Jere Hribar ostvario je vrhunski nastup na Europskom prvenstvu u malim bazenima u poljskom Lublinu, osvojivši brončanu, srebrnu i zlatnu medalju, a sada ga čeka ono najteže poglavlje - četiri važna ispita na studiju financija u Americi.
Uspjeh, nadahnuće i ponos - tako bismo najbolje opisali spektakularni uspjeh mladog splitskog plivača Jere Hribara (21) ostvaren na Europskom prvenstvu u malim bazenima u poljskom gradu Lublinu. Jere je isplivao brončanu medalju u štafeti 4×50 metara slobodno, u disciplini 100 metara slobodno osvojio je srebro i postavio novi hrvatski rekord od 45,64 sekundi, a onda kao da je htio pokazati da sve to nije slučajnost, okitio se i zlatom u disciplini 50 metara slobodno i oborio hrvatske rekorde koji su posljednjih 17 godina bili u vlasništvu plivača Duje Draganje (42).
"Osjećam se super jer nakon 2008. godine opet imamo europskog prvaka u plivanju nakon Duje. Iza mene su super vikend i tjedan, s tri osvojene medalje - broncom, srebrom i zlatom. Imam cijeli komplet i prezadovoljan sam s dva isplivana apsolutna rekorda Hrvatske i jednim izjednačenim. Trud, trening, odricanje, red, rad i disciplina kod mene su standardni. U mojih 14 godina treniranja ništa se nije promijenilo, ne radim ništa više ili manje, samo je trebalo vremena da se sav taj rad isplati, zbog njega sam postigao uspjeh", govori nam ponosno Jere dok čeka avionski let za Houston odakle će se uputiti na Louisiana State University gdje studira financije.
Povratak kući u Split još će malo morati pričekati jer u Americi mora položiti važne ispite. "Sljedeći tjedan imam završne ispite iz četiri predmeta - dva iz financija i dva iz računovodstva. Lakši dio sam obavio, sada slijedi onaj teži s učenjem. Nakon toga sam gotov sa svime i nadam se da će mi se do tada svi dojmovi slegnuti", smije se Jere.
Na tribinama u Poljskoj bodrio ga je otac Lovro, zbog kojeg se i počeo baviti plivanjem. "Nema tko od mojih nije plakao - on, mama, sestre, jedino najmlađi brat nije pustio suzu. Otac je bio na tribinama, a mama me ne gleda ni na televiziji, a kamoli uživo. Ona se najviše boji i ima najviše adrenalina od svih - kada ja plivam ona čak ni ne spava, tako da zbog svog tog stresa, nažalost nije došla", govori mladi plivač kojem je podrška obitelji neprocjenjiva, kao i ona djevojke Sofije Sartori, talijanske plivačice koju je upoznao na studiju u Americi.
"I Sofia je plakala, odmah me zvala. Inače si dijelimo savjete oko plivanja, ona meni pomaže, ja njoj", priznao nam je Jere kojem su uz roditelje i Sofiju podrška i tri sestre Mare, Luce, Kate te brat Šime, od kojih najmlađa trenira odbojku, srednja badminton, najstarija pliva, dok brat trenira nogomet.
Plivanjem se bavi od ranog djetinjstva, što ne čudi obzirom na to da je dijete s mora, ali on se zapravo u bazenu osjeća kao "doma". Pokazao je to na Olimpijskim igrama u Parizu prije dvije godine, a onda i obaranjem 14 godina starog rekorda jednog od najuspješnijih plivača svih vremena, Michaela Phelpsa. Bilo je to na natjecanju četiriju američkih sveučilišta u Annapolisu, gdje je Jere plivao za svoj Louisiana State University i isplivao 42,99, što je najbolji rezultat ikad na 100 jarda slobodno u tom bazenu, odnosno neslužbeni svjetski rekord (naime, službeni se bilježe samo za natjecanja u kojima se bazeni i duljine utrka mjere u metrima (100 jarda = 91,44 m)).
Za njegove plivačke početke "kriv" je tata Lovro koji je zbog ozljede često odlazio na bazen i svog sinčića vodio sa sobom. "Vidio sam djecu kako treniraju i rekao da i ja želim plivati s njima. Već sutradan sam im se pridružio, a moja profesionalna karijera započela je nakon Europskog juniorskog prvenstva u Rimu 2021. kada sam shvatio da mogu nešto postići, da imam potencijal i tada sam odlučio otići u Ameriku", prisjetio se Jere prije godinu dana u razgovoru za Gloriju čiji je talent bio primijećen preko oceana, odakle su mu pristigle ponude s čak dva sveučilišta.
