Doula Dea Maria Računica, koja je organizirala prvu hrvatsku konferenciju o postpartumu, zakazanu za 4. listopada, otkriva o kojim će se temama na njoj pričati, zašto je podrška okoline ključan faktor za sreću majke i bebe te s kojim se izazovima i sama suočila kad je rodila u sedamnaestoj godini.
Iako je diplomirala glumu na Umjetničkoj akademiji u Splitu, Dea Maria Računica (28) u sebi je nosila snažnu, neugaslu želju da se posveti još jednom pozivu - onome doule. Na tu ju je odluku potaknulo duboko osobno iskustvo majčinstva, koje ju je oblikovalo snažnije od bilo kojeg glumačkog izazova na kazališnim daskama. Naime, njena najveća životna uloga - ona majke - dogodila joj se već sa sedamnaest godina, ostavivši neizbrisiv trag u životu, ali i karijeri. Nakon jedanaest godina majčinstva i dvije godine rada kao doula, sada je organizirala prvu hrvatsku konferenciju o postpartumu s predavanjima, radionicama i panelima pod nazivom "Mama, a kako si ti?", koja će se održati 4. listopada u splitskom hotelu Briig Boutique. Njome želi istaknuti kako mentalno zdravlje majki nije isključiva odgovornost majke same, već cijele zajednice - jer svi imamo ulogu u stvaranju podržavajućeg okruženja za žene koje nose i odgajaju novi život. Tu će se Dea Maria naći u ulozi voditeljice programa, a sa sugovornicima će razgovarati o izazovima i traumama vezanim za trudnoću, porod i postpartalno razdoblje poput porođajne traume, postporođajne depresije i mentalnom zdravlju majke. Ugostit će i stručnjake koji rade s majkama i novorođenčadi: psihologinju Martinu Trboglav Podvorac, liječnicu Ninu Čikeš Stegić i psihijatra Borana Uglešića.
"Moja je želja da pitanje "Mama, a kako si ti?" postane dio svakodnevnog razgovora u našem društvu. Važno je osvijestiti koliko je presudna podrška majci, jer način na koji društvo tretira majke govori sve o njegovim vrijednostima. Predugo smo šutjeli o stvarnosti postpartuma i došlo je vrijeme da prekinemo tu tišinu. Mentalno zdravlje majki nije odgovornost samo majke, već cijele zajednice - svi se moramo uključiti. Porod i postpartum su duboko tjelesna i emocionalna iskustva, ona su temelj majčinstva i početak jednog novog života. S majkom sve počinje, stoga kada brinemo o majci, tada brinemo i o cijeloj obitelji", govori Dea Maria Računica.
Osobno iskustvo
Rano je shvatila da je posao doule njezin poziv pa je kao diplomski rad napravila autorsku predstavu "Novorođena" koja tematizira postpartalna iskustva žena kroz njihova iskrena i potresna svjedočanstva. Osmislila je anonimnu anketu putem Google docsa i u samo nekoliko dana dobila oko 300 odgovora majki. Premijeru je doživjela u lipnju 2023., a predstava i danas gostuje po cijeloj Hrvatskoj.
"Kroz umjetnost govorim o onome što se događa unutar četiri zida majke - o stvarima koje nikada nikome nismo rekle i o pitanjima koja nam nitko nikada nije postavio. Predstava se bavi temama baby bluesa, usamljenosti, porođajne traume, krivnje, boli i tuge, ali i porođajne depresije te naposljetku - neizmjerne ljubavi prema vlastitoj bebi. Posebno mi se čini važnim pitanje oprosta prema sebi. To je, vjerujem, najteži dio za većinu žena: oprostiti si što tada nismo znale ili mogle drugačije. Poruka predstave ženama je jasna - niste krive i niste same. Mnoge od nas prolaze kroz slične priče i emocije; ne mora to uvijek biti porođajna depresija, ali gotovo svaka žena u postpartumu doživi trenutke duboke usamljenosti, čak i kada nije sama. "Novorođena" progovara u ime svih majki - i u ime njihove djece", objašnjava Dea Maria Računica.
