‘Nigdje‘ je prva je foto knjiga fotografa rođenog u Slavonskom brodu koji svojim umjetničkim rukopisom jednako bajkovito predstavlja prirodu koja ga fascinira kao i hranu koja mu je strast.
U prostoru Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Oktogonu predstavljena je fotografska knjiga Nigdje Marija Kučere. Svojim fotografskim rukopisom godinama je oblikovao vizualni identitet Glorije i Glorie Glam, a njegov umjetnički rad već godinama oduševljava kulturnu javnost. Knjiga Nigdje sadrži fotografije iz istoimenog ciklusa snimljenog na jednom otoku i predstavljenog 2021. u zagrebačkoj Galeriji Josip Račić, nažalost usred pandemije, kada ju je vidio vrlo mali broj posjetitelja.
Mario Kučera poznat je po zanimljivim umjetničkim fotografijama prirode, ali i hrane. Gastronomija mu je strast koju jednako konzumira kao umjetnik, ali i kao dobar poznavatelj. S njim smo razgovarali nakon promocije koja je okupila zagrebačku fotografsku kremu, a knjigu su predstavili kustos Feđa Gavrilović, koji je napisao i tekst u knjizi te Marta Radman, kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti.
Otkuda ideja za fotografsku knjigu s materijalima sa samo jedne izložbe?
Zato što je jednog dana, dok je trajala moja istoimena izložba u Galeriji Josip Račić 2021., ušao kustos Feđa Gavrilović i uzviknuo: “Kučera, idemo ti napraviti knjigu!”
Za one koji nisu vidjeli knjigu, o kakvim se fotografijama radi?
To je cijela izložba iz Račića i dodano je još desetak fotografija iz istog ciklusa koje nisu bile izložene.
Zašto naziv izložbe i knjige – Nigdje?
To je stanje praznine od mentalnih konstrukata koje se događaju u našem umu. Oslobođenje od vezanosti za vrijeme i prostor. Dakle, “nigdje” se nikada ne događa izvan nas samih, u stvarnosti, već je to stanje uma, odnosno naših misli. A to najsuvislije i najpreciznije opisuje rečenica mog prijatelja Ivana Golca iz Gospića – slikara, gljivara, sakupljača divljeg voća, ribara, dakle čovjeka koji živi u jedinstvu s prirodom – koji mi je, kada je vidio naslov knjige, rekao: “Puno sam puta bio ‘nigdje’ i tada sam bio najsretniji.”
Ima li neka fotografija u knjizi koja vam je posebno draga?
Odrekao sam se koncepta i odlučio snimati intuitivno, trenutno inspiriran. Snimao sam svakodnevne stvari i pojave. Ali kada sam pogledao snimljeni materijal, uvidio sam u fotografijama puno simbolike i značenja koje prije nisam zamijetio. Teško mi je izdvojiti baš neku fotografiju, ali ako moram, to bi bila fotografija sunca jer sam opčinjen fotosintezom.
Je li zbog toga često snimate prirodu, a ne, primjerice, život na asfaltu ili u gradu?
Puno snimam u prirodi, važno mi je boraviti u njoj jer nas obnavlja. Jer mi smo priroda.
Česta tema vam je i hrana, odnosno gastronomija.
To je jedan dio moje profesije koji je komercijalan, ali zaista volim snimati hranu i u tome uživam. Uvijek sam nastojao postići ravnotežu između komercijalnog bavljenja fotografijom, gdje postoje određena pravila i uvjetovanost, i vlastitog umjetničkog izraza.
A koliko je poznato, i sami ste odličan kuhar?
To priznajem. Razumijem gastronomiju, zato se između ostalog i time bavim.
Postoji li fotograf čiji vas radovi posebno oduševljavaju?
Da, ali vjerojatno za njega nitko nije čuo. Radi se o američkom fotografu Duaneu Michalsu, koji se bavi dualnom prirodom svijeta. Ima 93 godine, još uvijek je britkog uma i stvara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....