Oni promišljaju dublje i reagiraju emotivnije, ‘hvatajući‘ drugima neprimjetne detalje iz svoje okoline. Riječ je o visokoosjetljivoj djeci, čiji živčani sustav intenzivnije obrađuje podražaje ili, kako je to netko lijepo sročio, rođeni su ‘s finije ugođenim živčanim sustavom‘. Duboko procesuiraju svako iskustvo, uvijek intenzivno ispoljavaju osjećaje radosti, ali i bijesa i tuge.

"Visoko osjetljiva djeca imaju brojne prednosti. Odlikuju ih duboka empatija i suosjećanje, savjesnost, snažna intuicija te bogat unutarnji svijet. Često su sposobna za duboko promišljanje i dugotrajan fokus, osobito kada ih nešto istinski zanima", govori nam Ivana Mostarac, mag. psihologije i stručna suradnica u Siriusu, Centru za psihološko savjetovanje, edukaciju i istraživanje osnovanom u srpnju 2006., s ciljem promicanja razvitka i unapređenja psihološke i psihosocijalne pomoći i podrške te provođenja istraživanja. Osobit naglasak Sirius stavlja na pružanje usluga savjetovanja i neformalnog obrazovanja za djecu, mladež, njihove roditelje i ostale socijalno osjetljive skupine u svrhu rješavanja svakodnevnih problema i unapređenja kvalitete njihovog života, putem savjetovanja, edukacije i istraživanja. Ivana Mostarac uvodi nas i objašnjava fragilni i bogati svijet visoko osjetljive djece - kako ih prepoznati, pripremiti za grubost vanjskog svijeta, utješiti, usmjeriti i pomoći da tu osjetljivost iskoriste kao alat i moć za bolji i sretniji život.

"Ključno je i graditi stabilno samopoštovanje jer dijete koje se osjeća sigurno i prihvaćeno lakše upravlja svojim emocijama", govori dječja psihologinja iz udruge ‘Sirius‘

NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX

Koje osobine odlikuju visoko osjetljivo dijete, odnosno kako takva djeca vide svijet?

- Visoko osjetljiva djeca na malo drugačiji način gledaju na svijet. Karakterizira ih dublja, temeljitija obrada informacija i sklonost razmišljanju koja se često može vidjeti kroz sklonost postavljanju dubokoumnih pitanja, zanimljivom smislu za humor, teškom donošenju odluka jer razmišlja o previše mogućnosti. Također, visoko osjetljiva djeca lako doživljavaju prekomjernu stimulaciju. Često im smetaju podražaji iz različitih osjetilnih sustava (zvukovi, materijali, jaka svjetlost, mirisi, okusi…), mjesta na kojima ima puno ljudi, više doživljavaju bol, često ne vole iznenađenja. Jedna od najvidljivijih karakteristika visoko osjetljive djece je i pojačana emocionalna reaktivnost i empatija. Dublje doživljavaju vlastite i tuđe emocije, lakše se rasplaču, roditelji imaju dojam da mogu čitati misli, skloniji su perfekcionizmu, visoko su empatični prema drugima ili prema životinjama. Generalno gledajući, jače reagiraju i na pozitivna i negativna iskustva, općenito zamjećuju mnogo detalja te su visoko reaktivni na većinu promjena.

Ivana naglašava kako emocionalna dubina kod visoko osjetljive djece često postaje temelj umjetničkog, literarnog, glazbenog ili nekog drugog stvaralačkog izražaja

VANESA PANDŽIĆ/CROPIX

Rađaju li se takva djeca ili postaju tijekom odrastanja? Je li visoka osjetljivost osobina ili prirodan dio njihove ličnosti?

- Ne možemo samo tako razviti visoku osjetljivost, na neki način možemo reći da je to osobina s kojom se rodimo. Znanstvena istraživanja pokazala su da visoko osjetljive osobe imaju povišenu moždanu aktivnost u insuli, području povezanom sa samom svijesti. Također, sve više istraživanja govori u prilog više moždane aktivnosti u sustavu zrcalnih neurona koji nam pomažu da prepoznamo što druga osoba planira ili osjeća. Moguće je i da je jedan od glavnih uzroka diferencijalne osjetljivosti genetska varijacija serotonina. Budući da su osobe od rođenja sklone pokazivati elemente visoke osjetljivosti, ona predstavlja dio naše ličnosti.