Radeći na predstavi, još nije bila svjesna da je odabir teme povezan s njezinim osobnim iskustvom. Tijekom procesa njezine pripreme shvatila je da priča o njoj, o njezinom iskustvu i iskustvima žena prije nje želi biti oslobođena.
"Često kažem da sam majka otkad znam za sebe. I ne znam ništa drugo biti ako nisam majka. Biti majka mom jedanaestogodišnjem Adrianu moja je najdraža titula. Bilo je teško, pogotovo je bio težak dio u kojem postajem samohrana majka s bebom od devet mjeseci, a samohrano majčinstvo ne bi smjelo postojati uopće. Dodatno otegotno bilo je to proživjeti sa 17 godina. Bez podrške moje mame, tate, dvije sestre i okoline to je gotovo pa nemoguće preživjeti. Srećom, moja je obitelj uvijek bila uz mene, imamo jedni druge, uvijek sam imala svoju bebu koja mi je budila ogromnu snagu da idem dalje, da budem svoja, da stvaram svijet za nas. Moj dječak i moja obitelj su moji najveći resursi", govori Dea Marija.
"Ja ovo moram raditi"
Kao doula je emocionalna i praktična podrška ženi - tijekom trudnoće, poroda i postpartuma. Osluškuje što joj treba, daje joj informacije, ohrabruje ju i stoji uz nju. U postpartumu to često znači biti rame za razgovor, pomoć u organizaciji svakodnevice, ali najvažnije - biti osoba koja je tu.
"Ženama je najvažnije da se ne osjećaju same i da im netko potvrdi da su njihove emocije normalne te da je njihovo iskustvo važno. Prvi susret sa ženom uvijek započinje razgovorom - upoznajemo se, slušam što joj treba, kakvu vrstu podrške želi i na čemu bi voljela raditi. Osim što sam doula, djelujem i kao porođajni edukator i prenatalni somatski praktičar, radim i individualno sa ženama, vodim grupne radionice, ženske krugove i grupe podrške. Svaka žena ima svoju priču i drugačije potrebe, stoga uvijek gradimo odnos povjerenja i podršku krojimo prema njoj. Često volim reći da sam tu da držim majku - kako bi ona mogla držati svoju bebu", objašnjava.
Oduvijek je znala da želi pričati ženske priče - najviše čita autorice, gleda filmove koje su režirale žene, a majčinstvo je tema koja ju je oduvijek inspirirala. Nakon završene edukacije za porođajnog edukatora te savjetnicu za dojenje u organizaciji Balkan Birth Workers, Dea Maria je uspješno ostvarila svoju viziju i pronašla jedinstvenu sinergiju između glumačke profesije i uloge doule.
"Usudila bih se reći da je posao doule odabrao mene. Moja prvotna namjera, kada sam krenula na edukaciju, bila je povezati se sa ženama koje rade s trudnicama i majkama u porodu i postpartumu, kako bih prikupila materijal za svoju predstavu. No, na obuci se dogodilo nešto neočekivano - promijenio mi se cijeli pogled na svijet. Otkrila sam nove stvari o sebi, vlastitom iskustvu postpartuma i o tome kako prava podrška zapravo može i treba izgledati za majku i dijete. Na kraju edukacije sama sebi sam rekla: "Ja ovo moram raditi. To je to." Tako je krenuo moj posao doule", govori Dea Maria.
Kroz glumu istražuje sebe i svjetove drugih ljudi jer gluma traži razumijevanje i slušanje, baš kao i rad doule. Voli reći da na sceni izražava ono što u svakodnevici često ne može - vlastite emocije, misli i unutarnje prostore - dok u radu sa ženama nudi ono što je njoj samoj nedostajalo: prisutnost, podršku i siguran prostor.
"Pomažem ženama prisjetiti se unutarnje mudrosti koju svaka od nas ima, ali koju u užurbanom svijetu lako zaboravimo. Oba posla zahtijevaju istu kvalitetu - empatiju, potpunu prisutnost i sposobnost da budeš uz tuđe iskustvo bez osude", govori.
Upravo kroz tu bliskost i osluškivanje ženskih priča rodila se i potreba za nečim većim - konferencijom kao prostorom zajedništva i podrške, a svoje će znanje i iskustvo sada zajedno s predavačima prenijeti na nove majke i sve one koji se o njima brinu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....