Kreatorica sadržaja i mama dvoje djece govori o majčinstvu bez filtera, važnosti putovanja i malim večernjim ritualima koji su važniji nego što mislimo.
Jedan od najpopularnijih Instagram profila posvećenih, između ostalog, majčinstvu, neupitno je Iwaiva – profil koji prati više od 92 tisuće ljudi, a iza kojeg stoji Iva Šutić. Ona je kreatorica sadržaja zaljubljena u putovanja, Istru, Italiju, život, prijatelje i obitelj, a osobito u svoju djecu – osmogodišnjeg Lenona i trogodišnju Umu, s kojima je stalno "u lovu" na lijepe trenutke i sitnice koje uljepšavaju dan. Razgovarali smo s njom o pritiscima "savršenosti", o izazovima odgoja u digitalno vrijeme te o malim ritualima s kojima rastu i djeca i ona.
Koliko vam danas znači Majčin dan?
- Čak i nakon osam godina, i dalje mi je nestvarno da sam na onoj strani koja prima pisma, crteže i zagrljaje. Nestvaran je osjećaj baš svaki put kad se zagledam u ta dva čovječuljka, kad shvatim da su sve to što jesu zbog nas i svega što radimo s njima i za njih. Kad mi moja trogodišnjakinja nekoliko puta dnevno kaže "Mamice moja, najviše te volim", a sin ljubav iskazuje s "Danas si napokon skuhala dobar ručak" na dane kada je bolonjez umjesto variva – oboje jednako grije srce.
Majčinstvo se često idealizira – jeste li ikad osjetili pritisak "savršenosti"?
- Shvatila sam da svatko stiže ono što mu je visoko na listi prioriteta. Možda će se nekome činiti da ja stižem više – ali jednostavno im to nije dovoljno visoko na vlastitoj listi. I ja "odgađam" ono što mi je manje milo. Oprani prozori su jako nisko na ljestvici, packe nastanu odmah nakon čišćenja i odlučila sam žmiriti na to. Putovanja su, s druge strane, visoko, dok nekom drugom nije. I to je sasvim ok ako ti to ne nabija grižnju savjesti na bilo koji način. A ako imaš grižnju savjesti, onda je vrijeme za promjene. Važno je biti u miru sam sa sobom.
Što ste naučili otkako ste postali mama?
- - S djecom rodiš i neku novu sebe. Preispituješ stare odnose i vrijednosti, suočiš se s nesigurnostima, vidiš oko čega se vrijedi boriti. I shvatiš da djeca trebaju staložene roditelje na koje će se moći osloniti i ugledati.
Kako izgleda jedan stvarni dan s djecom – bez filtera?
- Glasno! Moja djeca nisu od onih koja mirno sjede i crtaju. Čim otvore oči, nađu razlog za svađu. Većinu dana multitaskam između majke, domaćice i poslovne žene. Veselo je, aktivno, iscrpljujuće – ali na kraju dana, osim umora, osjećam veliku zahvalnost.
Sva djeca prođu kroz fazu 1000 pitanja u minuti – kako to izgleda kod vas?
- Moj sin je oduvijek bio veliki filozof i njegov tok misli me uvijek "izuvao iz cipela". Matematički je mozak pa se sve uvijek vrti oko brojki, brzina, daljina. S druge strane, Umi je važno da odjene nešto lijepo i da ju se obasipa komplimentima, ali i da u svakoj raspravi bude najmudrija i da njezina bude zadnja. Ali njihova pitanja su uvijek jako slatka i dječja. Neki dan me ona pitala razumiju li se patke i psi kad jedni govore kva-kva, a drugi vau-vau. Lenon je u toj dobi bio više od filozofskih pitanja poput ima li vatromet kotače i gdje parkira kad poleti, gdje možemo stati da vidimo kako se Zemlja okreće oko Sunca...
Pokušavate li te trenutke pretvoriti u male lekcije ili ih više doživljavate kao zajedničko otkrivanje svijeta?
- Sasvim je ok da mi roditelji ne znamo odgovor na sve, ali to ne znači da će se oni zadovoljiti nedostatkom odgovora, tako da uvijek moramo zaviriti u neku od knjiga ili kako je to danas moderno – pitamo ChatGPT. Nama je oduvijek važno da uče iz viđenog, da naše slobodno vrijeme trošimo na nova iskustva koja ćemo proživjeti zajedno.
Što ste vi naučili kroz njihovu znatiželju?
- Da bih mogla opet u školu jer ne znam odgovore na pola pitanja. Šalu na stranu, naučila sam stati i promotriti. Ne juriti uvijek kroz život. Naučila sam da je lijepo gledati svijet dječjim očima, staviti fokus na lijepe stvari koje te okružuju i glasno reći kada nešto ne želiš.
Postoji li neki mali ritual koji pomaže da se povežete nakon užurbanog dana?
- Dan završavamo tako da smo svi na okupu, bez drugih ljudi i bez distrakcija i to je vrijeme kada se najviše povezujemo. Djeca tada najviše upijaju i tada je igra često prožeta učenjem ili pričama iz nekog životnog iskustva. Nekad crtamo zajedno pa razgovaramo o tome kako nam je prošao dan i tu saznam neke njihove male tajne. To je i vrijeme kad čitamo slikovnice i njima drage dječje enciklopedije s hrpom zabavnih pitanja, priče o svemiru ili životinjama, lijepimo sličice u njima omiljeno Životinjsko carstvo i tako učimo zanimljivosti. Jeste li znali da hobotnica ima tri srca? Ili da se štakori nasmiju ako ih poškakljaš? Ok, vjerojatno nam to nikad ne bi palo na pamet, ali s klincima naučiš svakakve zanimljive informacije.
