Zagrebačka glazbenica Lana Škrgatić (45) i njezin suprug, glazbenik i profesor glazbe Ivan Puž (38), sitno broje do dolaska prinove; do rođenja njihova prvog djeteta ostalo je manje od dva mjeseca, a uzbuđenje je iz dana u dan veće. Sretnu su vijest čuvali za sebe i svoje najmilije sve dosad, a onda su je odlučili podijeliti sa svima objavom na društvenim mrežama. Kako su joj prolazili mjeseci u trudnoći i sve o nimalo lakom putu do začeća, Lana je odlučila ispričati u iskrenom razgovoru za Gloriju – o umjetnoj oplodnji, podršci dijela bliskih joj ljudi koja je izostala, sjajnim liječnicima, o kritikama i predrasudama s kojima se susrela jer se odlučila na rađanje u 46. godini.

Lana, kako prolazi trudnoća? Kako se pripremate za dolazak prinove? Kada je termin?

Ljudi kažu da je trudnoća “blaženo stanje”, no evo, meni više paše uz frazu “drugo stanje”. Bilo je puno komplikacija, ali hvala Bogu sada sve napreduje odlično, doslovno brojimo sitno do dolaska našeg malog čuda! Termin je početkom studenoga.

Jesu li vam liječnici otkrili spol i što ste nekako oduvijek priželjkivali, djevojčicu ili dječaka – imate li već ime?

Nosim dečkića i od prvog dana sam to osjećala. Ne mogu vam to objasniti, ali znala sam pa me uopće nije iznenadilo kada su nam rekli spol. I znam da zvuči kao klišej, no nama je stvarno samo bilo važno da je dijete zdravo. Što se imena tiče, nećkamo se između nekoliko opcija, ali za djevojčicu smo imali ime odmah.

Tijekom trudnoće susreće se s predrasudama, čak i od nekoliko bliskih ljudi od kojih je očekivala razumijevanje i podršku

GORAN PIRš

Koju ste bolnicu odabrali za porod i kakva su vam dosadašnja iskustva s liječnicima ginekolozima?

Trudnoću vodim u Petrovoj bolnici i tamo ću roditi. Već sam, nažalost, dva puta boravila u bolnici, ali moram reći da su sestre doista divne na odjelu, a doktorica Velena Radošević, koja me vodi, je vrhunska stručnjakinja i znam da sam u odličnim rukama. U bolnici sam stekla i nove prijateljice, svoje cimerice, s kojima sam se povezala u najtežim trenucima.

Jeste li se susreli s kritikama ili predrasudama jer ste odlučili roditi "tek" s 45 godina?

Susrela sam se s predrasudama, čak i od nekoliko bliskih ljudi od kojih sam očekivala razumijevanje i podršku. Govorili su mi, na primjer, "imat ćeš 60 godina kad bude dijete išlo u srednju školu". Ali to mi daje snagu i volju da zdravije i aktivnije živim, nitko nam ne može garantirati životni vijek. Moja mama sa svojih 78 godina surfa i skija. Ali moram priznati da je više bilo iskrenih komentara i oduševljenja sa svih strana. Pogotovo od ljudi koji znaju kroz što smo prolazili sve ove godine. A i doktori su nam govorili da budemo uporni i vode moju trudnoću uz poseban nadzor.

Koliko vam se život promijenio otkako ste saznali da ćete postati majka?

Moj put do majčinstva bio je težak i dug. Suprug Ivan i ja stvarno smo se borili i prošli trnovit put. Odustali smo u jednom trenutku nakon silnih neuspjelih pokušaja IVF-a, te prirodnih trudnoća koje su, nažalost, završile spontanim pobačajima. Nakon godina pretraga i postupaka, pokušala sam skupiti snagu za još jedan pokušaj i uspjelo je. Tek nedavno sam potpuno osvijestila da ću postati majka, kada sam ušla u treće tromjesečje. Ranije sam previše bila u strahu. I naravno, uzbuđena sam jako.

Misli da su ona i Ivan pravedni i da će se truditi odgojiti svoje dijete da izraste u dobrog čovjeka, da bude svoj, pokušat će mu prenijeti vrijednosti i puno ljubavi

GORAN PIRš

Jeste li aktivna trudnica ili više mirujete?

Inače sam aktivna, obožavam raditi i baviti se raznim hobijima, no već sam šest mjeseci kod kuće na strogom mirovanju, uz povremene lagane šetnje. Radim kao profesorica glazbene kulture u Američkoj Međunarodnoj školi u Zagrebu, kao glazbenica i kantautorica te se bavim sportom, ali sve je to moralo na pauzu, da očuvam to malo biće koje raste u meni. Preskočila sam i more, otkazala sve nastupe, što doista nije bilo lako. Ipak, ostala sam kreativno aktivna, prije tjedan dana izdala sam novi singl u suradnji s genijalnim producentom Miroslavom Lesićem “Lesiqueom”, a radi se o pjesmi “Nitko kao ti”. Čak smo snimili i divan video spot u režiji Lovre Kovačića, no ja se pojavljujem samo na svojoj terasi kao storyteller, pošto sam na mirovanju.

