Iako su barbike uvijek bile kontroverzne igračke, većina djece se ipak igrala s njima u svojem djetinjstvu. I iako su postavljale nerealne standarde sa svojim nemogućim proporcijama, plavim očima i plavom kosom, naučile su nas jednu bitnu stvar - žene mogu biti što god požele. Postoje tako Barbie doktorica, Barbie pjevačica, Barbie astronautkinja, Barbie majka, Barbie odvjetnica, Barbie sutkinja, Barbie programerka... Lista se nastavlja gotovo unedogled. A Barbie koja bi predstavljala Tenu Vodopiju (40) morala bi biti multitaskerica - jer Tena je pjevačica, dizajnerica interijera, nadzornica gradilišta i mama. Kako točno balansira silne obaveze, kolika joj je suprug Filip Smerdelj Vivi podrška te kakvi su Viva (3) i Klai (1) kao djeca, bila su samo neka od pitanja na koja nam je dala iskrene odgovore.

Kako je izgledao trenutak kad ste se vratili drugi put iz rodilišta s još jednom bebom?

Kad su Vivi (Filip) i Viva došli po mene i Klaija u bolnicu, nisam mogla suspregnuti suze, teško je opisati taj hormonalni i emocionalni rollercoaster u kojem sam bila tada. Viva, kad je ugledala bebu, imala je taj neki zagonetni, znatiželjan izraz lica. Promatrala je Klaija u čudu i, vrlo brzo, kad smo ju pustili blizu, poželjela je primiti brata u naručje i poljubiti ga, što je meni zbilja bio šok. Očekivala sam da se neće znati ponašati, pa imala je samo godinu i pol dana. Međutim, doživjela ga je kao svoju lutkicu, mazila ga je i pazila na svoj način. Nije bilo posesivnosti, nije bilo drame. Naravno da su prvi mjeseci bili jako teški jer su oboje bili bebe – nijedno nije znalo tko je ni što je i nisu razumjeli da mama ne može biti na dva mjesta istovremeno. Ali fascinantno je bilo koliko su jedno drugo odmah prihvatili.

Kakvi su Viva i Klai kao djeca?

Živi su. Jaaaako! Viva ima tri godine i već vodi svoje vlastite projekte, zaigra se i uključuje sve nas ostale u scenarij, nekoliko puta na dan. Odlučna, glasna, ne odustaje. Ali, iza te male zapovjednice stoji jako osjetljivo srce. Iz milja ju zovem Pahuljica, jer tako je plava i svijetle puti, nježna. Klai ima godinu i pol i već ima svoj đir – i, naravno, od sestre je prvo pokupio umijeće vrištanja. Kad negoduje, to urlanje je toliko glasno da je zbilja teško opisati, kamoli podnijeti. Ali ogromna je maza. Mazi se kao mali mačić i daje najslađe puse na svijetu. Iako, svakim danom je sve vragolastiji. Na primjer, zna sam pozvati lift (koji nam je povezan sa stanom) i otići do garaže, pa trčimo za njim... Penje se posvuda, obožava vodu pa mu je i kupaonica idealan teren za nevolje... Uglavnom, s njih dvoje kad sam sama, glava mi je kao u centrifugi. No predivni su istovremeno.. oboje su jako emotivni, intuitivni i empatični – gledaju se kao saveznici, to mi je toliko divno da ne mogu opisati!

Tena otkriva da se Klai i Viva već sada ponašaju kao saveznici

VEDRAN PETEH CROPIX

Kako izgleda vaš prosječan dan?

Naša jutra počinju oko 6:30. Od tog trenutka sve je borba – intelektualna i fizička – da se Viva spremi za vrtić, a da Klai pritom ne ostane zapostavljen. Najdraži trenuci su kad smo svi skupa u velikom krevetu – kad se škakljamo, mazimo, kad se oni smiju luđački jedno drugome i grle se. Večer nam je sveta, odnosno, oni dani kad uspijemo svi biti na okupu, iako i to u mojoj glavi izgleda puno mirnije nego u stvarnosti. Ukratko, nismo baš osobe od prevelikih rituala, oduvijek ih učimo da život ne može biti svaki dan isti, no bez obzira na to, oko 20:30 se jede nešto lagano za večeru, najavljujemo im plan za pred spavanje - bilo da je to kupanje, tuširanje, ili samo pranje zubiju i presvlačenje. Muž i ja se izmjenjujemo u pričanju priča i uspavljivanju, ponekad on, ponekad ja. I svatko od nas ima svoje metode, ali Viva najviše voli kad izmišljamo nove priče. Tako je muž izmislio priču o mačku Štefu, a ja o Vivi i Ljutku (koja joj olakšava kanalizirati emocije) i čak sam joj napravila i digitalnu slikovnicu po toj priči s pomoću umjetne inteligencije.