Kad je visoka osjetljivost kod djeteta blagoslov, a kad smetnja?

- Visoka osjetljivost nikada sama po sebi nije smetnja, samo je drugačiji, i pomalo zahtjevniji, način funkcioniranja djeteta. Svaki odgoj zahtijeva mnogo roditeljske posvećenosti i angažmana, no odgoj visoko osjetljive djece traži i više od uobičajenog. Ako se trudimo razumjeti potrebe takve djece te njegovati njihov razvoj, vidimo da imaju mnogo potencijala koji mogu postati veliki dar, njima samima, obiteljima i svijetu. Često takvi darovi leže u činjenici da im osjetljivost na suptilnosti pomaže u sportu, umjetnosti i školi.

Na koji način bi roditelji trebali pristupiti u odgoju takvog djeteta?

- U odgoju visoko osjetljive djece ključno je prije svega potruditi se razumjeti njihovo unutarnje iskustvo. Takva djeca često intenzivnije doživljavaju svijet oko sebe, dublje promišljaju i sporije donose odluke, pa im je potrebno dati vrijeme - i za odgovor na pitanje i za donošenje izbora. Ako ih potičemo da isprobaju nešto novo, važno je to činiti postupno, korak po korak, uz osjećaj sigurnosti. Posebnu pažnju treba obratiti na jačinu i ton riječi koje koristimo, izbjegavati zadirkivanje ili šale koje mogu biti pogrešno shvaćene te se suzdržati od zastrašujućih predviđanja o posljedicama neposluha. Visoko osjetljiva djeca pažljivo upijaju ono što govorimo - čak i misli koje izgovaramo usput - stoga je važno biti svjestan vlastitih poruka.

Ivana Mostarac, mag. psihologije i stručna suradnica u Siriusu

NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX

Jednako je važno poštovati njihovu potrebu za privatnošću, tišinom i odmorom te naučiti prepoznati znakove umora i prekomjerne stimulacije kako bismo na vrijeme usporili. Informacije ne treba izvlačiti silom, a ako dijete ne voli fizičku bliskost, tu granicu treba uvažiti. Iako su osjetljiva, to ne znači da ih treba pretjerano štititi; umjesto toga, potrebno je pružiti podršku uz postupno osnaživanje. Budući da su često sami sebi strogi kritičari, dodatna vanjska ‘stroga‘ kritika može ih dodatno opteretiti, pa je korisnije njihovu osjetljivost pozitivno vrednovati i prepoznati kao snagu. Pokazivanje poštovanja prema njihovim osjećajima, potrebama i mišljenjima te pomoć u razumijevanju sebe u odnosu na manje osjetljive osobe pridonosi razvoju zdrave slike o sebi. Također, važno je imati razumijevanja za njihove otpore prema promjenama, jer im prilagodba često zahtijeva više vremena i emocionalne obrade.

Zašto su često emocionalno intenzivna?

- Emocionalno su ‘intenzivniji‘ jer i njihovi mozgići na različiti način obrađuju informacije te su i s biološke strane lakše emocionalno pobuđeni. Takve karakteristike djeteta baš i ne možemo promijeniti, ali roditelji mogu učiti adekvatno reagirati na njih te pomoći djetetu. Djeca nemaju kontrolu i zato roditelji trebaju ostati sabrani te se čak i u takvim situacijama povezivati s djetetom.

"Visoko osjetljiva djeca ‘se ne vole svađati‘, nesuglasice s ljudima ih dublje pogađaju ili preplavljuju pa često žele pod svaku cijenu riješiti konflikt jer im je teško tolerirati neugodu", objašnjava psihologinja

NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX

Spomenuli ste njihov perfekcionizam i izrazitu reakciju na kritiku. Odakle to dolazi?

