Spisateljica Emina Pršić Prasnikar nakon televizijske pauze vraća se na male ekrane s emisijom "Regija u pokretu", a u intervjuu za Gloriju otkriva kako usklađuje brojne poslovne uloge s obiteljskim životom i otkriva zašto joj je majčinstvo najveća životna škola.
Dok se na malim ekranima neko vrijeme nije pojavljivala, voditeljica i spisateljica Emina Pršić Prasnikar nije mirovala. Njezin glas odjekivao je s radijskih reklama i animiranih filmova, a riječima je osvajala publiku kroz čak četiri knjige, koje je napisala u suradnji s psihologinjom Ivanom Šešo. Iako uspješna na brojnim profesionalnim frontovima, Emina bez zadrške priznaje da joj je najdraža uloga – ona majke. Sa svojom zaigranom i otvorenom devetogodišnjakinjom Leilani, koju je dobila u braku sa suprugom Vedranom, uživa u putovanjima, igrama, kućnim zabavama i svakodnevnim avanturama. U novoj životnoj fazi ponovno je pred kamerama HRT-a u emisiji "Regija u pokretu", a za Gloriju otkriva kako balansira između karijere, majčinstva i osobnog razvoja i to bez težnje ka savršenstvu.
Nakon nekoliko godina pauze ponovno ste se vratili voditeljskom poslu. Televizija zahtijeva maksimalnu posvećenost. Kako to utječe na obiteljski život?
Majčinstvo, posebice u prvim godinama, stavlja sve ostalo na čekanje. Kad sam postala majka, prve tri godine bila sam potpuno posvećena kćeri, nisam radila i sve vrijeme sam provodila s njom. Kasnije sam se polako počela vraćati poslovnim angažmanima. Danas, kada Leilani ima devet godina i uz dobru organizaciju sa suprugom, moje odsustvo zbog snimanja ili voditeljskih obaveza ne ostavlja prevelik trag na našu svakodnevicu.
Kako uspijevate balansirati između brojnih uloga – majke, voditeljice, spisateljice?
Nekad uspijevam bolje, nekad lošije. I dalje postoje trenuci kada moram odbiti neki posao jer jednostavno logistički ne mogu sve posložiti. Prihvatim to i kažem si: nisam superjunakinja i to je u redu. Znam da će Leilani brzo odrasti i da će se poslovne prilike opet ukazati. Nova emisija "Regija u pokretu" snimana je dok je bila u školi, a kada su se snimanja događala izvan Zagreba, cijela je obitelj sudjelovala kako bih mogla biti na terenu jedan ili dva dana.
Autorica ste četiri knjige koje se bave odnosima i majčinstvom. Koje su glavne poruke koje želite prenijeti čitateljima?
Naše knjige “Kad te bajka sastavi, a život rastavi", "Ljubav, beba, blagostanje i sranje", "Nedostaje? Ne. dosta je" i "Ovo želim da znaš", govore o međuljudskim odnosima, a oni su ključ naše sreće jer smo društvena bića. Pišemo o ljubavi, majčinstvu, emocionalnim slomovima, jezikima ljubavi, ali i o obrascima koje nesvjesno prenosimo iz generacije u generaciju. Inspiracija je svakodnevica i svakodnevni izazovi jer nema života u ružičastom balonu nepomućene sreće.
Idete li vi na psihoterapiju?
Prvi put sam otišla na terapiju prije 13 godina, upravo kod moje kolegice Ivane Šešo, u tadašnjem Obiteljskom centru. Bila sam u izazovnom životnom periodu i zahvaljujući realitetnoj terapiji, uspjela sam "počistiti" transgeneracijske obrasce i destruktivna uvjerenja koja su me kočila u daljnjem rastu i razvoju. Danas ako imam neki izazov imam tu privilegiju da ju mogu nazvati kao prijateljicu i kroz razgovor doći do rješenja ili samo isprazniti dušu.
Koji vam je najvažniji savjet koji ste dobili kao majka?
Da trenutak iscrpljenosti ne znači da sam loša majka. Samo znači da sam, umorna. I to je ljudski.
Postoji li neka životna izreka koja vas vodi?
"Život ne treba biti život koji nam se dogodio, već roman kojeg smo sami stvorili."
Voli li i Leilani pozornicu? Biste li voljeli da krene vašim stopama, kao i vašom sestrom Edinom?