Koliko vam je važno provoditi vrijeme zajedno bez ekrana?
- Jako! U našem danu premalo je sati, a ekrani bi možda stigli na red kad bismo imali još malo vremena. Jednostavno postoji previše toga zabavnijeg što možemo raditi zajedno od toga da su pred ekranima. Ne znači da ih ne koriste, ali to je zaista rijetko.
Mnogo putujete s djecom – zašto vam je to važno?
- Nedavno smo s cijelim društvom bili na putovanju. Bilo je devet obitelji, pri čemu čak 18 djece. Zamislite koliko se tu izazova našlo u jednom danu! No to nas nije spriječilo da odemo na put i uživamo. Dan kasnije listala sam slike i shvatila koliko su ta djeca oplemenila naše živote, povezala nas sve. Toliko su nas "plašili" s tim da život prestaje kad dobiješ djecu, a meni se sad čini da tek tada zaista počinje. Putovati s djecom zasigurno je kompliciranije nego bez djece, logistika je naporna, dođeš na lokaciju pa im se ne da hodati, na plažu nosiš 20 nepotrebnih rekvizita na plus 40... Ali u svemu tome sam biraš na što ćeš staviti fokus – na ono što ti otežava život ili uživati u svemu lijepome što putovanja nose. Ne očekujem da će se moje dijete s 20 godina sjećati da je s dvije godine hodalo kraj kosog tornja u Pisi, ali bit će im normalno poštivati različitosti, slijediti neka pravila, budit će im se znatiželja, dijelit će iskustva, razvijati odnose s nama, drugim ljudima, sa samima sobom.
Nedavno ste bili na safariju – kako su reagirali?
- Zamišljam kako je to kad imaš tri ili osam godina i kad ti sve one sličice iz Životinjskog carstva ožive. Kad se nađeš na par centimetara od žirafe koja ti uđe glavom u auto i poliže ti ruku. Kad ti deva jede iz jedne ruke dok drugom čepiš nos. Kad prođeš u autu na pet metara od lava koji odjednom tako glasno rikne da poskočiš. Sva osjetila ti rade. To otvara cijeli jedan novi spektar pitanja meni, odrasloj osobi, a zamislite samo kakva su to životna iskustva za djecu. Ljudi, pokazujte djeci svijet. Čak i jednostavne aktivnosti poput ljepljenja sličica mogu biti super. Neka djeca sa znatiželjom uče nove informacije, a zajedno maštajte o tome da sve to jednog dana i doživite. Takve se stvari ne zaboravljaju i otvaraju mjesto za nova znanja koja ostaju zauvijek!
Kakve su vaše uspomene na djetinjstvo? Jeste li i vi skupljali sličice za Životinjsko carstvo?
- Ja sam uvijek bila dežurni statističar. Morala sam imati sve informacije, zapisivala ih, radila popise, morala sam skupiti baš sve sličice, križala sam brojeve koji nedostaju. I dan-danas sve volim imati pod kontrolom i jako sam dobro organizirana. Rijetko kad upoznam nekoga tko je organizacijski tako posložen – s tim se stvarno rodiš i onda samo razvijaš.
Kakav je osjećaj danas to iskustvo dijeliti sa svojom djecom?
- Nekad se uhvatim kako mislima izlazim iz svojeg lika i promatram sa strane. Točno vidim svoje roditelje kako sjede sa mnom i čitaju, lijepe sličice, odgovaraju, baš kao što i mi radimo s našom djecom. Vjerujem da će se to prenijeti i na iduću generaciju.
Što biste poručili mamama uoči Majčinog dana – što je zapravo najvažnije u odnosu s djecom?
- Kad pomisliš da je majčinstvo teško – a pomisliš to sigurno nekad u danu – sjeti se da je to ono o čemu si nekad maštala. Nemoj "jedva čekati" da prođe naporna faza misleći da nova nosi spas. Svaka nosi svoje. I neprospavane noći, nervozu, strahove, ali nikad se nećeš osvrnuti nazad i pomisliti “ovo je bilo grozno”. Uvijek ćeš iz prethodne faze izvući ono dobro, jer to ostavlja trajniju emociju.
Pričajte djeci svoje priče, nemojte ih samo oblijetati pitanjima “Kako je bilo u školi/vrtiću”, povjerite i vi njima svoj dan. Dajte im priliku da vas slušaju i osjete se važnima, tako će i oni prići vama. Kroz sve te priče prožmite neke pouke, okružite ih raznim iskustvima, zajedno guštajte u svemu, ne štitite ih baš od svega, ali budite ruka koja će ih uvijek pridržati. Majčinstvo je teško, rastavi te i sastavi, ali kad ti predpubertetlija kaže “Napokon si i ti skuhala nešto dobro” ili te dijete poljubi i čvrsto zagrli kad god se sagneš na njenu razinu, znaš da ti ide dobro.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Gloria x Kraš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....