- Kritike kod visoko osjetljive djece mogu izazvati niz reakcija, češće internaliziranih nego eksternaliziranih. Najčešće su sama sebi dovoljni kritičari, a kritiku iz okoline često duboko analiziraju. Na nepravdu reagiraju vrlo intenzivno. Imaju izražen osjećaj za pravednost i teško podnose situacije u kojima netko pati ili je tretiran nepravedno - bilo da je riječ o njima ili drugima. Također, često su sklona perfekcionizmu, ali ne zato što žele biti ‘najbolji‘, nego zato što žele izbjeći pogrešku, razočaranje ili kritiku. Visoki unutarnji standardi služe im kao način zaštite.

Kako doživljavaju konflikte, promjene i nepredvidive situacije? I zbog čega su često pogrešno shvaćena?

- Visoko osjetljiva djeca ‘se ne vole svađati‘, nesuglasice s ljudima ih dublje pogađaju ili preplavljuju pa često žele pod svaku cijenu riješiti konflikt jer im je teško tolerirati neugodu. Poznato je da im treba jako dugo vremena za prilagodbu, a time promjene i nepredvidive situacije za njih predstavljaju visok izvor stresa i tjeskobe. Mogu biti pogrešno shvaćeni jer je drugima teško razumjeti njihovu ‘stranu priče‘ te njihova ponašanja tumače kao razmaženost ili pretjerivanje, a u stvarnosti je riječ o dubljoj obradi informacija.

U kojem slučaju je potrebna stručna pomoć kod visoko osjetljivog djeteta?

- Kao i kod svakog drugog djeteta, stručnu pomoć se preporučuje potražiti u situacijama kada je narušeno djetetovo svakodnevno funkcioniranje - socijalno, kognitivno, emocionalno. Primjerice, u slučaju trajne i intenzivne tjeskobe, situacija u kojima dijete ne može odlaziti na određene lokacije, ako su emocionalne reakcije jako intenzivne i dijete se teško smiruje…

Koliko se obrazac ponašanja kod visoko osjetljivog djeteta vrtićke dobi mijenja u starijem školskom uzrastu?

Osjetljivost kao temperamentna osobina ostaje relativno stabilna kroz razvoj - dijete ne ‘preraste‘ visoku osjetljivost. Ono što se mijenja jest način izražavanja. U vrtićkoj dobi reakcije su češće vidljive i tjelesne - plač, povlačenje, preplavljenost bukom ili promjenom rutine. U starijem školskom uzrastu djeca češće razvijaju unutarnje strategije: više brinu, preispituju se, mogu postati veliki perfekcionisti ili se povući socijalno. Empatija i savjesnost postaju izraženije, ali i samokritičnost. Svako visoko osjetljivo dijete je svijet za sebe i svi mogu imati svoje ‘specifične‘ promjene.

"Visoko osjetljivoj djeci važno je da se osjećaju shvaćeno i viđeno, i da prihvate sebe onakvima kakvi i jesu, odnosno da svoju osjetljivost jednog dana vide kao veliku snagu ", naglašava Mostarac

VANESA PANDŽIĆ/CROPIX

Kako najčešće doživljavaju školske obaveze i što biste preporučili roditeljima, koji im je najbolji pristup u tom slučaju?

- Školske obaveze često doživljavaju vrlo ozbiljno. Žele zadovoljiti očekivanja, ne razočarati učitelja i izbjeći pogrešku. Zbog toga mogu ulagati mnogo truda, ali i osjećati pojačani stres, strah od pogreške i izraženu samokritičnost. Pretjerana pobuđenost im često može i ometati izvedbu, odnosno često se zna dogoditi da puno toga znaju, ali da im pobuđenost ‘blokira‘ dozivanje informacija ili se srame pred drugima. Roditeljima se savjetuje da naglasak stavljaju na trud, a ne na finalni rezultat, pokušati normalizirati pogreške kao sastavni dio učenja te im i isticati vlastite pogreške. Bitno je učiti ih strategijama smirivanja i regulacije kada im roditelji nisu blizu, a visoko osjetljivoj djeci je jako važno paziti i na osjećaj odmornosti, odnosno zadovoljena svih bioloških potreba prije samog procesa učenja ili izvršavanja obveza.

Budući da su kod izraženo senzibilne djece najveći pokretač emocije, kako im pomoći da ih najbrže ‘obrade‘, a da im ne izazivaju dugotrajnu ‘štetu‘? Jesu li tada roditeljska blagost i razumijevanje ključni?

