kulturni i psihološki čimbenici koji određuju koliko se očevi uključuju u život svoje djece mogu, zauzvrat, utjecati na promjene u očinskom mozgu.

S druge strane, moguće je i da su muškarci kod kojih dolazi do većeg preoblikovanja mozga i hormonalnih promjena jednostavno više motivirani za aktivno sudjelovanje u skrbi.

Potrebno je mnogo više istraživanja kako bi se razjasnila ova pitanja i utvrdilo kako najbolje pružiti podršku očevima koji bi mogli imati poteškoća u prilagodbi roditeljskoj ulozi, a dotad, zašto ne razmijeniti iskustva. Za Gloriju Mini svoje je podijelio i glazbenik Tibor Mehmedović i otkrio nam koliko se njegov mozak promijenio otkako je dobio djecu.

Tibor Karamehmedović: "Drago mi je dati nekom ono što je netko meni"

Tibor Karamehmedović, frontmen grupe Silente te otac četverogodišnje Rubi i jednoipolgodišnjeg Rafaela, smatra da djeca oca mijenjaju stalno. "Svaki dan ima nešto što nisam poznavao prije, ali mi je drago dati nekome ono što je netko meni. Djeca imaju svoj neki svijet, lako je biti s njima ako se posvetiš. Teško je kada ti nad glavom visi posao pa si na mobitelu, na mailovima, ali ako zaboraviš svijet oko sebe i uđeš u njihov, odnos postaje bolji", kaže glazbenik i dodaje: "U tu priču, naravno, ulazi i ekstremna sreća i upoznavanje sebe i nekog tko je na ovaj svijet tek došao i treba mnogo naučiti o sebi i okolini."

Kaže da kao otac možda osjeća veću potrebu za nježnošću, bliskošću nego u razdoblju prije djece, ali sasvim sigurno je naučio više uživati u tome. Lakše je bez zidova i štitova, lažnih maski i pretvaranja, smatra. A je li očinstvo promijenilo njegov odnos prema vlastitim roditeljima i djetinjstvu?

"Teško je bilo zamisliti da su mi roditelji nekad bili sami sa svojim brigama i ciljevima i da smo onda došli braća i ja da im pokažemo potpuno suprotno. A iz mog pogleda, oni su zbog toga bili tu. Vjerojatno bi bilo pogrešno da i dalje to mislim dok mi moja djeca govore da su oni baš ti. Život ide u krugovima i svaka generacija misli da je jedina. Čovjek je uvijek sam, ali kad pročitaš priče, romane, povijest i pjesme, izgleda mi kao da je sve stalno isto i da ništa nismo naučili", kaže Tibor, koji promjenu u sebi nakon dolaska djece sažima u nekoliko riječi: "Djeca su me promijenila nabolje, ja sam oduvijek htio kopati po svojoj glavi i srcu, a sad napokon imam pravu lopatu i odlično društvo", kaže Tibor.

Kaže da kao otac možda osjeća veću potrebu za nježnošću, bliskošću nego u razdoblju prije djece

TONCI PLAZIBAT CROPIX