Trudnoća i prvih nekoliko mjeseci života s novorođenčetom, koliko god bajkovito zvučali i koliko god ih mi lijepo zamišljali, često nisu takvi. Neke trudnice imaju mučnine, druge pate od gestacijskog dijabetesa, treće se bore s navalom emocija, dok dojilje nerijetko imaju problema s dojenjem ili strahuju od novih životnih okolnosti... U tom periodu života mnoge (buduće) majke, ali i očevi, suočavaju se s izazovnim situacijama u kojima im je potrebna pomoć. Ukratko, stresan je to period kada je korisno pored sebe imati nekoga tko ima znanje i strpljenje, a sada je to moguće.
Prva privatna primaljska njega u Hrvatskoj u kojoj stručne primalje s višegodišnjim iskustvom rada u bolničkom sektoru pružaju usluge, savjete, terapijsku i psihološku podršku trudnicama i budućim majkama tijekom njihovog najosjetljivijeg razdoblja života - otvorena je ovog vikenda u Zagrebu. Bio je to veliki san Ivane Zorić, prvostupnice primaljstva i direktorice Moje primalje, prve privatne prakse primateljske njege, kakve već godinama postoje u drugim zemljama Europske unije, dok je u Hrvatskoj donedavno bila nezamisliva izvan bolničkog sustava.
Ova prvostupnica primaljstva s 26 godina primaljskog staža, nakon završenog preddiplomski studij primaljstva na Fakultetu zdravstvenih studija u Rijeci, u roku i uz rad, odvažila se na karijerni zaokret s ciljem ostvarenja svog sna. Dala je otkaz na Klinici za ženske bolesti i porodništvo KBC-a "Sestre milosrdnice" i krenula u realizaciju projekta koji je, ispostavilo se, bio vrlo ambiciozan, ali ne i nedostižan.
"Ideju sam godinama slagala u glavi. Radeći u bolnici, u razgovoru s pacijenticama, njihovim obiteljima i pratnjama, slušala sam njihove probleme, koji su se intenzivirali za vrijeme pandemije", počinje svoju priču Ivana Zorić.
I sama je, povjerila nam je, bila trudnica koja je morala strogo mirovati te je provela gotovo tri mjeseca u bolnici na održavanju trudnoće. "I s te strane znam što je trudnicama potrebno. Sjećam se, kad sam došla kući sa sinom u rukama, koji je između ostalog prijevremeno rođen, gledala sam ga kao u čudu i razmišljala: ‘A što sad?‘. Ako sam ja bila uplašena i izgubljena, kako je onda trudnicama, rodiljama i njihovim obiteljima koje čekaju patronažnu sestru da im dođe i po nekoliko dana ako im se spoji vikend, blagdan, praznik".
Nakon svih godina staža, govori nam, na fakultetu je doista osvijestila što primalje prvostupnice mogu i smiju obavljati te koje su sve njihove kompetencije. No, priznaje i kako nije bila svjesna na koliko se hrabar potez odvažila.
"Nakon svih tih godina u državnom sustavu, u bolnici, trebalo je skupiti hrabrosti i dati otkaz. Velika je to odgovornost i ludost. Hrvatska politika ‘podupire‘ poduzetništvo, ali administracija i birokracija ne idu u tom smjeru. Najteže mi je bilo kad bih pokucala na vrata i tražila savjete, pomoć i svi bi pohvalili ideju, a onda bih umjesto pomoći dobila odgovor: ‘Ali znate, vi niste start up koji se bavi informatikom, aplikacijama, niste zeleni‘. Toliko se priča o zagušenosti zdravstvenog sustava, zdravstvenoj i socijalnoj skrbi, natalitetu i onda dođem sa svojom idejom i ne naiđem na potporu", ukratko je pokušala dočarati izazove s kojima se susrela na putu prema otvorenju Moje primalje. Jedina pomoć koju je dobila jesu poticaji za samozapošljavanje.
No, kako to obično bude, kad sustav zakaže, pomoć ti ponude oni od kojih to najmanje očekuješ.
"U tom obilasku institucija i traženju pomoći, naišla sam na nekolicinu ljudi koji su recentno otvorili svoje tvrtke i pomogli mi, a i još to čine, svojim savjetima te me upućuju na daljnje korake u poduzetništvu. Drugi su mi pomogli oko promidžbe i brendinga, treći kod podizanja web stranice, četvrti kod uređenja prostora... Da sam se oslonila samo na sustav, umjesto na dobre ljude, ne bih tako brzo realizirala svoju ideju", govori nam Ivana.