Pokrenula sam i pop-rock zbor "The Choir" s fenomenalnim dirigentom Mylesom Finnom iz Amerike, u kazalištu Američke škole, i na prvoj probi, koja je bila prošli tjedan, imali smo odličan odaziv. Planiram se priključiti probama čim budem mogla. Zbor je za odrasle i želimo ljudima koji su željni pjevati, družiti se i raditi na sebi, ali bez stresa i pritiska, pružiti jedan malo drugačiji zbor.

Koliko slobodnog vremena imate za posvećivanje samoj sebi? Za neke svoje male rituale i izlaske s partnerom ili prijateljicama?

Trenutačno imam puno vremena, puno čitam, gledam serije i pišem pjesme. Sve što smijem u ovoj mirnijoj fazi. Prijateljice me obilaze, a suprug je uz mene cijelo vrijeme, naravno dok ne radi. I on sada mora sve raditi po stanu sam i moram reći da mu jako dobro ide i da kuha fenomenalno i pazi me.

Koliko vam je u trudnoći važan fizički izgled? Brinete li i o svom mentalnom zdravlju, pred vama su neki novi izazovi koji ponekad nisu baš jednostavni?

Mislila sam da će mi biti puno važniji fizički izgled, ali stvarno nije. Sretna sam da beba dobro napreduje i raste, samim time i ja rastem, što je potpuno normalno. Dobro je što nisam dobila puno kilograma tijekom mirovanja, ali fizički izgled ću lako riješiti kad se beba rodi. Većinu vremena ionako provodim u spavaćici i bez imalo šminke na licu. Mentalno zdravlje mi je izuzetno bitno i trudim se brinuti koliko mogu. Iako mislim da, s obzirom na cijelu situaciju, normalno je da imam dane kada je stvarno teško.

Bojite li se trenutačno nečega?

U strahu sam gotovo cijelu trudnoću, ali sada se to pretvara u uzbuđenje i iščekivanje. Nije me, još, previše strah poroda, no vidjet ćemo.

Lana Škrgatić i Ivan Puž

GORAN PIRš

Kakvi su vam planovi za ostatak trudnoće? Ima li nešto što vam posebno teško pada u ovom periodu?

Teško mi je što ne mogu vježbati saksofon i flautu, te pjevati punim glasom. Po petnaestak minuta pjevušim uz klavir i nedostaju mi nastupi. Isto tako i treninzi, priroda i naravno rad s klincima u školi. Planovi su da do kraja sredimo dječju sobu i još nekoliko sitnica, ali naučila sam da je plan da nema plana.

Mislite li da ćete biti onaj roditelj koji je popustljiviji ili će to ipak biti vaš partner? Tko će biti stroži?

Mislim da smo i Ivan i ja dosta pravedni i da ćemo se truditi odgojiti naše dijete da izraste u dobrog čovjeka, da bude svoj, pokušat ćemo mu prenijeti vrijednosti i puno ljubavi. Sigurna sam da ćemo biti aktivni, puno u prirodi i sportu. Evo, već u trećem mjesecu sljedeće godine imamo bukirano skijanje i jedva čekam. Mislim da ću ja biti možda malo stroža (smijeh), ali vjerujem da, kako oboje radimo u školi, bit će neki balans i pokušat ćemo biti tim.

Kako je suprug Ivan reagirao kada ste mu priopćili sretnu vijest?

Bilo je sve samo ne romantično. Kako sam rekla, zanijela sam umjetnom oplodnjom, tako da smo zajedno išli na sve. A kada je došao nalaz krvi i pozitivna beta, oboje smo bili svjesni da je to tek mali korak i da nas čeka dug put. Prvi put kada to žena prođe, odmah misli “evo trudna sam”... Ali kada se godinama s time bori, onda te dvije crtice na testu znače samo jedna mala kap u oceanu dugog i neizvjesnog puta.

Lana i Ivan sitno broje do rođenja svog sina

GORAN PIRš

Koji je najvažniji savjet koji ste dobili od drugih vezano za trudnoću i tko vam ga je uputio?

Da nije kasno čak ni kada sam odustala sa svoje 42 godine, te da, iako naš put nije konvencionalan niti tipičan, da je naš i da je upravo taj put bio određen za nas. Žene su puno jače nego što misle. Tek kad život postane najteži, shvate koliko snage zapravo nose u sebi. Smatram da svaka od nas ima svoj put i nije uvijek sve kako se čini. Neka nije upoznala "pravog" kada je “bilo vrijeme za roditi”, neka se možda rastala ili pak nije znala za sve opcije koje postoje. U tridesetima sam putovala i nastupala sa Zabranjenim pušenjem i nisam imala partnera. Smatrala sam da sam dio majčinstva propustila, a onda sam upoznala Ivana s 39 godina i sada zajedno sviramo i čak nam se ostvarila i beba. Ne treba nikome suditi. Svakako je lakše i bolje roditi puno ranije, ali u mojoj situaciji, naše malo čudo i sreća dolazi baš sada i jedva čekamo.