Pokazuju li vaša djeca interes za glazbu?

Viva zna neke moje pjesme i pjeva ih na svoj način – s teatralnim momentima i nastupima pred ogledalom. Bila je jednom na mom koncertu i doslovno je stajala kao kip – u šoku. Gledala me neko vrijeme kao da sam izašla iz televizora. Pokušavam ju zapravo zaštititi od te slike mene na pozornici jer ne želim da me doživljava kao neku karikaturu mame iz crtića. Klai zapravo još više pokazuje glazbeni sluh – čeka beat, upada u pjesmu i čak pogađa tonove. I to sve sa svojih godinu i pol! U autu im obično puštam pjesme po želji i onda zajedno pjevaju, to mi je preslatko.

Što ih u ovoj fazi najviše zanima?

Zanima ih sve što ne smiju. Ako postoji neka stvar koju sam rekla da ne diraju – to će prvo napraviti. U toj fazi su gdje testiraju apsolutno sve granice. A ja balansiram između pokušaja da budem i prisutna i čvrsta i smirena – i da pritom ne izgubim glavu. Svaki dan je kao mali maraton s preprekama i nepredvidivim pravilima. Iskreno, premorena sam. I suprug i ja smo baš umorni jer, nisu to samo djeca. Tu su i naši projekti i poslovi, u fazi smo stvaranja, oboje poduzetnici, i zbilja puno radimo. Ja sam prilično angažirana poslovno za jednu mamu u ovoj fazi, suprug još puno više od mene, a pritom se trudi biti uključen u obitelj maksimalno. Imamo i prilično aktivan društveni život tako da je sve skupa baše zahtjevno.

Kako reagirate kada su neposlušni ili prkosni?

Reći ću vam što najiskrenije mislim. Može se reći da imam jako puno strpljenja – ali to ‘jako puno‘ jednostavno nije dovoljno. Dođe mi da glavom udarim u zid kad počnu simultano vrištati, zalijevati vodu, razbacivati stvari... Udruže se protiv mene, a najviše uživaju u tome kad je tata doma, a zbog posla ne može biti uključen u trenutak. Tad je show zagarantiran. Baš kao da znaju kad treba stiskati crvene gumbe na mami i tati. Iako još nisu u fazi ozbiljnih svađa, već se zna tko kad provocira i tko kad glumi žrtvu. U našoj kući ja sam ta koja je stroža, koja uvodi red i trudi se ostati dosljedna vlastitim pravilima, zbog čega sam s Vivom imala velikih problema. Trčala je tati i žalila se na mene mjesecima, non-stop. Nekad me tjerala od sebe, to mi je užasno teško padalo. Ali prošlo je, sada već imamo svoje načine komunikacije i rješavanja nesuglasica... Uglavnom.

Iako još nisu u fazi ozbiljnih svađa, kaže Tena, već se zna tko kad provocira i tko kad glumi žrtvu

VEDRAN PETEH CROPIX

Kako balansirate između majčinstva, glazbe, interijera i ‘vremena za sebe‘?

Ne balansiram. Više je to – preživljavanje po danima, valovima, razinama buke i kaosa. Užasno sam uporna oko svojih snova i vizija i treba mi barem tri puta više borbe nego nekad da ih ostvarim pored svega što nosi svakodnevni život s dvoje male djece. Radim na velikim planovima vezanim uz interijere – na jednoj velikoj stvari o kojoj ću, nadam se, uskoro moći govoriti javno. Nekad imam točno tri minute između vrištanja djeteta i javljanja majstorima na gradilištu da se resetiram. Ti transferi iz jedne uloge u drugu – mame, pjevačice, dizajnerice, nadzornice gradilišta – su mi i najteži, ali i dokaz da imam kapacitet. I to me gura dalje. Smatram da je u ovoj životnoj ulozi najvažnije za ženu da ne izgubi sebe. Ujedno je to i najteže, jer na momente više nisi sigurna u svoj identitet. U stalnim promjenama uloga, kompromisima i brizi za druge, neminovno dođu trenuci kada se iskreno zapitaš: ‘Tko sam sad ja?’ Zato vjerujem da žena mora svaki dan barem jednom stati pred sebe i podsjetiti se da ima pravo biti svoja - ne samo nečija.