Leilani je vesela, otvorena i vrlo zaigrana djevojčica. Jedino što zaista želim jest da bude – pametna. Pametne žene znaju kako biti sretne. Što god odabrala, imat će moju podršku. A ako joj ne mogu pomoći, barem joj neću odmagati.
Koliko su se vaša putovanja promijenila otkad je Leilani krenula u školu?
Znatno. Putovanja su sada skuplja jer se moramo prilagođavati školskim praznicima, a vremena je manje. Iako naša škola ima razumijevanje za putovanja nastojim da ne izostaje s nastave kako ne bi morala nadoknađivati gradivo. Pogledam li prosjek, ne smijem se previše žaliti i dalje putujemo iznadprosječno puno godišnje.
Koje ste zemlje posjetili i koje biste preporučili roditeljima s malom djecom?
Leilani je do sada posjetila oko 15 zemalja, a suprug i ja više od 60. Preporučila bih Budimpeštu, Italiju i Sloveniju za početak. Zatim Malta, Cipar i Turska za kraće letove, a za daleka putovanja – Dubai, Zanzibar, Meksiko i Tajland.
Na društvenim mrežama dijelite obiteljske trenutke. Ima li Leilani mobitel i kako pristupate tom pitanju?
Još uvijek odolijevamo svakodnevnoj upotrebi mobitela. Koristi ga samo u avionu ili na putovanjima. Ona je digitalno pismena i zna se služiti mobitelom, ali on još uvijek nije njezina produžena ruka kao nama odraslima i mnogobrojnoj djeci. Svjesna sam da ću to moći prakticirati još vjerojatno godinu dana, a onda će se situacija promijeniti jer okolina i vršnjaci imaju veliki utjecaj, a njoj je važan osjećaj pripadnosti u vršnjačkoj skupini. Kada dođe to vrijeme zajedničkim dogovorom ćemo postaviti određena pravila korištenja koja smatram da su nužna.
Tko je stroži roditelj – vi ili suprug Vedran?
Rekla bih da sam ja ta “stroža” jer jednostavno više vremena provodim s njom. Vedran je tata s kojim najviše uživa u igri. Oboje se trudimo biti autoritativni roditelji, s razumijevanjem, ali i jasnim granicama.
Osim putovanja, što najviše volite raditi kao obitelj?
Društvene igre i kućne zabave su nam omiljene! Volimo stvarati sretne trenutke kod kuće.
Kako izgleda vaš dan?
Svako jutro zajedno doručkujemo i pripremamo se za dan. Nakon što Leilani ode u školu, odradim tjelovježbu pa krećem s poslovnim obvezama. Poslijepodne smo zajedno, često ima aktivnosti ili se igra s prijateljima. Do 21 sat je spremna za spavanje, a večeri su rezervirane za mene i supruga. Tada pogledamo neki film ili jednostavno prepričavamo dnevne događaje uz večeru. Vikendom nemamo posebnu rutine već se posvetimo pustolovinama i izletima u prirodi ili na moru.
Koje vrijednosti želite usaditi svojoj kćeri?
O tome sam napisala cijelu knjigu "Ovo želim da znaš". Želim da izraste u ženu s dobrim manirima, zdravim granicama, emocionalnom inteligencijom i jakom unutarnjom snagom.
Osjećate li pritisak "savršenih mama" na društvenim mrežama?
Ne. Svatko živi najbolje kako zna. Znam da dajem sve od sebe i učim uz svoje dijete kako biti mama – upravo njoj. Savršenstvo nije cilj. Cilj je biti prisutan, osluškivati i podržavati.
Osjećate li kod Leilani "sindrom jedinog djeteta"? Žalite li što nema braću ili sestre?
Ne osjećam to. Kada nema vršnjaka u blizini, mi smo ti koji se igramo s njom. Iskreno, ne žalim što nemamo više djece jer znam da ne bih mogla pružiti istu razinu posvećenosti. Vedran i ja odlučili smo da nam je važnija kvaliteta odnosa nego kvantiteta. Funkcioniramo sjajno kao obitelj s jednim djetetom.
Imate li posebne odgojne metode?
Trudimo se živjeti vrijednosti koje želimo da ona jednog dana usvoji. Nismo savršeni roditelji, pogriješimo, ali priznamo grešku i ispravimo je. Djeca nas možda ne čuju uvijek, ali nas – gledaju.
Koji su vam planovi za ljeto?
Ljeto planiramo spontano, kako inače i živimo. Većinu vremena provest ćemo na moru, a nadam se i da ćemo "uhvatiti" neko putovanje izvan Hrvatske.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....