Jedan projekt, na kojem je radila s bivšim suprugom Hrvojem Hegedušićem i kćerima, u njezinom srcu ima posebno mjesto
Budući da se prije Božića malo temeljitije čisti kuća, tako sam i ja obrisala prašinu s Porina (diskografska godišnja nagrada, odljev skulpture Ivice Propadala) koji smo dobili prije dvadesetak godina za CD "Božićna priča obitelji Hegedušić". Mene su inače u životu nagrade i priznanja dosta zaobilazile pa i ovog Porina ne doživljavam kao neku nagradu, već kao ganutljivu uspomenu na vrijeme kad smo ga snimali pa objavili, pa dobili Porina i na kraju prigodno nastupali pjevajući uživo pred publikom i s publikom, divne božićne pjesme koje sam odabrala. Ovo nije reklama za CD jer se cijela naklada davno prodala i samo ponekad čujem na radiju neku našu izvedbu. Ideja za taj naš obiteljski božićni album bila je moja, a realizacija zajednička. Najveći posao odradio je tata Hrvoje Hegedušić koji je postavio vokalne i instrumentalne aranžmane, kao ton-majstor sve je snimio i smiksao, a za svaku pjesmu nakon što je snimio mene i kćeri, trčao bi s pulta režije u studio, zgrabio slušalice pa pjevao i dodavao svoj četvrti glas i onda trk natrag za pult u režiju gdje bi zaustavljao, ispravljao i ponavljao koliko god je trebalo.
Posebnost tog albuma je u tome da jedna obitelj - mama, tata i dvije kćeri mogu snimiti i pjevati uživo troglasne i četveroglasne skladbe kao pravi profesionalni vokalni kvartet. Hrvoje i ja jesmo profesionalni muzičari a kćeri: Hana je glumica, a Martina profesorica engleskog i španjolskog jezika izuzetno su muzikalne, sa solidnom glazbenom naobrazbom, obavile su zadatak kao prave profesionalke, tako da i danas ponosno uživam slušajući našu "Božićnu priču". Dugo sam nagovarala Hrvoja da snimimo taj CD, prije nego nam cure odu iz kuće u svoje božiće i svoje živote pa sam požurujući realizaciju odabrala i pripremila pjesme. Otkad znam za sebe, oduvijek sam smatrala da ja, moj Zagreb i moja Hrvatska spadamo u Evropu. To sam, naravno, mislila i živeći u SFRJ, pa kad smo dobili svoju državu i kad smo svi doma na televiziji gledali kako nas priznaju druge države jedna za drugom, baš mi je srce bilo puno. Zato sam osim naših najpoznatijih tradicionalnih božićnih pjesama uvrstila i najpoznatije strane pjesme koje tamošnje obitelji pjevaju za Božić. Živo se sjećam s koliko smo ljubavi i veselja, ali i predanog rada, vježbali, učili, usklađivali glasove da dobijemo pravu harmoniju. Bilo je tu i nervoze i predbacivanja za pogreške, raspravljanja kako može biti bolje i sve to nekako profesionalno potpuno zaboravljajući tko smo mi jedni drugima. A kad smo nakon objavljivanja albuma krenuli na nastupe, bilo mi je vrlo neobično da dijelimo garderobu, šminku, uzbuđenje, tremu, osluškivanje žamora publike prije početka - sve kao profesionalci a ne obitelj. Tako sam i zauvijek zapamtila da sam na pozornici podijelila sa svojim kćerima neke poglede, "migove" i znakove koje dijeliš samo s kolegama muzičarima. To mi je neopisivo dragocjeno iskustvo, kao neka nadogradnja na naš svakodnevni odnos majke i kćeri. Nismo uspjeli održati puno nastupa jer su Hana i Martina baš u to vrijeme jedna za drugom ostale trudne. Dolaskom unuka shvatila sam da smo u zadnji čas ostvarili taj moj projekt - Božićna priča obitelji Hegedušić jer je ta obitelj ostala zajedno na tom CD-u, a u stvarnosti nismo više skupa. U svom malom stanu u kojem već dugo živim sama, imam mali bor, malo božićnih ukrasa, svijeća i puno topline i ljubavi za kćeri i unuke koji mi dođu na Badnjak. A imam i darove, kolače, bakalar. francusku salatu i mesne delicije koje dolaze na stol u ponoć. Napravim i sarmu da ponesu sa sobom. Zapravo jako se potrudim jer sam silno zahvalna na tim našim badnjim večerima. Unuci su veliki, tri studenta i srednjoškolka - Petra, Luka, Juriša i Laura koji dok čekamo Božić moraju i malo pretrpjeti slušanje bakinog CD-a i bakine omiljene pjesme:
Kada ponoć bljesne sa visina
za nas dižem čašu mladog vina
što iz želje, što iz ljute potrebe
svi će anđeli i svi će sveci
pjevat‘ pjesmu ti je samo reci
i poželi Božić bijeli
neka bude za tebe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....