Njegovo se ime tada povezivalo uz ono višestrukog svjetskog rekordera, prvaka i olimpijskog pobjednika, kojeg ovaj 203 centimetra visok Splićanin odmalena prati i divi mu se i uspio je oboriti baš njegov rekord. "To je bilo sasvim neočekivano, bilo koji rekord koji se skine je važan, ali kada čuješ ‘bazenski rekord Michaela Phelpsa‘ dobiješ novu motivaciju i želju za napretkom, dobar je to osjećaj. Michaela nisam imao prilike upoznati, ali bilo bi to lijepo iskustvo".
Život u Americi
Kada nije u bazenu, Jere uči i studira, treća je godina studija, a financije ga zanimaju u tolikoj mjeri da su mu čak postale i hobi, ali nađe vremena i za druženje s dragim ljudima. Područje financija istražuje u slobodno vrijeme, a ako ne uspije u plivanju, što mu je plan A, vidi se u nekoj financijskoj kompaniji. "Nije lako opisati studentski život u Americi, ali izgleda kao u filmovima. Većinu slobodnog vremena provodim zezajući se s prijateljima u kampusu, izlazimo van... idemo u New Orleans na pecanje, srijedom igramo stolni tenis, svaki drugi vikend košarku. Nikada nije dosadno, uvijek se imam s kim družiti, pričati, raditi. Zabavno mi je. Živim u studentskom domu koji se razlikuje od onih hrvatskih. Imam dva cimera i zapravo smo smješteni u stanu, svaki ima svoju sobu, kupaonicu, dijelimo kuhinju i zajednički dnevni boravak i to mi je ludilo. Jedan cimer je iz Zagreba, drugi iz Banje Luke, što je super jer stalno pričati na engleskom dosadi", ispričao nam je.
Na fakultetu je gotovo sve podređeno tome da bi se mogao posvetiti treninzima, rano ustaje i tempo mu nije lak, ali ništa mu ne predstavlja problem. "Predavanja su mi od 9 ujutro do podne, prije i nakon toga imam treninge. Stignem sve, imam dovoljno vremena za učenje, za domaću zadaću, ali i za odspavati po danu. Ocjene su mi prosječne, isto kao u srednjoj školi i ne zamaram se puno njima. B+ i A- su mi prosjek ocjena sada, odnosno vrlo dobar i odličan. Sport i plivanje su mi ipak na prvom mjestu", priznao je još onda Jere.
Kući u Split dolazi nekoliko puta godišnje, što jedva čeka jer bez mamine kuhinje i njezinih juha mu nije lako. "Zimi obično dolazim na tri tjedna, a ljeti na dva i pol mjeseca. U Splitu sam taman u najbolje vrijeme kroz godinu, kada je toplo, lijepo za kupanje, izlaske. Mislim da ne propuštam ništa, ali najviše mi fali mamina kuhinja. Ako mi pak zafali neka čokoladica, keksi, poslastica - to mi moji šalju poštom, ali kada dođem kući, dočekaju me s najdražim jelom - pršutom, sirom i francuskom salatom. Plivanje je specifičan sport u kojem trošim puno kalorija, mogu jesti što želim, ne debljam se, držim kilažu. Nemam problema s prehranom, ali ovdje se samo jede, jede i jede. Burgeri, pomfrit, pizze, riža, piletina - sve se jede. Treninzi su teški pa se sve potroši, ali mora se i vratiti", smatra Jere.
U SAD se preselio prije dvije godine i dobro pamti prvi šok kada je sletio na njihovo tlo. Stvari koje je u svom Splitu uzimao zdravo za gotovo, bile su mu veliko iznenađenje. "Najviše su me šokirali zrak i voda. Ne može se piti voda iz slavine, kupujemo je u plastičnim bocama, a zrak je pun vlage i vruće je. To me je iznenadilo kada sam prvi put sletio ovdje i tek sam tada postao svjestan koliko nam je dobro kod kuće", zahvalno je tada priznao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....