Kod izraženo senzibilne djece cilj nije ‘ugasiti‘ emociju, nego im pomoći da je sigurno prožive i dovrše. Važno ih je učiti da prepoznaju i imenuju svoje emocije, da im damo na važnosti i razumijemo zašto se tako osjećaju, a ne da ističemo ‘da nije ništa‘. Potrebno ih je vlastitim primjerom poučavati strategijama smirivanja, pružiti im fizičku bliskost ako je prihvaćaju, a tek kada je dijete smireno, onda s njim komentirati situaciju ili tražiti potencijalno rješenje. Roditeljska blagost i razumijevanje su ključni, ali ne u smislu popuštanja granica. Dijete treba i toplinu i strukturu. Kada se osjeća viđeno i prihvaćeno, njegov živčani sustav se brže smiruje, a emocije ne ostaju ‘zarobljene‘ i ne pretvaraju se u dugotrajnu patnju.

Kako im pomoći da razviju samopouzdanje i pripremiti ih i za grubost vanjskog svijeta?

- Prije svega im je potrebno razumijevanje, da se osjećaju shvaćeno i viđeno i da prihvate sebe onakvima kakvi i jesu, odnosno da svoju osjetljivost jednog dana vide kao veliku snagu. Ne možemo ih ‘sačuvati‘ i ‘izolirati‘ od vanjskog svijeta, koji je nekada i pregrub, ali im možemo pomoći da se suočavaju sa svojim emocijama te da ih potičemo da grade otpornost kroz male izazove i korake. Što se dijete više suočava s izazovima, uz našu podršku, te ih većinu i uspješno razriješi, to će i njihovo samopouzdanje biti veće.

Dječja psihologinja Ivana Mostarac

VANESA PANDŽIĆ/CROPIX

Koje su prednosti visoko osjetljive djece? Zašto su često kreativnija, maštovitija i kako ih potaknuti na razvijanje talenata a da se njihova bura emocija tijekom odrastanja stiša, zbog čega im je lakši život?

- Njihova kreativnost i maštovitost proizlaze iz činjenice da iskustva obrađuju dublje i nijansiranije. Primjećuju detalje koje drugi često zanemaruju, snažno doživljavaju emocije i povezuju unutarnje doživljaje s vanjskim svijetom. Upravo ta emocionalna dubina često postaje temelj umjetničkog, literarnog, glazbenog ili nekog drugog stvaralačkog izražaja. Kako bi razvijali svoje talente, važno im je osigurati mirno i poticajno okruženje koje ih neće dodatno preplavljivati. Potrebno je pratiti njihove interese, a ne nametati vlastita očekivanja. Kreativni izražaj dobro je povezati s učenjem regulacije emocija, primjerice kroz tehnike disanja, pauziranja i imenovanja osjećaja. Ključno je i graditi stabilno samopoštovanje jer dijete koje se osjeća sigurno i prihvaćeno lakše upravlja svojim emocijama. S vremenom se njihove emocije ne gase, nego postaju zrelije i bolje regulirane. Uz podršku, osjetljivost prestaje biti teret i postaje izvor dubine, talenta i unutarnje snage.

Postoji li razlika između osjetljivosti i sramežljivosti?

- Visoko osjetljiva djeca češće pokazuju tendenciju povišenoj sramežljivosti, no osjetljivost i sramežljivost kao pojmovi nisu jednoznačni. I djeca koja nisu visoko osjetljiva mogu biti sramežljiva. Kod njih u podlozi sramežljivosti najčešće leži sklonost dubokoj analizi informacija gdje i zamišljaju mnogo negativnijih scenarija, a i češće im treba više vremena da se priviknu na većinu situacija. Generalno, kada se gleda na osjećaj srama, poželjno je ne izlagati dijete situacijama koje mu uzrokuju sram. Neki autori navode kako je sram ‘samosvjesna‘ emocija te ako je doživljavamo, često mislimo da smo loši kao osoba te se često osjećamo pasivno i bespomoćno. Za visoko osjetljivu djecu važno je da ne naglašavamo što očekujemo i da budemo vrlo oprezni kada uspoređujemo djecu jer ih to može učiniti i više sramežljivima nego što inicijalno jesu.