Naime, naglašava nam, nakon što smo ušli u EU i uvođenjem sustava Bologne u školstvo primaljstvo je degradirano. Kako stoji u stručnoj brošuri Kompetencije primalja-asistentica, prvostupnica i magistra primaljstva, primalje rade više od fiziološkog porođaja - rade na odjelima rađaonice, rodilišta, odjelu za babinjače, patologiji trudnoće, ginekološkoj operacijskoj sali, ginekološkom odjelu, trudničkoj poliklinici, ginekološkoj poliklinici, domu zdravlja - zdravstvenoj zaštiti žena i trudnica, neonatološkoj ambulanti, patronažnoj službi za žene i novorođenčad, neonatološkoj intenzivnoj skrbi i dječjoj sobi, postoperacijskoj intenzivnoj skrbi, planiranju obitelji i privatnoj praksi. Brinu se, dakle, za zaštitu svih dobnih skupina žena, skrbe o spolnom i reproduktivnom zdravlju, planiranju obitelji, promociji i zaštiti dojenja na svim razinama zdravstvene zaštite, a ipak im se, ističe Zorić, pokušavaju umanjiti kompetencije.
"Primalja prvostupnica po zakonu treba raditi patronažu trudnice, rodilje, babinjače i novorođenčeta. No, naš je zdravstveni sustav kreiran kako je i ne rade se reforme. Patronažna služba je pod gradovima i županijama, a oni ovise o državi. Osobno nemam ništa protiv kolegica u patronažnoj službi, dapače, ali da li smatrate da je normalno, i uredu da patronažna sestra obilazi trudnice, babinjače i novorođenčad, a prije toga je bila kod pacijenta koji ima gangrenu, dekubitus, stomu...", i sama je u nevjerici.
Zajedno s kolegicom primaljom Viktorijom Varošanec izborila se da primalje nisu više isključivo dio bolničkog sustava, odnosno da mogu djelovati samostalno, kroz privatnu praksu, kako to čine i njihovi koleg(ic)e liječničke struke.
"Naša ciljana skupina su klijentice koje se, nažalost, najviše informira na internetu, po forumima, raznim grupama na društvenim mrežama, i to od nemedicinskog osoblja koji su završili tečajeve i predstavljaju se ‘velikim znalcima‘ u primaljstvu. I od toga ih želimo zaštititi. Želim uvesti u Hrvatsku primaljstvo kao što je dostupno u zemljama EU. Dug je to put, ali odlučila sam mijenjati svijest i percepciju o primaljama i primaljstvu. Mi nismo medicinske sestre, mi nismo babice, mi nismo doule. Mi smo primalje. Mi smo te koje se bavimo trudnicama, rodiljama, babinjačama i novorođenčadi. Mi porađamo, a ne doktori ginekolozi. Mi smo tim s ginekolozima. Mi ne možemo bez njih, kao što ni oni ne mogu bez nas. Naravno želim istaknuti da ovdje pričam o zdravoj trudnici i fiziološkom porodu te periodu babinja".
Kao viziju i cilj si je postavila stvoriti posebno pozitivno i motivirajuće okruženje za žene u najljepšem i najranjivijem periodu života, gdje bi im primalja bila dostupna od 0 do 24.
"Period trudnoće, poroda i nakon njega je divan, ali toliko i užasno stresan za žene. Mi smo tu da im pomognemo sa savjetima i ciljanim uslugama kako bi kroz cijeli taj period prošle fizički i psihički što bezbolnije", dodaje Zorić te ističe kako Moja primalja nudi i radionice s nutricionistom, vježbe s fizioterapeutom, kineziologom, yoga instruktorom, savjetovanja vezano za njegu u trudnoći, baby handling i babywearing, kao i tečajeve za trudnice s pripremom za porod i babinje, a brinu i za psiho-fizičko zdravlje očeva.
"Ima mnogo trudnica koje zbog određenih zdravstvenih stanja moraju strogo mirovati kod kuće. Tu tim Moja Primalja uskače i pomaže. Mi ćemo im pružiti svu skrb koju mogu imati i u bolnici, a ako to žele, možemo im biti i pratnja na porodu".
Naravno, usluga se nastavlja i nakon poroda te dolaska bebe. Ivana i njezin tim primalja uzimat će uzorke krvi, urina, mikrobiološke uzorke te ih transportirati do laboratorija koji će nalaz trudnicama poslati e-poštom. Također, pomagat će ženama kod dojenja, savjetovanja, brige i njege dojenčeta.
"Posebnu pažnju ćemo posvetiti našim Palčićima, novorođenčadi s poteškoćama u razvoju te djeci koja su rođena s određenim potrebama", ponosno naglašava direktorica Moje primalje.
U ponudi su trenutno tri paketa, ali i mogućnost individualno složenog paketa prema svakoj ženi, njezinoj trudnoći i potrebama djeteta. Uostalom, cilj im je, zaključuje Ivana - individualni pristup.
TIM MOJA PRIMALJA:
- Ivana Zorić, prvostupnica primaljstva
- Viktorija Varošanec, primalja
- Marija Šavorić, primalja asistentica
- Sanja Babojelić, prvostupnica primaljstva
- Jelena Štimac Tepša, yoga instruktor
- Vlatka Jerbić, kineziolog
- Nikola Degač, kineziolog
- Marko Bosak, fizioterapeut