Riječki glazbenik je na otvorenju filmskog festivala izveo ‘Lijepu našu’ i ‘Krasna zemljo, Istro mila’, a u intervju nam je otkrio koliko mu je dugo trebalo da prihvati tu ponudu, je li imao tremu te koji mu je najdraži filmski žanr.
Osim iščekivanja crnohumorne drame “Južina”, kojom je otvoren 72. Pulski filmski festival, publika u prepunoj Areni s nestrpljenjem je čekala i nastup glazbenika Damira Urbana (56). Riječki roker, poznat po tome što često iznenađuje svojim glazbenim i modnim stilom, pobudio je znatiželju posjetitelja i oko toga kako će te večeri interpretirati dvije himne - hrvatsku “Lijepu našu” i istarsku “Krasna zemljo, Istro mila.” Nakon nastupa, Urban nam je dao kratki intervju i podijelio svoje dojmove.
Kakav je bio osjećaj pjevati “Lijepu našu”?
- Izazovan, naravno. Bila mi je velika želja pretvoriti hrvatsku himnu u nešto nježno, lijepo i toplo - i mislim da smo u tome donekle uspjeli. Ako nas pozovu još koji put, možda će biti još i bolje.
Jeste li dugo vježbali?
- Nismo. Pratio me Luka Toman, gitarist iz grupe Urban & 4, s kojim sviram već dugi niz godina, pa nam nije trebalo puno vježbe. Više smo se sastali kako bismo osmislili koncept i odredili put kojim ćemo krenuti. Zapravo sam doma, kao nekakvu smjernicu, slušao ploču “Nebraska” Brucea Springsteena. Ideja nam je bila da u minimalizmu pokušamo od pjesme koja inače motivira i potiče ljude na pokret, napraviti nešto nježno, ljubavno i mekano. Zapravo, nešto što podsjeća na dom, na dragu, na ljubav, na zagrljaj...
Jeste li odmah prihvatili ponudu da pjevate hrvatsku i istarsku himnu?
- Za hrvatsku himnu sam pristao nakon nekoliko dana, a za istarsku sam tražio više vremena jer mi ta pjesma nije bila u uhu. To nije neka pjesma koju privatno pjevam niti dobro poznajem. Čuo sam je, naravno, nekoliko puta, ali nije nešto s čime se budim, pa mi je trebalo vremena da vidim mogu li je nekako okrenuti u svoju korist. Kad sam shvatio da sam uspio, rekao sam: “Može i to.”
Jeste li imali tremu?
- Jesam. Uvijek imam tremu prije bilo kojeg nastupa.
Biste li himnu pjevali predsjedniku ako vas pozove?
- Morao bih vidjeti kakve su mu želje. Ako mi da potpunu slobodu i ako postignemo umjetnički dogovor da mi se ne petlja u to što radim, možda i bih. No, morao bih dobro razmisliti. Ne radi se tu samo o predsjedniku i o tome tko je predsjednik - jednostavno nisam čovjek koji pjeva himne. Ovo je prvi put, a moguće i zadnji. To jednostavno nije u opisu mog posla, kao što nisu ni pjevanja na rođendanima i vjenčanjima. Ovo je bio izuzetak.
Budući da imate i glumačkog iskustva, postoji li neki glumac ili glumica s kojom biste voljeli nešto snimiti?
- Imam jako puno prijatelja glumaca i ne bih htio nikoga izdvajati, jer bi se oni koje ne spomenem mogli uvrijediti. Da mi neki od njih nisu prijatelji i da sam iz neke druge zemlje - recimo iz Italije - rado bih nabrojao tri-četiri imena. Ali s obzirom na to da moja žena radi na glumačkoj akademiji u Rijeci i da preko Rade Šerbedžije i kazališta znam hrpu glumaca privatno, preskočio bih taj odgovor.
Koji vam je omiljeni filmski žanr?
- Budući da imam troje djece - dječji. U zadnje vrijeme gledamo “Gremline” i “Gooniese” i klincima se jako sviđaju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....